Jerusalim, dom religija, utjehe i vjere

Svake godine hiljade hodočasnika stižu u Jerusalim da proslavi Vaskrs, dan kada hrišćani vjeruju da je Isus vaskrsao iz mrtvih nakon što je razapet.

Za hrišćane Jerusalim je sveti grad koji je istorijsko i geografsko mjesto početka hrišćanske religije i pominje se u Novom zavjetu više od 100 puta. Istorija grada seže unazad do četvrtog milenijuma prije nove ere, što ga čini jednim od najstarijih gradova u svijetu, a o značaju Jerusalima govore i njegovi drugi nazivi kao što su Zlatni grad, Pupak svijeta, Svetilište svih svetilišta... Po biblijskom vjerovanju, Isus je ovdje donesen ubrzo poslije rođenja, tu je kasnije istjerao trgovce i mjenjače novca iz hrama i tu je večerao sa apostolima.

Tokom Svete nedjelje izraelska policija obično povećava mjere bezbjednosti širom jerusalimskog Starog grada, jer ovaj grad pored značaja za hrišćanstvo ima veliku važnost za druge dvije velike monoteističke religije judaizam i islam, što je kroz istoriju izazivalo brojne sukobe.

Hrišćanima je najvažnija posjeta Via Dolorose, puta Isusovog stradanja, kojim je prošao noseći krst na kojem je razapet na Golgoti, gdje se nalazi crkva Svetog vaskrsenja ili crkva Svetog groba.

Put Isusovog stradanja, kojim je išao od izricanja smrtne presude do vaskrsnuća, počinje od Lavlje kapije i sastoji se od 14 stanica na kojima su izrađene kapele i crkve, sve do mjesta na kojem je razapet i vaskrsao.

Crkva Svetog groba je najsvetije hrišćansko mjesto u Jerusalimu. Vjekovima staru crkvu dijeli šest hrišćanskih denominacija, grčki pravoslavci, rimokatolici, jermenski pravoslavci, egipatski Kopti te sirijski i etiopijski pravoslavci. Sama grobnica se nalazi u centru crkve i u njoj je obilježeno mjesto gdje je Isus bio sahranjen i odakle je vaskrsao. Dolje se nalazi Anđeoska kapela, gdje se Isus nakon vaskrsnuća pojavio pred Marijom Magdalenom.

U toj se crkvi svake godine na Veliku subotu uoči pravoslavnog Vaskrsa javlja Blagodatni oganj, odnosno plamen, koji se po tvrdnji vjernika čudesno pojavljuje na Svetom grobu, a koji za vjernike predstavlja vidljivo javljanje Duha svetoga i potvrdu Isusovog vaskrsenja.

Blagodatni oganj se "priziva" nakon što se prethodno provjeri da u hramu ne postoje bilo kakva zapaljiva sredstva. Jerusalimski patrijarh sam ulazi u crkvu, moli se i prvi prima oganj na svoju svijeću i predaje ga ostalima.

Hodočasnici mogu da kupe snop od 33 vezane svijeće, koje simbolizuju godine Isusovog života, a koje mogu da se upale plamenom Blagodatnog ognja i odnesu kući. Taj snop svijeća uvijek kada se kasnije upali gori tim plamenom, koji može da se prenese i na drugu svijeću.

Sveti plamen se prenosi do Vitlejema, po vjerovanju mjesta rođenja Isusa Hrista i u specijalnim posudama u druge pravoslavne zemlje. Obred u vezi sa čudom Svetog plamena je vjerovatno najstariji nepromijenjeni hrišćanski obred na svijetu. Najstariji zapisi sežu čak do četvrtog vijeka i mnogi izvori svjedoče o tom čudu sa strahopoštovanjem. Svima je zajedničko to da se ovo čudo događa na istom mjestu istog dana i u okviru istog bogoslužnog obreda.

Posljednje časove Velike subote, pred vaskršnje jutro, vjernici tri puta obilaze oko crkve. Poslije svakog kruga zaustavljaju se pred zatvorenim vratima hrama. U crkvi vlada mrak. Sva svjetla i svijeće su pogašene. To su posljednji trenuci prije bljeska vaskršnje radosti, kada se crkvene dveri otvaraju i zvona zvone. Hram je obasjan svjetlošću. Vaskršnja zora za vjernike je ovaploćenje događaja opisanih u jevanđeljima, kada je anđeo Gospodnji rekao: "Vi se ne bojte; znam naime da tražite Isusa raspetoga. Nema ga ovdje. Jer vaskrse kao što reče".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.