Kako je NATO osvajao Evropu

Moskva - Povodom 65. godišnjice NATO pakta, Raša Tudej sa stručnjacima analizira istorijat Alijanse, dosadašnje intervencije, kao i trenutne odnose sa Rusijom.

Na 65. godišnjicu od stvaranja NATO-a debata o ekspanziji Sjevernoatlanskog pakta otvara mnoga pitanja, sa nezaobilaznim skretanjem pažnje na prekršeno obećanje dato Rusiji nakon spuštanja Gvozdene zavjese da svoj uticaj ne širi na Istok

„Posljednjih 65 godina NATO nije uradio nijednu dobru stvar", smatra Debra Svit iz pokreta Svijet bez ratova ne može da čeka.

„Za početak intervencije u Avganistanu nisu doprinijele ničemu osim što su tu zemlju dovele do potpunog haosa. Zatim bombardovanje Jugoslavije 1999. godine u kome je na stotine civila stradalo i povređeno uključujući i djecu, a sve pod parolom humanitarne misije. Misija u Iraku 2003. godine koju su vodile SAD i Velika Britanija odnijela je mnogo žrtava u raznoraznim vazdušnim i terorističkim napadima. 2009. intervenisali su u Libiji protiv pobunjeničkih snaga", navodi se u prilogu koji je pripremio Raša tudej.

„To nije bilo obezbjeđivanje sigurnosti građanima te zemlje, to je bio akt agresije prema drugoj zemlji", smatra Ras Bejker, urednik portala Whowhatwhy.com.

„Iako na papiru stoju da su NATO ima za cilj kolektivnu odbranu, nijedna od NATO zemalja nije bila napadnuta", dodaje se u prilogu.

„SAD koriste NATO da bi pokazale sopstvenu snagu vladara svijeta", tvrdi advokat Eva Golinger.

„Jedina zaštita od internacionalnih zakona NATO-a je činjenica da iza njega stoje SAD i Pentagon velike političke i ekonomske moći, u drugom slučaju lideri NATO bili bi osuđeni u Međunarodnom sudu", rekao je Brajan Beker, direktor Antiratne kaoalicije.

„Nato se na godišnjicu susreće sa pitanjem da li je njegov opstanak potreban, s obzirom da njegov prvobitni neprijatelj SSSR više ne postoji, te bi stoga bilo logično da je njegova misija završena. Ali, NATO predvođen Amerikom odbija da prihvati da je u proteklih 65 godina došlo do promjene svjetskog poretka i pokušava da svoja krila nadvije nad novim teritorijama", zaključak je priloga RT.

Referendum na Krimu i njegovo pripajanje Rusiji uzrokovalo je mnogo tenzija i ponovo je NATO počeo da podsjeća na svoje pristvustvo i snagu vojnim vezbama u blizini ruske granice, vježbama u vazduhu nad teritorijom baltičkih zemalja, a i sama Ukrajina uključila je svoje vojne jedinice u vježbe koje Nato izvodi u zemljama članicama u istočnoj Evropu. Moskva ponavlja da nema namjeru da ikoga napadne, ali to izgleda nije dovoljno Zapadu, javlja RT.

„SAD će pokušati , kao i do sada da sa ostalim članicama što više investira u vojne snage, ali se to neće desiti zbog nepovoljne ekonomske situacije u kojoj se nalaze„, rekao je Daglas Mek Gregor, penzionisani pukovnik američke vojske.

Iako je NATO zaoštrio odnose sa Rusujom i dalje od Rusije očekuje kooperaciju u slučaju Avganistana, tako da ovi oprečni stavovi NATO-a i SAD-a samo pokazuju da oni pokušavaju da izvuku najbolje za sebe iz novonastale krize, navodi RT.

„NATO je oduvijek bio oruđe Amerike da kroz zastrašivanje dopre do što većeg tržiste i preuzme kontrolu nad energentima" , zaključak je Mark-Antona de Šrivera, stručnjaka za NATO.

Nastanak i uspon NATO-a

NATO je nastao kao međunarodna vojna alijansa bazirana na Sjevernoatlaskom sporazumu, potpisanom 4. aprila 1949. godine kada su se SAD, Kanada, Portugalija, Italija, Norveška, Danska i Irska pridružile Briselskom sporazumu i oformile Sjevernoatlanski sporazumni pakt.

Ideja stvaranja je bila da se objezbedi zaštita od invazije Sovjetskog saveza. Ranih 50-tih dvadesetog vijeka fokus je bio na suprotstavljanju komunizma kapitalizmu u Aziji, gdje je serija krvavih sukoba odigrala važnu ulogu u ubijeđivanju Evrope da je Sovjetski Savez ekstremno opasan i mora biti spriječen po svaku cijenu.

Nakon ujedinjenja Njemačke, NATO je gotovo udvostručio broj svojih članica , sa 16 država članica, 1990. godine bilo ih je 28.

Ruski zvaničnici osjetili su se prevarenim i optužili su Zapad da ne poštuje dogovor koji je postignut tokom ujedinjavanje Njemačke, a kojim se NATO obavezao da ne širi svoj uticaj ka Istoku.

Tadašnji predsjednik Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov potvrdio je da je NATO obećao da se neće širiti, posebno ne ka Istoku. kako taj dogovor nije formalno dokumentovan, Sjevernoatlanski pakt se drastično uvećavao.

Nakon raspada SSSR-a NATO se još agresivnije širio ka Istoku, posebno protekle dvije decinije, a 1999. godine pridružile su mu se i Češka, Mađarska i Poljska. Jedna od najvećih ekspanzija NATO pakta dogodila se 2004. godine kada su članice postale Bugarska, Estonija, Letonija, Litvanija, Rumunija, Slovačka i Slovenija, a već 2009. godine u članstvo su pristupile i Hrvatska i Albanija.

Gorbačov je stalno isticao prekršeno obećanje i nezadovolstvo politikom SAD-a.

Kako se nastavilo širenje Alijanse na zemlje Baltika i istočne Evrope pojačavala se tenzija.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin je 2008. godina nakon propalih pregovora sa NATO-om izjavio da će stacioniranje jakog militantnog bloka u blizini ruske granice biti protumačeno kao direktna pretnja sigurnosti zemlje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.