Američka drama oko budžeta se nastavlja

Vašington - Samit predsjednika Baraka Obame sa liderima demokrata i republikanaca u Kongresu nije donio pomak u rješavanju političke krize.

Ta kriza polako dobija dimenzije jedne od najvećih u američkoj istoriji, piše Politika.

Jer, pored činjenice da je, zbog neizglasavanje budžeta na prinudnim neplaćenim odmorima nekoliko stotina hiljada državnih namještenika, za dvije nedjelje vlada udara u plafon za zaduživanje što, ako se u Kongresu dotle ne ozakoni novi limit, preti teškim posljedicama po svjetsku ekonomiju.

Američka vlada bi naime prvi put od kako postoji dospjela u situaciju da ne može da izmiruje svoje obaveze prema povjeriocima, domaćim i stranim, što će sigurno izazvati berzanski potres i izazvati novu finansijsku i ekonomsku krizu, u okolnostima kada se ni SAD ni ostatak svijeta još nisu sasvim oporavile od prethodne, takođe začete u Americi.

Na sastanku sa vrhom republikanaca iz Predstavničkog doma i liderom demokratske većine u Senatu, svako je ostao pri svome. Republikanci su ponudili da usvoje nekoliko "malih" zakona koji bi olakšali trenutnu situaciju i aktivirali neke sada blokirane vladine službe, ali je Obama to odbio, zahtjevajući da se usvajanjem makar privremenog budžeta najprije ukine fiskalna blokada i omogući normalno funkcionisanje vlade, a tek onda pregovara.

Republikanci međutim finansiranje vlade i dalje uslovljavaju njenim ustupcima u primjeni reforme zdravstvenog osiguranja, koja je u cjelini počela da se primjenjuje takođe od 1. oktobra, kad je neuspješno počela i fiskalna 2014. godina.

Sastanak u Bijeloj kući trajao je 90 minuta, a poslije toga je uslijedilo ono što se i očekivalo: međusobno prebacivanje krivice za nepostizanje dogovora.

"Ja sam ogorčen. Apsolutno sam ogorčen, zato što je sve ovo apsolutno nepotrebno", izjavio je Obama za televiziju Si-En-Bi-Si, u intervjuu prije susreta sa kongresmenima.

Suočen sa nepopustljivošću republikanske opozicije, predsjednik je saveznika potražio na Volstritu. Održao je i sastanak sa čelnicima finansijske industrije, prvim ljudima "Džej Pi Morgana", AIG, "Siti grupe", "Morgan Stenlija" i "Vels Farga", po svoj prilici uvjeren da bi oni mogli da izvrše pritisak na republikance sa kojima su u principu u dobrim odnosima. Kako je iznijeto, i bankari smatraju da bi nepodizanje limita za zaduživanje (postojeći je 16,7 biliona dolara) donijeo "katastrofu", ali nema detalja da li su obećali neku konkretnu akciju.

Postoji izvjesna nada da su i republikanci svijesni mogućih posljedica ovakve situacije i da bi mogli da otvore vrata raspletu, ali bi morali nešto da za uzvrat dobiju. Obama, međutim, nipošto ne želi da na žrtveni oltar stavi zdravstvenu reformu, koju smatra ključnim postignućem svog predsjednikovanja.

Iako se ovih dana dokazuje da će republikanci zbog izazivanja blokade pretrpjeti političku štetu, detaljnije analize pokazuju da nije baš tako. Njihova tvrda frakcija ne mora da popusti, jer je većina njih u Kongres izabrana iz takozvanih bezbjednih izbornih jedinica, koje su skrojene tako da uvijek glasaju za konzervativce i u kojima demokrate apsolutno nemaju šansi. To su izborni distrikti u kojima je Obama na prošlogodišnjim izborima dobio samo oko 30 glasova. Samo 17 od 232 republikanca u Predstavničkom domu pobjedila su u distriktima u kojima je i Obama odnio većinu. Na slijedećim kongresnim međuizborima u novembru 2014. godine, 86 odsto sadašnjih kongresmena smatra da će sigurno ponovo biti izabrani.

Gledano sa strane (londonski "Ekonomist"), ova kriza je logičan ishod američkog političkog sistema i međuzavisnosti izvršne (predsjednika) i zakonodavne vlasti (Kongresa) koja je ovdje čvršća nego u nekim drugim demokratijama Zapada.

Blokada je i rezultat političke činjenice da u jednom kongresnom domu (Predstavničkom) prevlast ima opozicija, dok je za odlučivanje potrebna saglasnost oba (gornji, Senat, nije ovdje samo ukras, kao što je to Dom lordova u Britaniji). Riječ je dakle o svojevrsnoj kohabitaciji koja će po svoj prilici potrajati.

"Ekonomist" zato sugeriše da su neophodne strukturne promjene u američkom sistemu, a izlaz vidi u tome da tvrda frakcija republikanaca (koju liberalni nedeljnik "Njujorker" naziva "kokus kamikaza") formira posebnu, treću partiju, koja bi, za razliku od ranijih pokušaja formiranja "trećeg tabora", imala šansu za uspjeh, s obzirom na to da već ima svoje predstavnike u Kongresu.

Ova dijagnoza je svakako tačna, ali predložena terapija nerealna. Američka drama se nastavlja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.