Egipat gradi "Novi Nil": Koštaće ga milijarde i važan je za opstanak

KAIRO - U dubini Zapadne pustinje, na prostoru gdje su vijekovima gospodarili samo vreli vjetar i surovi pješčani pejzaži, Egipat upravo izvodi jedan od najvećih inženjerskih i geopolitičkih poduhvata 21. vijeka.

Izgradnja vještačke rijeke duge 114 kilometara, popularno nazvane „Novi Nil”, predstavlja megalomanski odgovor Kaira na egzistencijalne prijetnje koje pritiskaju najmnogoljudniju naciju arapskog svijeta, piše Politika. 

Investicija vrijedna preko 15 milijardi dolara ima za cilj da ukroti pustinju, prehrani naciju koja nezadrživo raste i osigura suverenitet nad sopstvenim resursima hrane u vrijeme globalnih klimatskih i geopolitičkih potresa.

Kako bi se razumjela razmjera ovog projekta, potrebno je sagledati geografsku realnost Egipta. Više od 95 odsto stanovništva ove zemlje živi duž uske, plodne doline rijeke Nil i njene delte, što čini jedva četiri procenta ukupne državne teritorije. Sa populacijom koja je prešla prag od 105 miliona ljudi i koja se svake godine uvećava za oko dva miliona, prostorni i poljoprivredni kapaciteti tradicionalnog Nila su odavno prenapregnuti. Izgradnjom novog riječnog toka, Egipat ne samo da širi svoje granice plodnosti ka zapadu, već pokušava da stvori potpuno nov ekonomski i demografski centar gravitacije.

Egipat predstavio planove za izgradnju pustinjskog grada

„Novi Nil” zapravo predstavlja sofisticirani hibridni sistem otvorenih kanala, podzemnih cjevovoda i džinovskih stanica za pumpanje i prečišćavanje vode. Ovaj vještački tok ne uzima vodu direktno iz prirodnog korita Nila, što je ključna tačka ovog projekta. Izvorište vode za ovu vještačku rijeku su tretirane poljoprivredne i otpadne vode, kao i podzemni akviferi ispod pustinje. Najveće postrojenje za tretman vode na svijetu, izgrađeno specijalno za ove potrebe, prečišćavaće milione kubnih metara vode dnevno, pretvarajući otpadnu sirovinu u dragocjeni resurs za navodnjavanje. Na taj način Egipat demonstrira visok stepen ekološke i tehnološke prilagodljivosti u doba sve veće oskudice vode.

Krajnji cilj ovog poduhvata je rekultivacija i kultivisanje preko 2,2 miliona hektara pustinjske zemlje. Na novoformiranim poljima planirana je intenzivna proizvodnja strateških usjeva – prije svega pšenice, kukuruza i povrća. Egipat je trenutno najveći svjetski uvoznik pšenice, što ga čini izuzetno ranjivim na fluktuacije cijena na globalnom tržištu, što se dramatično pokazalo tokom nedavnih svjetskih kriza i poremećaja u lancima snabdijevanja. Stvaranjem novog poljoprivrednog pojasa, Kairo nastoji da drastično smanji zavisnost od uvoza i postigne visok stepen prehrambene samoodrživosti, što je pitanje od prvorazrednog nacionalnog značaja.

Inženjerski izazovi sa kojima se suočavaju egipatski radnici i stručnjaci graniče se sa naučnom fantastikom. Prokopati kanal ove dužine kroz nestabilan pustinjski pijesak zahtijeva neprekidnu borbu protiv erozije i isparavanja. Kanali moraju biti obloženi specijalnim zaštitnim materijalima kako bi se spriječilo gubljenje vode u suvom tlu, dok se kompletna distribucija kontroliše digitalnim sistemima koji minimiziraju potrošnju. Više od 350.000 radnika, inženjera i tehničara angažovano je na gradilištima koja rade u tri smjene, čineći ovaj projekat najvećim aktivnim poslodavcem u državnom sektoru.

Brana na Nilu skoro gotova: Etiopija isušuje Egipat?

Kritičari ovog projekta, međutim, upozoravaju na visoku cijenu i potencijalne ekološke rizike. Trošak od 15 milijardi dolara predstavlja ogromno opterećenje za egipatsku ekonomiju, koja se već suočava sa inflacijom i spoljnim dugom. Takođe, pojedini hidrolozi postavljaju pitanje dugoročne održivosti korišćenja podzemnih voda, ističući da su ti izvori često neobnovljivi. Ipak, za administraciju predsjednika Abdela Fataha el Sisija ovaj projekat nema alternativu. U svijetu gdje su poljoprivredne površine desetkovane urbanizacijom i klimatskim promjenama, osvajanje pustinje za Egipat je pitanje opstanka, a ne luksuza.

Osim ekonomskih i prehrambenih benefita, „Nova delta” ima i duboku geopolitičku dimenziju. Egipat godinama vodi tihi diplomatski rat sa Etiopijom zbog izgradnje „Velike renesansne brane” na Plavom Nilu, koja prijeti da smanji protok vode ka sjeveru. Stvaranjem alternativnih vodotokova i usavršavanjem tehnologije reciklaže vode, Kairo jača svoju pregovaračku poziciju i osigurava unutrašnju stabilnost, pokazujući susjedima da je sposoban da upravlja krizama vode na sopstvenoj teritoriji.

Projekat „Novi Nil” je više od puke infrastrukture; to je pokušaj Egipta da ponovo napiše svoju geografiju i istoriju. Kao što je drevna država faraona rođena iz darova prirodnog Nila, moderna egipatska republika pokušava da svoju budućnost izgradi na vještačkom toku koji je sama stvorila. Da li će ovaj trijumf ljudske volje nad pustinjskom stihijom biti održiv u decenijama koje dolaze, pokazaće vrijeme. Ali na pijesku Zapadne pustinje, gdje se zeleni pojasevi već počinju širiti tamo gdje je nekada vladalo mrtvilo, ispisuje se nova stranica suvereniteta i otpornosti Egipta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.