Foto: Cvjeta bordel turizam: Prodali kćerku za 500 evra mjesečno
Madrid - Stručnjaci ističu da prostitucija – koja gotovo u potpunosti uključuje nemilosrdnu trgovinu ženama iz inostranstva – doživljava bum.
Očekivala je posao u jednom hotelu. Međutim, kada je prije dva meseca Valentina doputovala iz Rumunije, muškarac koji joj je pomogao da stigne u Španiju - njen tadašnji momak - jasno joj je stavio do znanja da je njen posao pored puta.
Zaprijetio je da će je pretući i ubiti njenu decu ukoliko to ne uradi. I tako je Valentina, sa masnom kosom svezanom u rep, stajala kraj jednog kružnog toka i naplaćivala 20 eura za oralni seks, a 30 eura za puni odnos.
“Život je za mene završen”, ispričala je novinarki „Njujork tajmsa” kasnije te noći, dok su joj se suze slivale niz lice. „Nikada neću zaboraviti da sam ovo uradila”.
La Hunkuera je nekada bio miran pogranični gradić gdje su se odmarale kamiondžije, a Francuzi kupovali ručno slikanu grančariju i predmete od kože. Ovih dana je, međutim, prostitucija veliki biznis u tom gradu, kao i u ostatku Španije, gde je u suštini legalna.
Premda se ostatak španske ekonomije nalazi u problemima, stručnjaci ističu da prostitucija – koja gotovo u potpunosti uključuje nemilosrdnu trgovinu ženama iz inostranstva – doživljava bum. Policija je nedavno spasla jednu 19-godišnju Rumunku od trgovaca belim robljem koji su na njenom ručnom zglobu istetovirali bar-kod i sumu koju im duguje: 2.000 eura.
Većina mušterija su ranije bili sredovečni muškarci. Prema rečima stručnjaka, velikim delom su za sadašnji bum zaslužni mladi muškarci – od kojih većina vikendom putuje u čoporima – koristeći prednosti jeftinih putovanja i otvorenih granica.
“Mladi su nekada odlazili u diskoteke”, kazala je Fransina Vila i Vals, savetnica za ženska i građanska prava u Barseloni. “Međutim, sada odlaze u bordele. Za njih je to samo još jedan vid zabave”.
Ima malo pouzdanih podataka o ovom problemu. U Španiji se 2010, prema podacima Stejt departmenta o trgovini ljudima, prostitucijom bavilo između 200.000 i 400.000 žena. Čak 90 odsto su žrtve trafikinga, navodi list.
Međutim, zvaničnici policije i advokati ističu da broj žrtava trafikinga, koliki god on bio, nastavlja da raste. Hiljade žena su primorane da rade – zbog pogoršanja ekonomske situacije, često i za manje pare – svuda od modernih klubova i privatnih apartmana, do industrijskih kompleksa i usamljenih puteva.
Evropa je problema trafikinga postala svjesna 90-ih, kada su mlade žene iz bivšeg Sovjetskog Saveza počele da stižu u velikom broju, i dobar deo prošle decenije provela osmišljavajući pravni okvir za rješavanje tog problema. Međutim, ova decenija će, prema rečima aktivista, testirati posvećenost Evrope sprovođenju novih zakona.
„Strukture su uglavnom na mestu”, kazao je Luis Sdebaka, šef Kancelarije za monitoring i borbu protiv trafikinga pri Stejt departmentu. „Sad je vreme da ih testiramo”.
Bum u seks industriji u Španiji pojačao je veliki broj faktora, uključujući porozne granice u mnogim delovima sveta i slabe zakone. Do 2010, Španija čak nije ni imala zakon koji razlikuje trafiking od ilegalne imigracije. A broj uhapšenih trgovaca belim robljem je mali. Prema preliminarnim informacijama, na sud su 2010. dospela 202 osumnjičena za trafiking, a osuđeno je njih 80.
Još važnije je sve veća potražnja za seksualnim uslugama od strane mladih turista. Prema jednoj studiji koju su UN objavile 2009, 39 odsto Španaca je bar jednom posetilo prostitutku. U Španiji je uveliko prihvaćeno da se poslovni sastanci završe večerom i posetom nekom bordelu.
Zbog toga je Španija odnedavno postala jedna od omiljenih destinacija za seksualne usluge.
