CNN predstavlja mozak Bregzita: Ne, to nije Boris Džonson

Agencije
CNN predstavlja mozak Bregzita: Ne, to nije Boris Džonson

Velika Britanija je opsjednuta jednim čovekom koji sam predstavlja središte njene nove vlade, piše CNN.

Za tog čovjeka se smatra da je politički genije, svakodnevno se pominje u medijima i neki vjeruju da je on bio najvažnija figura uopšte za donošenje odluke da Velika Britanija napusti Evropsku uniju.

Poslije tri godine paralize Bregzita, obećao je da će svaki budan sat provesti radeći da bi postigao da se Bregzit dogodi 31. oktobra ili će - umrijeti.

Taj čovjek nije Boris Džonson, novi britanski premijer, već njegov glavni savjetnik Dominik Kamings.

Dok je Džonson bio lice zvanične kampanje za Bregzit, Kamings je bio njen mozak.

Zaslužan je za stvaranje slogana i izračunavanje široko opovrgnutih tvrdnji da Velika Britanija svake nedjelje šalje 350 miliona funti u Brisel.

Nekada politički autsajder, sada je u centru Džonsonovih napora da u roku od dva mjeseca izvede zemlju iz EU.

CNN je razgovarao sa više britanskih vladinih zvaničnika, državnih službenika i bivših Kamingsovih kolega. Većina je rekla da se ono što su o njemu rekli citira samo pod uslovom da im se ne pominju imena, a neki su čak tražili da se uopšte ne prenese šta su rekli jer strahuju da govore o jednom od najmoćnijih ljudi u Velikoj Britaniji, koga se neki i sasvim otvoreno plaše.

Gotovo svi su za CNN rekli jednu stvar o Kamingsu: da radi s jedinstvenim zanosom.

Uspeh kampanje “Leave” (Odlazak, iz EU) svodio se na njen jedinstveni fokus na tu jednu, jednostavnu poruku o čemu je odlučio Kamings.

“Ono što ga izdvaja od mnogih drugih je nevjerovatan strateški fokus na zadatak na kojem radi. Domova omiljena izreka je uvijek bila 'nemoj se zaglaviti u blatu' “, kaže Džizela Stjuart, bivša poslanica, koja je predsjedavala kampanji za napuštanje EU.

Kamings, kome je 47 godina, ne povezuje se obično s politikom najvišeg nivoa. Iako je čitavu karijeru proveo radeći za konzervativne političare i konzervativni istraživački centar, on tvrdi da nikada nije bio član nijedne političke stranke i da “prezire” mnoge u vladajućoj Konzervativnoj stranci kojoj sada služi.

Izjavljivao je da “nije baš želio da se umiješa” u kampanju za Bregzit.

On u velikoj meri izbegava da se pojavljuje u javnosti i čini se da uživa u svojoj reputaciji bezobraznog ekscentrika, da se smatra da se njegov ogroman intelekt savršeno podudara s instinktivnim shvatanjem normalnih ljudi. Njegovi prijatelji kažu da prezire političku elitu i uživa da ga vide kao strateškog genija, što bi elita željela da bude.

Izgleda zapušteno: Na ​​dan kada se Džonson uselio u Dauning strit, na fotografiji se vidi Kamings naslonjen u sam ugao prostorije, u staroj izblijedeloj i zarozanoj majici, kao da je neki radnik na održavanju koji se tu greškom zatekao.

Njegovo ponašanje je bizarno: “Dolazio je namjerno na posao u otrcanoj odjeći i često noću spavao na svom stolu”, kaže bivši kolega koji je radio s Kamingsom dok je bio politički savjetnik Konzervativne stranke.

Neke njegove kolege smatraju da je njegovo ponašanje veoma agresivno - on je kao “rasni politički rotvajler”, a “ne trpi budale i vređa one koje ne poštuje”.

Tolika je fascinacija Kamingsom i njegovom ulogom u Bregzitu da ga je u nedavnom biografskom filmu igrao niko drugi do Benedikt Kamberbač.

Čim je ušao u Dauning strit, Kamings je započeo opsežnu čistku u državnoj službi i vojsci pomoćnika u vladi - među “specijalnim savjetnicima”, reklo je više izvora za CNN.

Mnogo duže radno vrijeme, beskrajan niz dokumenata u pripremi za Bregzit i otkazani godišnji odmori postali su uobičajeni. Kamingsova predanost radu i ogromna energija se šire vladom.

Ipak, uprkos ovom naglom povećanju obima posla, teško je naći nekoga ko radi s Kamingsom a da kaže neku lošu riječ o njemu. Mnogi državni službenici i “specijalni savjetnici” kažu da im je, poslije neuspeha bivše premijerke Tereze Mej da isporuči Bregzit, svež smisao dala jednostavna obaveza o napuštanju EU 31. oktobra, sa sporazumom ili bez njega.

