Deset godina od Bregzita: Da li je Britanija dobila ono što je tražila?

LONDON - Prije deset godina Ujedinjeno Kraljevstvo je glasalo za izlazak iz Evropske unije na referendumu koji do danas oblikuje političke identitete i koji je razbio gotovo poluvjekovni projekat približavanja matičnom kontinentu.

Bregzit – skraćenica za izlazak iz EU (British Exit), postao je stvarnost 23. juna 2016. godine, kada su 52 odsto, odnosno više od 17 miliona ljudi, glasali za izlazak iz EU. Iako je razlika bila tijesna, glasanje je dovelo do najdramatičnijeg potresa britanske ekonomije i društva od Drugog svjetskog rata.

Ali, kao i svaki razvod, formalnosti i proces napuštanja članstva nisu bili brzi. Za to je bilo potrebno oko pet godina.

Bregzit je nastao iz rastućeg osjećaja frustracije ne samo prema EU već i zbog globalne finansijske krize 2008. godine. Pristalice su uspjele da iskoriste tu frustraciju i tvrdile su da će se Ujedinjeno Kraljevstvo samostalno revitalizovati i moći da se fokusira isključivo na domaće prioritete.

Protivnici su upozoravali da će Bregzit dovesti do ekonomskih poremećaja i ugroziti ugled zemlje u svijetu.

Deceniju kasnije, evo gdje se nalazi Bregzit.

Pristalice Bregzita imale su viziju da britanska ekonomija može da napreduje van EU koristeći „piratski duh“ koji ju je nekada učinio najvećom na svijetu.

Iako pandemija virusa korona i ratovi u Ukrajini, a nedavno i američko-izraelski rat protiv Irana, nisu pomogli, jasno je da britanska ekonomija nije doživjela preporod.

Trgovci se žale na prepreke koje sada moraju da prevazilaze prilikom trgovine sa evropskim susjedima. EU sa 27 država članica i dalje je ubjedljivo najveći trgovinski partner Velike Britanije.

Iako nema carina na britansku robu koja ulazi u EU, postoji niz necarinskih barijera, kao što su obimna carinska dokumentacija, granične sertifikacije i vizna ograničenja.

Mnogi trgovinski sporazumi koje su pristalice Bregzita hvalile, a najznačajniji je onaj sa Sjedinjenim Američkim Državama, nisu realizovani.

Stručnjaci kažu da je britanska ekonomija između četiri i osam odsto manja nego što bi bila da je zemlja glasala za ostanak u EU.

To bi se pretvorilo u mnogo viši životni standard i milijarde više za javne službe, uključujući i dragocjenu Nacionalnu zdravstvenu službu, kojoj su aktivisti za Bregzit obećali dodatnih 350 miliona funti (468 miliona dolara) sedmično. To obećanje bilo je istaknuto na njihovom velikom crvenom autobusu tokom kampanje.

„Bregzit je učinio britansku ekonomiju manjom nego što bi inače bila“, rekao je Džonatan Portes, profesor Kings koledža u Londonu.

On je dodao da efekat nije bio iznenadni kolaps, već postepeno i kumulativno opterećenje trgovine, investicija i produktivnosti.

Međutim, zagovornici Bregzita tvrde da se izlazak iz EU ne može procjenjivati kratkoročno – uvijek postoji kratkoročni ekonomski poremećaj u zamjenu za veću kontrolu nad nizom političkih poluga, uključujući i migracije.

Bregzit je okončao slobodno kretanje između Velike Britanije i EU, ali je obezbjeđivanje britanske granice imalo mješovit uspjeh. Kontrola imigracije bila je ključno obećanje pristalica Bregzita – njihova poruka o povratku kontrole snažno je odjeknula.

Iako je migracija iz EU naglo opala, naglo je porasla migracija iz zemalja van EU. To je djelimično posljedica promjena u viznim pravilima koje je prethodna konzervativna vlada uvela kako bi pomogla sektorima kojima je očajnički bila potrebna migrantska radna snaga, poput njege starih lica.

Neto migracija naglo je opala, sa više od 900.000 u 2023. godini na 171.000 prošle godine.

Ipak, mnogi su nezadovoljni zbog migranata koji ilegalno ulaze u zemlju – posebno zbog prizora ljudi koji, često bježeći iz ratnih zona poput Avganistana i Sudana, stižu na britanske obale čamcima nakon opasnog putovanja preko Lamanša.

Negodovanje zbog broja prelazaka malim čamcima, koji je dostigao vrhunac od 46.000 u 2022. godini, a iznosio 41.000 prošle godine, postalo je jedno od glavnih političkih pitanja, iako predstavlja samo mali dio ukupne migracije.

Nezadovoljstvo je usmjereno na tražioce azila, od kojih su mnogi smješteni o trošku države. Bilo je i protesta ispred tih lokacija, pa čak i pokušaja paljenja bivših hotela u kojima su smješteni tražioci azila.

U godinama nakon Bregzita britanska politička scena se raspala, uz pad podrške dvjema dugo dominantnim strankama – konzervativcima i laburistima.

Konzervativci su izbačeni sa vlasti 2024. godine nakon 14 godina upravljanja zemljom, a veći dio tog perioda proveli su u prepirkama oko odnosa Velike Britanije i Evrope.

Ni laburistička vlada nije impresionirala, a čini se da bi premijer Kir Starmer uskoro mogao podnijeti ostavku.

Milione birača privlači Reformska stranka Ujedinjenog Kraljevstva koju predvodi Najdžel Faraž, političar koji se možda više od bilo koga drugog zalagao za Bregzit. Njegova stranka vodi u gotovo svim anketama javnog mnjenja više od godinu dana.

Istovremeno, u zemlji raste osjećaj da je Bregzit podbacio.

Prema rezultatima dvije ankete agencije Ipsos, 52 odsto ljudi u Velikoj Britaniji željelo bi da se ponovo pridruži EU, dok je 33 odsto protiv toga. Istraživanje je takođe pokazalo da 48 odsto smatra da se Bregzit odvija gore nego što se očekivalo, nasuprot samo devet odsto koji misle da ide bolje.

Ipsos navodi i da bi 48 odsto ispitanika podržalo još jedan referendum o članstvu Velike Britanije u EU, dok se tome protivi 27 odsto.

U tom kontekstu, Laburistička stranka hoda po tankoj liniji od kada je izabrana 2024. godine. Nakon što je izričito isključila poništavanje Bregzita – ili čak ponovno pristupanje jedinstvenom tržištu EU – nema mnogo političkog prostora za manevrisanje.

Starmer je tražio „resetovanje“ odnosa nakon nepovjerenja izgrađenog tokom godina pregovora o Bregzitu, uglavnom usmjerenih na olakšavanje trgovine. Nada se da će objaviti dodatne mjere na samitu sa EU narednog mjeseca – pod uslovom da i dalje bude premijer.

Njegov najvjerovatniji nasljednik Endi Bernam ublažio je svoje stavove o ponovnom pridruživanju Velike Britanije EU tokom predizborne kampanje prošlog mjeseca, prije pobjede na vanrednim izborima u četvrtak, kada je postao poslanik.

„Ne predlažem da Velika Britanija razmotri ponovno pridruživanje EU. Poštujem odluku donesenu na referendumu i, ako ne budemo poštovali taj glas, to će potkopati sve što sam govorio o jačanju demokratije“, rekao je Bernam, prenosi BETA.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.