Da li nova diplomatska ofanziva Vašingtona može zaustaviti rat u Ukrajini

BANjALUKA - Septembar je donio novi diplomatski zamah u vezi sa ratom u Ukrajini, ali za sada nema naznaka da su Moskva i Kijev blizu dogovora. Američki izaslanici Stiv Vitkof i Džared Kušner razgovarali su u Moskvi sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a potom i sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim u Kijevu. Razgovori su opisani kao sadržajni i korisni, ali bez konkretnog proboja.

Vašington ipak pokušava da otvori put ka nastavku direktnih pregovora. Iz Kremlja je poručeno da se Moskva nada skorom nastavku američki posredovanih razgovora, ali je istovremeno potvrđeno da su suštinske razlike i dalje velike, posebno u vezi sa teritorijalnim pitanjima.

Moskva traži rješavanje teritorijalnog pitanja i širi bezbjednosni aranžman za Ukrajinu, dok Kijev odbacuje mogućnost formalnog ustupanja teritorija i insistira na bezbjednosnim garancijama koje bi spriječile da eventualni prekid vatre bude samo pauza do novog rata.

Različiti pogledi

Ruski politički analitičar Fjodor Lukjanov smatra da napore američkog predsjednika Donalda Trampa treba pozdraviti, jer je Vašington trenutno jedini zapadni centar moći koji pokušava da promijeni dinamiku sukoba. Tramp, prema njegovom tumačenju, želi da okonča rat koji mu oduzima političku i diplomatsku energiju potrebnu za druge prioritete.

Lukjanov, međutim, upozorava da to nije dovoljno za brz dogovor. Dok američka administracija sukob, prije svega, posmatra kroz mogućnost postizanja sporazuma, Moskva ga vidi kao dio šireg preuređenja evropskog bezbjednosnog poretka poslije hladnog rata. Zbog toga je, smatra on, bez promjene američkog pristupa teško očekivati brz kompromis.

Slično mišljenje ima i diplomata Zoran Milivojević, koji je za "Glas Srpske" ocijenio da je svijet ušao u definitivnu fazu multipolarnosti i da više ne postoji jedan centar koji može da diktira globalne odnose.

Prema njegovom tumačenju, promjene koje su vidljive kroz ukrajinski rat, ali i druge velike međunarodne krize, pokazuju da se odnosi snaga mijenjaju i da se odluke o najvažnijim pitanjima više ne mogu donositi bez uzimanja u obzir interesa više velikih centara moći.

Milivojević posebno ukazuje na to da se Rusija, nakon višegodišnje izolacije od dijela zapadnih zemalja, ponovo vraća za sto u formatima važnim za globalnu politiku.

- To pokazuje da je period u kojem su SAD mogle same da diktiraju pravila međunarodnih odnosa završen - istakao je Milivojević.

Takav pogled, kako kaže, važan je i za razumijevanje ukrajinskog sukoba, jer pitanje više nije samo kako zaustaviti borbe između Moskve i Kijeva, već i kako uspostaviti novi odnos snaga u Evropi i širem međunarodnom sistemu.

- Iz te perspektive nova američka diplomatska ofanziva mogla bi biti važna ne samo zbog pokušaja da se zaustavi rat, već i zbog nastojanja Vašingtona da ponovo preuzme ulogu posrednika u pitanju koje ima posljedice daleko izvan Ukrajine - dodao je on.

Pregovarački aduti

Ruski analitičar i stručnjak za međunarodne odnose Dmitrij Trenin situaciju posmatra znatno drugačije. On upozorava na opasnost od direktnijeg sukoba Rusije i NATO-a i smatra da Moskva mora pažljivo upravljati eskalacijom.

U takvoj postavci vojna sila i dalje ima centralnu ulogu, jer od odnosa snaga na terenu zavise i uslovi za pregovaračkim stolom. Moskva zato nema veliki razlog da prihvati kompromis ako procjenjuje da nastavkom pritiska može popraviti svoju poziciju.