Zabilježeno je da je Kamings svojevremeno o Dejvidu Kameronu i Niku Klegu, dok su bili premijer i zamjenik premijera, za koje je on radio, rekao: “Ne sviđaju mi se, mislim da su 'mapeti'. Oni nemaju pojma šta rade”.

Pošto je 2014. godine napustio vladu, živio je na farmi svog oca na sjeveru Engleske i čitao i pisao o politici, političarima, o opasnosti od veštačke inteligencije, ali i da bi Velika Britanija trebalo da napusti EU i uspostavi saradnju s preduzetnikom Džefom Bezosom na izgradnji - baze na Mjesecu.

U gotovo svim tim svojim blogovima cjepao je politički establišment, i u Londonu i u Briselu, zbog njihovih skromnih ambicija i neuspjeha da se pripreme za ono što je on video kao dugoročnu krizu ljudske vrste.

Pošto toliko mrzi establišment i želi da napusti politiku, u njeno samo središte je naposlijetku stigao jer “ako Velika Britanija ode 31. oktobra... to bi po njegovom mišljenju bilo pola puta za njegovu misiju; a drugi dio će biti reorganizacija vlasti”, objašnjava jedan Kamingsov prijatelj.

Ambicija da promeni vlast jedna je strana Kamingsovog “master plana”, a druga je njegovo uvjerenje da politika jednostavno ne služi građanima na odgovarajući način.

Nekoliko bivših kolega objasnilo je da njegov prezir prema vladajućoj klasi potiče iz vjerovanja da je politička elita predugo ignorisala mase. Kamings je 2017. godine posebno ciljao na Konzervativnu stranku tvrdeći da je stav većine javnosti bio da “njome upravljaju oni koje u osnovi ne zanimaju ljudi kao što sam ja... Tužno je reći da je javnost u osnovi u pravu”.

I upravo ta jednostavnost njegovog motiva privlači mnoge da se dive Kamingsu koji ignorišu njegove mane. “On je ekscentričan, sasvim drugačiji, ali po mom iskustvu nikada ne greši”, kaže insajder iz Konzervativne stranke koji je sarađivao s Kamingsom u koalicionoj vladi 2010-2015. “Njegova politička procena je sjajna ... svi njegovi protivnici trebalo bi da ga se plaše”.

“Bolje je da te se plaše nego da te vole, ako već ne može oboje”, napisao je italijanski diplomata Nikolo Makijavelli 1532. godine, podsjeća CNN.

Do korijena birokratska britanska vlast, s jedne strane, i s druge tvrdoglavost EU, prepreke su za Bregzit. I tu Kamingsovi obožavaoci predviđaju da bi njegov žučni, bespoštedan stav prema vladi, naposlijetku mogao biti njegov kraj. I u Londonu, i u Briselu, znaju kako da potroše političke savjetnike.

Koliko god popularan Kamings bio, neki u Vestminsteru smatraju da način na koji radi nije održiv: “Rekao bih da je veoma dobar u izvršavanju kratkoročnih zadataka i izvlačenju iz s...nja, ali nisam uvjeren da će on dugo ostati u vladi”, kaže jedan od njegovih bivših kolega.

Srećom za Kamingsa, posao kojim se sada bavi ima čvrst rok - 31. oktobar. Potom bi se lako mogao naći izbačen iz Dauning strita, tako da Džonson može da počne da vlada tradicionalnije.

Kamings je paradoks koji bi čak i Makijaveli teško shvatio. Njega istovremeno vole, plaše ga se i poštuju. Ljudi koji ne podržavaju njegove metode, ne mogu mu poreći genijalnost i željeli bi da je na njihovoj strani. I uprkos karijeri odbacivanja establišmenta i “političkog mejnstrima”, njegova zvijezda se i dalje podiže.

Vrijedno je zapamtiti da je 2016. godine kampanja “Leave” bila slabija opcija na političkoj sceni. Niko nije vjerovao da bi Kamings mogao da joj donese pobjedu. I čak i kada je Velika Britanija glasala da ode - mada tesnom većinom - ideja o napuštanju EU bez dogovora bila je nezamisliva. A sada izgleda da je to najvjerovatniji ishod.

“Jedna od najboljih odluka koje je donio Metju Eliot (izvršni direktor kampanje 'Vote Leave') bila je da uzme Doma (Kamingsa) da vodi strategiju. Niko nije mislio da možemo pobjediti, ali on je imao plan kojeg se držao, i to je uspjelo”, rekao je Danijel Hanan, jedan od vođa kampanje “Leave” i Kamingsov prijatelj.

Autsajder koji je porazio britanski “establišment” sada je u najvažnijoj zgradi u Londonu, spreman da navali i na briselski establišment. Kvote opklade su protiv njega, a neki smatraju da je njegov projekat osuđen na neuspjeh.

“Ali, ako nas istorija išta uči, to je da kad se Kamings uhvati plana i pridržava ga se, njegovi protivnici se obično prvi slome. Nije čudo što ga je Boris Džonson želio uz sebe, dok ulazi u najkontroverzniji period u britanskoj političkoj istoriji”, zaključuje CNN.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana