Amerikanci neće dići ruke od Asanža

Osnivač Vikiliksa više ne mora da strahuje od optužbi iz Švedske, ali to ne mijenja stvari: uhapsili bi ga Britanci, a Amerikanci bi vjerovatno tražili izručenje.

O tome je za "Dojče vele" govorio advokat Nikolaos Gazeas, stručnjak za međunarodno krivično pravo.

Iako je Švedska obustavila istragu protiv Džulijana Asanža, britanska policija najvaljuje da će ga uhapsiti čim napusti prostor ekvadorske ambasade u Londonu.

"Dosadašnje objašnjenje glasi da postoji britanski nalog za hapšenje gospodina Asanža. On je zasnovan na optužbi da je Asanž 29. juna 2012. postupio suprotno odluci suda koji je naložio da se javi u policiju. To je kažnjivo djelo u Velikoj Britaniji i zbog njega bi Asanž bio uhapšen ako napusti ekvadorsku ambasadu. Još nije potvrđeno da li iz Sjedinjenih Država postoji zahtjev za izručenje ili hapšenje Džulijana Asanža", rekao je advokat.

Smatra da se težina djela koje britanska strana prebacuje gospodinu Asanžu mora ocijeniti kao minimalna.

"Britansko pravo u tom slučaju predviđa novčanu kaznu ili najviše kaznu zatvora do tri, najviše do dvanaest mjeseci. Do sada se radilo o optužbi za silovanje, dakle za veoma težak seksualni delikt. Toga više nema i ostalo je samo kršenje sudskih uputa. Kod nas u Njemačkoj recimo to uopšte nije kažnjivo. U slučaju gospodina Asanža treba uzeti u obzir da, koliko ja znam, nije do sada kažnjavan. Njegov bijeg u ambasadu imao je velike posljedice, ali to ne mijenja činjenicu da mu sada prijeti hapšenje zbog bagatelnog delikta za koji se ionako ne može očekivati teška kazna. Nalog za hapšenje mi se čini nesrazmjernim s obzirom na ekstremnu situaciju u kojoj Asanž već sedam godina živi", rekao je Gazeas.

Dodaje da bi bio iznenađen ukoliko bi SAD digle ruke od krivičnog gonjenja Asanža.

"Delikti koji se ovdje nagoviještavaju su uporedivi sa optužbama protiv Čelsi Mening: teška krivična djela poput odavanja državne tajne i druga kršenja zakona o špijunaži. Znamo da je Mening osuđena na 35 godina zatvora i nedavno puštena jer je bivši predsjednik Obama posljednje sedmice u Bijeloj kući skratio njenu zatvorsku kaznu. Interesantno u trenutnoj situaciji je da – makar sudeći prema medijskim napisima – u SAD još nema zvanične optužnice protiv Asanža. Ne znamo da li se ona priprema. Bio bih iznenađen ako bi SAD digle ruke od krivičnog gonjenja gospodina Asanža s obzirom da je nedavno ministar pravosuđa Džef Sešns njegovo hapšenje proglasio prioritetom. On je već predstavljen kao veliki državni neprijatelj. Treba uzeti u obzir da je Trampova administracija generalno veoma neprijateljski nastrojena prema medijima.

Konkretno, SAD i Velika Britanija od 2006. imaju novi sporazum o ekstradiciji prema kojem je za izručenje potreban zahtjev. Toga zahtjeva, koliko znamo, još nema. On se može podnijeti tek kada u SAD bude postojala optužnica. Postoji, međutim, još jedna specifičnost u ekstradicionom pravu: SAD i Britanija imaju i sporazum o takozvanom „preventivnom privođenju". Države su se međusobno obavezale da na zahtjev privedu određene osobe čak i kada ne postoji formalni zahtjev za izručenje. Čvrsto sam ubijeđen da bi, ukoliko Asanž napusti zgradu ambasade, iz SAD stigao takav zahtjev za privođenje. Moguće da on već postoji, ali da je sa Britancima dogovoreno da se drži u diskreciji. To ne bi bilo iznenađenje. Zahtjev za privođenje podnosi se brzo jer nije neophodno da ide zvaničnim diplomatskim putem – dovoljno je da neko iz američkog Ministarstva pravosuđa digne slušalicu i zamoli nadležne u Velikoj Britaniji da privedu Asanža, a onda naknadno to pismeno obrazloži", dodao je on.

A s obzirom na to da Asanž sebe vidi kao novinara, a "Vikiliks" kao informativni portal, šta je sa onima koji su prenosili informacije "Vikiliksa"?

"U SAD su sloboda mišljenja i štampe čvrsto ukotvljene u Ustavu. Prvi amandman američkog Ustava, gdje su nabrojana ta ustavna prava, potiče iz 1791. godine. Njega, srećom, ni predsjednik Tramp ne može ukinuti dekretom. Pitanje je jedino gdje je, iz ugla Amerike, eventualna granica slobode štampe? Proces protiv Asanža bi morao da odgovori i na to pitanje. Čelsi Mening je krala informacije kako bi ih dala Vikiliksu. Kod Asanža stvari stoje drugačije: on je vodio organ koji objavljuje informacije. Na drugoj strani radi se o važnim državnim tajnama. Jedno je sigurno: bez obzira kako američko pravosuđe proceni postupke Asanža, ne bi smela da bude kažnjiva objava iz druge ili treće ruke od strane medijskih kuća poput Njujork tajmsa, Gardijana ili Špigela. Jer oni pišu tek o državnim tajnama koje su putem Vikiliksa već javno dostupne svima. Na poslijetku, smatram, ovdje ne može biti ograničena sloboda štampe. Ozbiljna, investigativna štampa ima ne samo pravo već i obavezu da piše o ovakvim stvarima", zaključio je on.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.