Indija: Ko odbije da robuje, sijeku mu ruku

Jedan udarac sjekire zauvijek je promjenio život Dijalua Nijala (18). Mladi Indijac je surovo kažnjen jer je pokušao da pobjegne iz zloglasnih ciglana Hajderabada.

- Bol je bio neizdrživ. Mislio sam da ću umrijeti - priča momak koji je ostao bez desne šake.  

On je jedan od stotine ljudi koji pate od jutra do mraka i nemaju slobodu da napuste nehumani posao, prenosi Bi-Bi-Si. Dio uspjeha nacionalne privrede koja je deseta u svuhetu, Indija duguje upravo radnicima koji su pretvoreni u moderne robove. Oni se regrutuju iz siromašnih krajeva i zapošljavaju uz pomoć posrednika. Obično sklapaju dogovor po kome radnik treba da da posredniku prvih nekoliko plata kako bi mu se odužio, ali iznos je toliko mali da vraćanje duga traje godinama. 

Uslovi na radnom mjestu su mnogo lošiji od obećanih, ali siromašni radnici su primorani da ostanu tu gdje su, delom zbog pomenutih dugova, a dijelom zbog pretnji nasiljem koje stižu od poslodavca.  

Dijalu Nijal je s još 11 mladića radio na obodu Hajderabada, kada mu se ukazala prilika da pobjegne. Pokušaj da se oslobodi platio je šakom. 

- Uhvatili su mog prijatelja i mene i pitali nas da li želimo da izgubimo šaku ili stopalo. Obojica smo izabrali ono prvo. Gledao sam dok su mu sjekli ruku sjekirom, kao da je glava pileta. Onda su odsjekli moju - kaže Nijal.

On je sada slobodan, ali u svom zabačenom selu Orisa nema struju ni vodu. Siromašan je kao i ranije, a otkad je ostao bez šake zaostaje za vršnjacima u seoskim poslovima. Njegova želja da se jednog dana oženi i zasnuje porodicu vjerovatno će ostati samo pusti san. 

Dužničko ropstvo je u Indiji zabranjeno od 1976. godine, a državni funkcioneri tvrde da ga zaista više nema u toj zemlji. Međutim, podaci dobrotvorne organizacije „Međunarodna misija pravde" pokazuju drugačije. 

Ta organizacija okuplja oslobođene i pomaže im da se oporave i pronađu novo mjesto u društvu. Nekadašnji robovi moraju ponovo da nauče da se smiju i razgovaraju sa drugima. Na grupnoj terapiji sjede u krugu i razmjenjuju iskustva ili pjevaju ohrabrujuće pjesme poput: „Pobjedićemo bol, bićemo slobodni". Ovakvi prizori podsjećaju na one koji su se mogli vidjeti u doba ropstva u Americi, piše Bi-Bi-Si. 

Žrtve maltretiranja nemaju način da naplate pretrpljeni bol. Ako se obrate sudu, procesi će trajati godinama, a u najboljem slučaju poslodavci će dobiti zanemarljivu novčanu kaznu.  

- Za njih bi i doživotna robija bila suviše blaga kazna. Nikada neću moći da im oprostim - kaže Nijal.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.