Glavni cilj uništiti balističke rakete

Vašington - Posljednjih nekoliko mjeseci sve su glasnije spekulacije o američkom ili izraelskom napadu na iranska nuklearna postrojenja, a početni udar trebalo bi da bude usmjeren na ona koja se bave nuklearnim obogaćivanjem i istraživanjem, zatim protiv raketnih baza lociranih oko zemlje, brojnih mobilnih balističkih uređaja u zemlji, te glavnih postrojenja koja se bave proizvodnjom balističkih raketa.

To stoji u studiji američkog Centra za strateške i međunarodne studije, koju su zajednički pripremili dr Entoni H. Kordesman i dr Abdulah Toukan.

Studija analizira način na koji bi SAD izvršile preventivni vojni napad na Iran ako  sve mirovne opcije kojima bi se pokušao uvjeriti Iran da napusti ili promjeni svoju nuklearnu politiku budu iscrpljene.

- Ključno pitanje koje se postavlja je koji bi trebalo da budu ciljevi vojnog udara? Zaustaviti iranski nuklearni program? Obustaviti ga na pet godina ili godinu dana? Potrebno je utvrditi ovaj kriterijum jer je on ključan da bi se definisala alokacija snaga koja je potrebna da misija protiv iranskih nuklearnih postrojenja bude uspješna - navodi se u studiji koju su u petak prenijeli portali.

Istovremeno, studija pokazuje da će inicijalni američki napad zahtijevati naširoko raspoređene snage koje će se sastojati od odbrambenih protivvazdušnih i napadačkih operacija. Boljoj efikasnosti napada trebalo bi da doprinese i činjenica da su SAD jedina zemlja koja ima vazdušne snage, podršku i kombinaciju pomorskih i vazdušnih snaga u Zalivu da bi nastavile održivu kampanju tokom određenog vremena i da bi ponovno mogle napasti ako bude potrebno.

U studiji je takođe naglašeno nekoliko bitnih faktora koje svakako treba uzeti u obzir. Naime, zastarjele iranske vazdušne snage definitivno ne mogu biti konkurencija američkim pa ni drugim zalivskim vazdušnim snagama. Osim toga, američki zvaničnici sarađuju sa saveznicima u Zalivu da bi razvili sposobnost da savladaju prijetnju koju Iran nameće zaliskom teritoriju.

Studija navodi da su jedina efektivna protivnapadačka snaga Irana, osim asimetričnog ratovanja u Zalivu i korištenja Hezbolaha, balistički projektili.

Što se tiče Izraela, on nema snage da izdrži preventivni napad koji bi mogao učiniti išta više od odgode iranskih napora za godinu ili dvije. Kordesman i Toukan su zaključili da je izraelski vojni napad na iranska nuklearna postrojenja moguć i da bi optimalna ruta bila duž sirijsko-turske granice, a potom preko Iraka u Iran i nazad istim putem. SAD bi u ovu izraelsku priču bile uvučene, bilo da zaista učestvuju u njoj ili ne. To bi potkopalo američke ciljeve u vezi sa povećanjem bezbjednosti u regiji i donošenje mirovnog rješenja za arapsko-izraelski konflikt.

Drugi scenarij je upotreba nuklearnog oružja kojim bi se napala duboko ukopana nuklearna postrojenja u Iranu. Neki vjeruju da je to jedino oružje koje može uništiti ciljeve koji se nalaze duboko pod zemljom ili u tunelima. Međutim, u studiji stoji da SAD ne bi dopustile nijednoj zemlji, pa ni svom velikom savezniku Izraelu, da koristi takvo oružje ako neka druga zemlja ne iskoristi prije nuklearno oružje protiv SAD i njegovih saveznika.

Opasnosti

Izvještaji pokazuju i koliko bi samo rat u Zalivu bio opasan za svjetsku privredu. Studija upozorava SAD da mora uzeti u obzir i zakon o nepoželjnim posljedicama. Preventivni vojni napad mogao bi uvući nestabilnu bliskoistočnu regiju u rat koji bi imao dalekosežne političke, vojne i ekonomske posljedice.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.