Foto: Vuksanović: Srbija ne sme da poklekne u borbi za Kosovo
Kosovo je čardak ni na nebu ni na zemlji, ali bez obzira na to, srpska delegacija mora da ostane čvrsta u pregovorima i ne sme da poklekne. To nije dobro u borbi, jer poraženi nemaju ni lep osećaj, ni lepu perspektivu.
Rekao je to u intervju “Glasu Srpske” član Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) i književnik Miro Vuksanović.
- Kada su najmoćnije zemlje na nečijoj strani, on je u prednosti. To vam je kao kod trčanja, ako u startu imate prednost, imate i veće šanse da stignete do cilja. Nadam se da tako neće biti - ocijenio je on.
Kazao je da je dobro da se pregovara, jer je “bolje voditi rat za stolom, nego na livadi”, ali da i pregovaranje mora da ima granica.
- U svakom dijalogu obe strane moraju da budu ravnopravne, ali se stiče utisak da u razgovoru Beograda i Prištine nije tako - rekao je Vuksanović.
GLAS: Posljednja runda dijaloga Beograda i Prištine bila je dramatična. Kako Vi vidite pregovore?
VUKSANOVIĆ: Dobro je što se pregovara, jer je bolje voditi rat za stolom, nego na livadi, ali i pregovaranje mora da ima granica i u postavljanju zadataka i tema, i odnosu prema njima. U svakom dijalogu obe strane moraju da budu ravnopravne, ali se stiče utisak da u razgovoru Beograda i Prištine nije tako.
Kada su najmoćnije zemlje na nečijoj strani, on je u prednosti. To vam je kao kod trčanja, ako u startu imate prednost, imate i veće šanse da stignete do cilja. Nadam se da tako neće biti. Naša delegacija je bila tvrda.
GLAS: Kako vidite položaj Srba na Kosovu i Metohiji?
VUKSANOVIĆ: Nisam dugo bio tamo, ali prema onome što čujem, tamo postoji volja, upornost, energija naroda da se bori za svoje, a da ne gleda i ne dira ništa tuđe. Međutim, oni nemaju uslove da tu svoju prirodnu želju ostvare, jer onaj ko je došao da ih tu zaštiti nije uvek to pokazivao kako bi trebalo. To se najbolje videlo onog marta kada su srušili sve što su hteli, a nema nigde nijednog krivca. To dovoljno ilustruje kako je Srbima, jer kada je čovek nesiguran u svojoj kući i na svom imanju, on u stvari nema slobode. U ovim uslovima pokazuje se da u njima postoji nešto od kosovskog junaštva, naravno u mirnodopskom smislu.
GLAS: Da li još posmatrate Kosovo kao “čardak ni na nebu ni na zemlji”?
VUKSANOVIĆ: Da. Kosovo je još uvek “čardak ni na nebu ni na zemlji”.
GLAS: Izjavili ste i da su u srpskom narodu uvijek postojale podjele i da svaka ozbiljna država ima makar najmanji zajednički nacionalni interes. Da li to danas jeste ili treba da bude zaštita Kosova?
VUKSANOVIĆ: Ne samo Kosovo. Tragično je što je srpski narod razdvojen i to ne samo teritorijalno. Tu mislim na Srbiju, Republiku Srpsku, Crnu Goru, Srbe u Hrvatskoj... Ne postoji ono o čemu su svi saglasni, jer u svakom uspešnom narodu koji poštuju svoju državu i svoje institucije postoji i jedan najvažniji nacionalni minimum. Dakle ono oko čega se svi okupljaju i ono što svi čuvaju. Kod nas, izgleda, nema više svetinja i sve možemo sa nečim drugim zameniti. Kod nas je stranačarenje preuzelo ono što bi trebalo da bude prava državna i nacionalna politika.
GLAS: Koliko je važno da Srbija ne poklekne?
VUKSANOVIĆ: Nije dobro da poklekne u bilo kojoj borbi ni narod ni pojedinac, jer je poražen onaj koji poklekne. Poraženi nemaju ni lep osećaj ni lepu perspektivu, niti bilo ko o njemu lepo misli.
GLAS: Šta akademska zajednica može da učini da bi pomogla u borbi za nacionalne interese?
VUKSANOVIĆ: Političari misle da znaju i mogu sve i tek kada dođu u neki problem, obraćaju se za pomoć, a to je obično kasno. Ako i to učine. Veoma je mali prostor za uticaj naučnika, kulturnih radnika, pisaca, jer su danas sve junake, koje smo ranije imali, u javnosti zamenili ljudi iz samo jedne oblasti. To nije ni nauka ni kultura. U predizbornim kampanjama, bar u Srbiji, niko nije izgovorio reč kultura. Nijedna stranka. To dovoljno kazuje. Kada su takve okolnosti i kada se sve ljulja, ljudi se izmiču, pogotovo intelektualci, koji su ranjiva bića i žele jasne i konkretne stvari i ostaju sve gori na površini.
GLAS: Kako vidite položaj Srba u regionu?
VUKSANOVIĆ: Sve je različito. Jedno je sudbina Srba u Hrvatskoj, drugo rascep Srba u Crnoj Gori, potlačenost Srba na Kosovu i Metohiji, a tu je i pozicija Srba u Republici Srpskoj gde sve bolje stoje i dobijaju nova ovlašćenja, što treba uvek isticati i pohvaljivati. Za Srbe u Srbiji ne znam da su uvek “sami sa sobom”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.