Nismo turisti

Postoji li bolji primjer našeg položaja prema Evropskoj uniji od kamiona koji stoji pred granicom zato što je njegov vozač potrošio dozvoljenih 90 dana boravka? Kamionima ne trebaju vize za odmor već putevi, a ljudima za volanom treba pravo da rade.

Međutim  profesionalni vozači iz BiH danas se u Evropskoj uniji tretiraju kao turisti koji su došli da razgledaju evropske gradove, a ne radnici koji svakodnevno prevoze robu. Zato ne možemo, a da se ne zapitamo kako smo došli do toga da čovjek koji u Evropu dolazi da radi bude tretiran gotovo kao neko ko dolazi da je ilegalno nastani?

Godinama slušamo o evropskim vrijednostima, evropskom putu i partnerstvu dok se BiH kune u svoje evropsko opredjeljenje. Političari se utrkuju ko će glasnije reći da nam je mjesto u Evropskoj uniji koja nažalost zatvara vrata profesionalnim vozačima.

Zato poruka prevoznika "Nismo turisti ni migranti" nije samo zahtjev za drugačijim pravilima, već poruka koja mnogo govori o našem položaju.

Nije problem u tome što Evropska unija ima pravo da uređuje svoj prostor i donosi pravila. Međutim, pomalo je licemjerno govoriti o slobodnom tržištu i povezanoj Evropi, a onda ljude koji tu Evropu svakodnevno povezuju zaustavljati pravilom.

Međutim, što bi rekao Đole sve je to do nas "moj derane", jer prevoznici su mjesecima upozoravali na problem, nudili prijedloge i rješenja na koja je vlast ostala gluvonijema. Prevoznici opet moraju  ponovo da izlaze na ulice i najavljuju blokadu granica, dok ne vidimo ozbiljne pregovore da im se pomogne i pronađe pravo rješenje.

 Iz Ministarstva komunikacija i transporta poručuju da se problem pokušava riješiti diplomatskim kanalima i direktnim razgovorima sa predstavnicima EU, te da se traži „resetovanje dana“ dok se ne pokrenu bilateralni programi. Dobro je ako se razgovara, ali je nejasno zašto pregovori krenu tek kada problem dođe do ivice. Zašto se mjesecima ranije nije snažnije insistiralo na rješenju. Od samih razgovora i jalovih pregovora se ne pune kamioni, ne plaćaju plate i ne hrane porodice.

Prevoznici su među posljednjima koje smijemo ostaviti da čekaju, jer bez njih bi se vrlo brzo vidjelo koliko zavisimo od ljudi koje često primijetimo tek kada stanu. BiH mnogo toga uvozi i ako kamioni stanu pričaćemo "danas nema hljeba, sutra nema mlijeka".

Nikolo Makijaveli je davno zapisao da ljudi uglavnom sude prema onome što vide, dok rijetki imaju priliku da vide šta se zaista događa. Nažalost, ono što danas vidimo su samo velike riječi o partnerstvu i evropskom putu, a mali prostor za čovjeka koji radi i premalo snage da se za svoje građane izbori običan dogovor.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.