Kako je pao Nikola Sarkozi

PARIZ - Kada se 2008. godine Nikola Sarkozi oženio poznatim modelom i pjevačicom Karlom Bruni u Jelisejskoj palati, sigurno je razmišljao o tome koliko je brzo osvojio gotovo sve: od 2007. bio je predsjednik Francuske i brzo je dobio nadimak „superpredsjednik“, zbog svoje snažne ličnosti.

Isto tako brzo, samo 11 nedjelja nakon njihovog upoznavanja, osvojio je i do tada zakletu djevojku, Karlu Bruni. Međutim, ono što nije znao jeste da, koliko je brz bio put od predgrađa srednje klase do Šanzelizea, toliko je strmoglav i njegov pad iz elitnih krugova, u ćeliju od samo devet kvadrata, u zatvoru La Sante.

Namrgođen, s gotovo ukočenim izrazom umornog lica, 70-godišnji Sarkozi, koji je nekada bio poznat po intenzitetu i neiscrpnoj energiji, izgleda da više nema snage za borbu.

„Spavaću u zatvoru uzdignute glave“

Kao „kopile“ (kako je sam sebe nazivao, zbog svog skromnog porijekla), sin mađarskog imigranta koji se na političku scenu popeo „niotkuda“ do samog vrha, predsjednik koji je obožavao raskoš i moć shvata da će biti prvi koji će otići u zatvor. „Spavaću u zatvoru uzdignute glave“, izjavljuje na sudu, naglašavajući da je u pitanju kredibilitet francuskog pravosuđa.

Kada je iz usta sudije čuo presudu za kriminalnu zavjeru u slučaju optužbe da je finansirao svoju predizbornu kampanju 2007. godine, gotovo da nije mogao da vjeruje. „Kako možete nekoga osuditi bez ‘puške koja se dimi’?“, govorio je i ponavljao sudijama, koje je bijesno izazivao da pronađu „bar jedan cent“ ilegalnog finansiranja od strane Gadafija.

Ljubavna priča: Karla Bruni mijenja kurs

Uprkos predviđanjima da će ga ostaviti, Karla Bruni je uz Sarkozija ostala sve do danas. Iako su mnogi sumnjali u njihov brak zbog njene reputacije i političkih razlika (ona je ljevičarka, a on desničar), Bruni je ostala vijerna. Stala je uz njega i na vrhuncu karijere, i u najtežim trenucima, kada ga je Fransoa Oland „zbacio s trona“. Postala je njegov alter ego.

Njenu lojalnost pokazala je i u sudnici. Po izlasku iz sudnice, Bruni je s gorkim osmjehom na licu skinula sunđer s logoom Mediaparta – medija koji je otkrio skandal – i bacila ga na zemlju. Mnogi su prokomentarisali da je „Karla Bruni naučila da kaže mnogo, a da ne progovori ni riječ“.

Gadafijev „duh“ ga proganja

Sarkozi je vjerovatno bio jedan od glavnih krivaca za propast i nasilan kraj Moamera Gadafija. Osvetio se za ono što je on doživio kao izdaju i udarac u leđa.

2007. godine: Sarkozi, kao novopečeni predsjednik, dočekuje Gadafija uz sve počasti, nagovještavajući uspon Libije na geopolitičkoj sceni.

2011. godine: U jeku „narandžastih revolucija“, Sarkozi se pridržava linije NATO-a i okreće leđa Gadafiju, podržavajući pobunjenike.

Gadafijev sin, Saif al-Islam, prvi put je 2011. optužio Sarkozija da je primio milione od novca njegovog oca. Godinu dana kasnije, to je potvrdio i Gadafijev prevodilac Mofta Misuri, tvrdeći da je Gadafi lično rekao da je Libija prebacila 20 miliona dolara za Sarkozijevu kampanju.

Od predsjedničke palate do zatvorske ćelije

Sarkozi se suočio s dvije velike afere koje su mu uništile karijeru:

Slučaj prisluškivanja: U 2014. godini, vlasti su pratile njegove telefonske razgovore s advokatom. Otkriveno je da je Sarkozi, pod pseudonimom „Pol Bismut“, pokušao da podmiti sudiju kako bi dobio informacije o tekućim istragama. Osuđen je na tri godine zatvora, od čega jednu u kućnom pritvoru s elektronskom narukvicom.

Libijski skandal: Istraga je utvrdila da je Sarkozi znao za ilegalno finansiranje kampanje od strane Gadafijevog režima. Osuđen je na pet godina zatvora, uz novčanu kaznu od 100.000 evra i oduzimanje političkih prava.

Ovo je prvi put u modernoj istoriji Francuske da je bivši predsjednik osuđen na tako tešku kaznu. On je prvi šef države poslije Filipa Petena koji će otići na odsluženje kazne.

Ironija je gorka: Sarkozi, koji se nekada predstavljao kao „predsjednik raskida“ i obećavao da će „očistiti“ javni život, danas je više povezan sa sudnicama nego sa svojim političkim inicijativama. Iako se 2012. godine, nakon poraza od Olanda, zakleo da „više nećete čuti za mene“, pokazalo se da je to lažno obećanje.

Sarkozi danas nema aktivnu ulogu u politici, ali je i dalje uticajna figura u francuskoj desnici. Iako više nije na prvoj liniji, susreti sa Emanuelom Makronom i dalje podstiču spekulacije. Svjetlo reflektora koje ga je nekada obasjavalo, sada se pretvara u prigušenu svetlost ćelije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.