UNMIK nije istražio otmice i ubistva

Beograd - Savjetodavna komisija za ljudska prava UN na Kosovu naložila je UNMIK-u da se izvini jednoj porodici iz Prizrena i razmotri isplatu štete, jer njihovi policajci nisu preduzeli ništa da pronađu oca i sina - Ah. C. i An. C, nestale u junu 1999. godine, prenosi Tanjug.

- UNMIK nije istražio otmice i ubistva koja su se dogodila nakon njegovog dolaska na Kosovo - zaključila je Komisija nakon što je razmotrila 250 žalbi, posebno se osvrćući na ovaj slučaj, prenose frankfurtske “Vijesti”.

To je prvo mišljenje Komisije za ljudska prava koje je urađeno krajem 2012. godine.

Porodica ubijenih Ah. C i An. C. vjeruje da su njihovi najmiliji bili žrtve trgovine organima, i tvrde da ih UNMIK policija prstom nije mrdnula da im pomogne.

- Nestanak Ah. C i An. C. je odmah prijavljen, ali UNMIK nije preduzeo nikakve istražne radnje povodom prijave - utvrdila je i Komisija obrazlažući da su “vlasti obavezne da valjano istraže sumnjive slučajeve smrti i nestanka građana”.

- Otac i sin su nestali u julu 1999. godine. Tog jutra su otišli u svoju radionicu u Prizrenu kada su naišla trojica pripadnika OVK i tražili da krenu sa njima, jer je navodno lokalni komandant tražio da mu nešto poprave. U početku su normalno pričali, a onda su postali agresivni i bukvalno ih ugurali u auto. Odvezli su ih u pravcu Đakovice. Sve to je gledao mlađi sin sa terase. Jasno je vidio uniforme i njihova lica. Kada su odlazili dobacili su mu da će ih vratiti za pola sata. Međutim, nikada se nisu vratili - pričaju članovi porodice, koji su izbjegli u centralnu Srbiju, a koji su željeli da im se imena ne pominju.

Sutradan je, pričaju, supruga S. C. otišla da po Prizrenu potraži svog muža i sina.

Otišla je u sjedište OVK, pa u sjedište UNMIK-a, da bi na kraju tog dana - 19. jula 1999. godine prijavila slučaj UNMIK policiji, KFOR-u i Crvenom krstu.

Odgovor nije dobila, sve dok istražitelji Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju 2000. godine nisu u masovnoj grobnici pronašli posmrtne ostatke Ah. C. i An. C.

Njihova tijela su identifikovana 2003. godine.

- Zvala je i zvala UNMIK, a oni su neprestano govorili - vidjećemo, vidjećemo... ali, mi smo sve vrijeme vjerovali da ništa nisu uradili. I kako se ispostavilo apsolutno ništa nisu do danas uradili da ih potraže. Kada su nas 2003. godine pozvali da dođemo na ekskumaciju malog smo poznali po sandali, a oca po patikama i majici. Zatim su naše najcrnje slutnje potvrđene DNK analizom. Tijela su nađena u masovnoj grobnici između Prizrena i Suve reke. Poslije svega što im se dogodilo, s obzirom na to da su obojica bili zdravi i jaki, ubijeđeni smo da su oni bili žrtve trgovine organima - pričaju članovi familije.

Momak koji je ostao za ocem i bratom, tog 18. jula 1999. godine u Prizrenu i danas ima strašne traume i probleme, dok je supruga S. C. u teškom psihičkom stanju i živi na ivici bijede.

Komisija koju je osnovao specijalni predstavnik generalnog sekretara UN na Kosovu uredbom iz marta 2006. godine ustanovila je da je UNMIK u predmetu S. C. povrijedio član 2. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji svojom procesnom odredbom štiti pravo na život, jer “nije sproveo valjanu istragu povodom otmice i ubistva muža i sina”.

Komisija je ustanovila da ne postoje indicije koje bi ukazale da su ikada preuzete ikakve istražne mjere od strane UNMIK policije, osim uzimanja ličnih podataka koji se odnose na nestale osobe, a koje je prikupio Međunarodni komitet Crvenog krsta.

- UNMIK bi trebalo da uloži napore i putem svih svojih raspoloživih diplomatskih sredstava dobije garancije od EULEX-a i kosovskih vlasti, da će istrage koje se tiču smrti Ah. C. i An. C. biti sprovedene - predlaže Komisija.

Komisija smatra, da je obaveza sprovođenja istrage bila sastavni dio mandata UNMIK, koji je prema tome, bio potpuno primjenljiv na Kosovu.

- Komisija je svjesna, da se UNMIK poslije svog raspoređivanja na Kosovu nakon konflikta, susretao sa mnogim izazovima. Međutim, i pored ovih poteškoća, Komisija smatra, da se svaki slučaj treba pojedinačno ispitati, kako bi se utvrdilo da li je UNMIK preduzeo sve razumne i izvodljive mjere i kako bi se otkrila sudbina i lokacija nestalih lica, a počinioci doveli pred lice pravde - navodi Komisija u svojim zaključcima.

Svi članovi porodica kidnapovanih i nestalih ubijeđeni su da UNMIK nije uradio ama baš ništa da pronađe naše najmilije.

- Ako se UNMIK izvini, kao ljudi bićemo zahvalni, ali našu tragediju ne može izvinjenje da izbriše. Jedino izvinjenje je da istraže zločine nad našim najmilijima - kaže koordinator Udruženja porodica kidnapovanih i nestalih na Kosovu i Metohiji Milorad Trifunović.

Najbolji primjer, dodaje on, je potraga za navodnom masovnom grobnicom kod Žilivoda, gdje se vjerovalo da se nalaze posmrtni ostaci 26 nestalih Srba, među kojima i devet rudara ugljenokopa Belaćevac koji su kidnapovani 1998. godine.

- To je najbolji primer da UNMIK ništa nije uradio. Oni su nas četiri godine obmanjivali da se na Žilivodama nalazi masovna grobnica i posmrtni ostaci. A, onda se odjednom baš mesto na kome se tragalo za nestalima zapalilo i izgorelo. Ubeđeni smo da su izgorele kosti koje su pronašli. A, naša najveća tragedija je što nemamo svedoke, jer se oni koji znaju plaše da govore, jer nema ko da ih zaštiti - dodaje Trifunović ukazujući da je 90 odsto nestalih tek nakon dolaska KFOR-a i misije UN na Kosovo.

Na Kosovu i Metohiji još se traga za 1.796 osoba.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.