Bračni par Samaddžić šest mjeseci čeka da im vlasti vrate djecu

Večernje novosti
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Bračni par Samaddžić šest mjeseci čeka da im vlasti vrate djecu

Beograd -- Bračni par Samardžić iz Sen Galena pola godine nije vidio sina i kćerku, koje su im oduzele tamošnje vlasti, zbog navodne agresivnosti oca.

“Svako jutro se moj muž Aleksandar i ja budimo sa pitanjem da li su naša djeca živa? Isplačemo se, a potom odlazimo na posao iščekujući da će nam kantonska administracija u Sen Galenu javiti da Aleksandra (7) i Marko (5) dolaze kući. U ovoj agoniji živimo već šest mjeseci i 22 dana”, kaže majka Slađana Samardžić iz Švajcarske.

Služba za brigu o maloljetnicima u Sen Galenu oduzela je maloljetnu djecu porodici Samardžić, zbog navodne agresivnosti oca.

A sve je počelo kada su roditelji prije dvije godine direktoru vrtića u koji je išla njihova kćerka podnijeli prijavu da se jedan tamošnji dječak prema njoj ponašao neprikladno.

“Umjesto da uvaži naše primjedbe u martu 2011. godine, školska uprava i vaspitači zatražili su policijsku zaštitu tvrdeći da ih Aleksandar teroriše, da je dolazio naoružan pred školu, što je netačno, jer je u to vrijeme bio na poslu. Sukob se zaoštrio se u avgustu 2011. godine poslije našeg odbijanja da kćerku Aleksandru premestimo u drugu školu, koju su odredile lokalne vlasti. Kad je istekao zakonski rok da upišemo Aleksandru u tu školu, Služba za starateljstvo nad maloletnicima nam je 7. decembra 2011. oduzela oba dijeteta i odvela ih u nepoznatom pravcu. Policija je krajem aprila ove godine tajno upala u naš stan, bez sudskog naloga odnijela dečje stvari “, priča Slađana.

Djeca se nalaze u širem rejonu Sen Galena, u krugu od stotinak kilometara. Smeštena su u hraniteljsku porodicu sa petoro djece. Službe za starateljstvo maloljetnika je već nagovjestila da će roditeljima omogućiti postepeni kontakt sa kćerkom i sinom, prvo na sat-dva, potom preko vikenda, da bi, nakon što Samardžići potpišu pristanak na sve uslove, Aleksandar i Marko mogu biti do kraja godine vraćeni kući.

Ona, kao i njen muž Aleksandar, iz Semberije je. Aleksandar je 21 godinu u Švajcarskoj, a Slađana 16 godina. Njihova djeca su rođena u Sen Galenu. Zaposleni su kao prodavci i žive kao podstanari. Nemaju para za skupe advokate, pa se sami pravdu traže pred kantonskom administracijom, koja, kako kažu, ne poznaje humanost i roditeljske suze.

“Naša djeca su rasla uz nas i nisu navikla da su odvojena od nas. Nismo mogli da damo Aleksandru u drugu školu, jer je ona daleko. Uz to, uprava je tražila da naša mala djeca sama pješice idu u školu i da se druže sa starijim nepoznatim ljudima. To je protivno našem vaspitanju, što oni tumače kao naše suprotstavljanje”, kaže otac Aleksandar Samardžić, koji je pomoć potražio u Ambasadi Srbije.

Konzul Dragan Marković je dobio dozvolu vlasti iz Sen Galena da posjeti Aleksandru i Marka.

“Mi ne znamo gde nam se nalaze deca, kako se osećaju, šta jedu, da li su zdrava. Konzul nam je saopštio da decu teraju da komuniciraju isključivo na nemačkom jeziku. Po priloženim fotosima vidimo da su deca jako loše, i fizički, i psihički. Marko je smršao pet kila, a Aleksandri su odsekli kosu, koju godinama negujemo “, kažu roditelji.

Aleksandar i Slađana Samardžić su se žalili policiji da je uprava dala lažne izjave o očevoj agresivnosti, ponudili su svjedoke koji su upoznati sa njihovim odnosom prema djeci, ali im je policija odgovorila da nije nadležna za školske ustanove. Istovremeno, škola je zabranila da angažuju vaspitače i nastavnike kao svjedoke.

“Podnijeli smo žalbu tužilaštvu kantona Sen Galen i dve žalbe Državnom sudu Švajcarske, a otvoren je slučaj i kod Kantonalnog savjetovališta za odgoj. Švajcarska nema moćnog predsjednika da se njemu žalimo, jer je kantonska vlast najmoćnija. I zato moramo za našu djecu da se borimo sa upravom Sen Galena”, ističu Samardžići, koji se nadaju povoljnom riješenju.

Majka Slađana nam priča da je tražila od Elizabet Keler, rukovodioca službe za starateljstvo, da joj omogući telefonski kontakt sa djecom.

“Odgovorila je pitanjem: “A šta biste im rekli?”. Moj je odgovor bio “da ih volimo, da kćerki čestitamo rođendan i da jedva čekamo da nam se vrate kući”. Službenica je osorno odgovorila: “E to ne može!”. Zaključujem da oni uopšte nemaju namjeru da nam vrate djecu”, kaže Samardžić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.