U La Hunkueri, ušuškan iza jedne stalno otvorene benzinske pumpe je novootvoreni klub „Raj” (Club Paradise), koji je, sa 101 sobom, jedan od najvećih bordela u Evropi, i uglavnom pruža usluge mladim muškarcima iz Francuske, gde su mnogi aspekti prostitucije nelegalni i verovatno skuplji.
Jedne večeri, momak iz Pariza je stajao na parkingu kluba „Raj” i drugovima se hvalio svojim seksualnim uspesima. Žene, kaže on, nisu htele da govore o tome jesu li primorane na prostituciju.
„Možda”, rekao je mladić. „Međutim, mislim da se i one dobro provode”.
Ukoliko je to tačno, čini se da su one izuzetak. Pre 30 godina gotovo sve prostitutke u zemlji bile su Špankinje. Sada, gotovo nijedna.
„Uslovi rada su brutalni”, naglasio je Havijer Kortes Kamačo, šef regionalne jedinice za borbu protiv trafikinga u Barseloni. Na snimcima, rekao je „slušali smo ih da se žale kako im je neophodan odmor, da imaju bolove. Ali su morale da nastave sa poslom. Jedna žena je počinila samoubistvo nakon što je saznala da je pozitivna na HIV”.
Kortes je objasnio da su pojedine devojke prodali roditelji. Policija je naišla na slučaj u kome su kolumbijski trgovci ljudima jednoj porodici za kćerku plaćali 500 evra mesečno. Ona je uspela da pobegne, dodao je Kortes. Međutim, kada je stupila u kontakt sa porodicom, poručili su joj da se vrati gde su je poslali ili će poslati njenu sestru kao zamenu.
Od 1.605 žena identifikovanih 2010. kao žrtve trafikinga, najveći broj – otprilike 30 odsto – su žene sa Balkana.
Njihove priče su slične Valentininoj, koja se nadala da će zaraditi dovoljno novca u Španiji da sagradi kuću i živi mirno sa svojom decom.
Do sada je zaradila nešto više od 1.500 eura. Međutim, nisu joj dozvolili da ih zadrži. „Rekli su da jedem previše”, rekla je. „Ljute se ako kupim nešto da popijem”.
U međuvremenu, njen telefon i dalje zvoni, a pretnje od bivšeg momka i dalje pristižu.
U La Honkueri, gradonačelnica Sonija Martinez Huli se požalila da grad od 3.000 stanovnika ima malo mogućnosti da pomogne tim ženama.
„Osjećamo se kao potpuno napušteni sa ovim problemom,” rekla je ona novinarki „Njujork tajmsa”.
Pojedini političari bi hteli da se prostitucija zabrani u Španiji, mada se čini da to se neće ubrzo desiti. Veliki broj grupa za prava žena navode da bi to dovelo do pojave „crnog tržišta”, čime bi bilo još teže pomoći ženama koje su žrtve trafikinga.
Prostitucija je u Španiji legalna, ali nije regulisana.
Međutim, podvođenje je ilegalno, pa većina bordela poput kluba „Raj” funkcioniše poput hotela. Ženama koje tamo rade naplaćaju oko 70 eura na noć za sobu i hranu.
Hose Moreno, jedan od vlasnika „Raja”, naglasio je da žene koje tamo rade to čine samovoljno.
„Nekada se dese problemi sa njihovim momcima”, rekao je Moreno za „Njujork tajms”, dok su se oskudno odevene žene okupljale za jednim od šankova unutar kluba, pripremajući se za posao. „Ali to se obično brzo riješi”.
Međutim, nekoliko nedjelja nakon intervjua, Moreno je osuđen na tri godine zatvora zbog krijumčarenja žena iz Brazila radi bavljenja prostitucijom. Vlasti navode da žene mogu zatražiti pomoć, ali to mnoge čine nerado. Valentina je nedavno, govoreći mešavinom španskog i rumunskog, rekla da nije sigurna kuda da ode. Bila je u lokalnoj policijskoj stanici, ali su joj rekli da mora da ode do regionalne policije u Figueresu, koji je udajena nekih 24 kilometra.
Nekoliko dana kasnije, prestala je da se javlja na mobilni telefon, a ekipa američkog lista nije uspela da je nađe na njenom uobičajnom radnom mestu. Inspektor Kortes smatra da je ona zaista otišla u policiju u Figueresu. Međutim, u poslednjem trenutku, odbila je da ode na šalter i napustila je stanicu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.