Ipak, vojna slika ne ukazuje na brz ruski prodor koji bi primorao Ukrajinu na prihvatanje svih uslova Moskve. Borbe ostaju intenzivne, ali nema znakova operativnog proboja koji bi doveo do urušavanja ukrajinske odbrane. "Rojters" navodi da bi septembar i oktobar mogli biti među intenzivnijim mjesecima rata, posebno u Donbasu. Ukrajina je, uprkos ruskom pritisku, zadržala sposobnost odbrane, što dodatno smanjuje mogućnost da jedna strana brzim vojnim potezom nametne konačne uslove.

Suparništvo

Američki profesor Džon Miršajmer godinama upozorava na to da se rat ne može posmatrati samo kroz odnos Moskve i Kijeva. Prema njegovoj analizi, sukob je povezan sa širim suparništvom Rusije i Zapada, prije svega u vezi sa bezbjednosnim položajem Ukrajine i širenjem NATO-a. To znači da bi i eventualni dogovor o prekidu borbi morao da riješi više od pitanja trenutne linije fronta.

Britanski analitičar Aleksandar Merkuris takođe smatra da Moskva trenutno nema veliki motiv da pravi značajne ustupke, jer i dalje vjeruje da nastavkom vojnog i ekonomskog pritiska može poboljšati svoju pregovaračku poziciju. Upravo tu se nalazi jedna od glavnih prepreka.

- Moguće se dogovoriti o nastavku razgovora pa čak i o ograničenom prekidu vatre, ali je mnogo teže postići sporazum koji bi sve strane smatrale trajno prihvatljivim - smatra Merkuris.

Ostaju otvorena pitanja teritorija, bezbjednosnih garancija za Ukrajinu, budućeg odnosa Rusije i NATO-a, statusa ukrajinskih oružanih snaga i sankcija Moskvi. Zato eventualno primirje samo po sebi ne bi značilo i konačan mir.

Da bi diplomatski proces mogao potrajati i narednu godinu, ukazuje i procjena šefa Kancelarije predsjednika Ukrajine Kirila Budanova.

On je nedavno istakao da bi pregovori mogli biti obnovljeni do kraja ovog mjeseca, ali da uslovi za stvarni prekid vatre, prema njegovoj procjeni, možda neće biti stvoreni prije proljeća 2027. I posljednji diplomatski kontakti pokazuju taj raskorak. Vašington govori o mogućnosti nastavka pregovora, Moskva potvrđuje političku volju za njihovo obnavljanje, a Kijev poručuje da je spreman za razgovore, ali ne i za teritorijalne ustupke.

Nova faza 2027.

Zbog toga bi 2027. godina mogla donijeti novu fazu sukoba, bilo kroz nastavak rata, bilo kroz pregovore zasnovane na drugačijem odnosu snaga. Ona zato nije toliko rok za kraj rata koliko moguća tačka u kojoj će postati jasnije da li diplomatski napori iz 2026. mogu proizvesti trajniji dogovor. Sve strane govore o miru, ali još nisu došle do tačke na kojoj bi im mir bio povoljniji od nastavka pritiska.

Vašington pokušava da tu računicu promijeni. Moskva želi da zadrži prednost koju smatra da ima, dok Kijev nastoji da izbjegne dogovor koji bi vojni otpor pretvorio u trajni teritorijalni gubitak. Zato se u ovom trenutku važnije pitanje od toga kada će rat biti završen možda svodi na drugo, pod kojim uslovima će do mira uopšte moći da dođe.

Tampon zona

Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov ocijenio je da je Evropa propustila tri prilike da odigra konstruktivnu ulogu u rješavanju ukrajinske krize, podsjećajući na sporazum iz februara 2014, Minske dogovore iz 2015. i pregovore u Istanbulu 2022.

Prema njegovim riječima, Moskva sada ne prihvata rješenja koja bi Ukrajini obezbijedila garancije uporedive sa članom pet NATO-a ili dovela do raspoređivanja stranih trupa na njenoj teritoriji. Lavrov je poručio da bi, ako se već govori o "tampon zoni", sama Ukrajina mogla da ima tu ulogu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.