Tajna ruske baze u Nišu

Zagreb - Otkako je prije 2 godine osnovan Rusko-srpski humanitarni centar (RSHC), ne prestaju nagađanja i spekulacije da se zapravo radi o prikrivenoj ruskoj vojnoj bazi.

Takve spekulacije, naravno, postavljaju i pitanje da li je to pokušaj stvaranja protivteže američkoj vojnoj bazi Bondstil na Kosovu, gdje je - u vrijeme kada je započela misija KFOR-a - bilo oko 50.000 ljudi, mahom vojnika, piše hrvatski "Jutarnji list".

Iako ruski humanitarni centar u Nišu službeno važi za sjedište odakle Rusi žele da pomognu u elementarnim nepogodama na Balkanu, učestvujući u razminiranju, gašenju šumskih požara, spašavanju u poplavama ili djelujući u drugim vanrednim situacijama – dakle, bez ikakve vojne namjene - i dalje se, međutim, provlači priča kako je to samo vešto podmetnuto kukavičje jaje, čije je stvarno postojanje bitno drugačije od onog javno rečenog.

Aerodrom Konstantin Veliki u smislu vazdušnog saobraćaja je mrtav, bez redovnih putničkih linija, i da nema Rusa i povremenih letova njihovih Iljušina 76, četvoromotornih teških transportnih aviona i helikoptera KA 32 pista bi zjapila sablasno prazna.

Ekipa "Jutarnjeg lista" koja se uputila na niški aerodrom uprkos očekivanjima da će naići na vojnu policiju ili snage bezbjednosti, nesmetano je došla do ulaza zgrade na kojoj, ne engleskom jeziku, velikim bijelim slovima piše naziv centra.

Kako "Jutarnji list" navodi RSHC liči na dio aerodroma za kargo-promet sa zgradama za skladištenje robe, kakvih je pored civilnih aerodroma svuda po svijetu. Nigdje vojnika ili naoružanih stražara. Umjesto sivomaslinastih vojnih vozila, petnaestak crvenih vatrogasnih. Ni traga borbenim avionima, tenkovima ili oklopnim transporterima. U prostorije SRCH-a se ulazi bez ikakve sigurnosne provjere.

Umjesto u uniformi načičkanoj odlikovanjima, kakav je stereotip u prikazivanju ruskih vojnika, Anatolij Baškirev, prvi zamjenik direktora Rusko-srpskog humanitarnog centra je ležerno odjeven i spreman da odgovori na sva novinarska pitanja. Oko njega je mali tim tehničkog osoblja i prevodioca, opušteni i razgovorljivi, bez trunke vojne uštogljenosti.Oko njega mali je tim tehničkog osoblja i razgovorljivi, bez trunke vojne uštogljenosti.

Anatolij Baškirev kaže da avioni Iljušin 76, avioni amfibije Be-200 koji mogu ponijeti i 20 tona vode, helikopteri KS 32 i MI 26 u Niš dolaze samo po potrebi, da bi dopremili humanitarnu pomoć ili učestvovali u gašenju požara. Kako sada nema šumskih požara, kako nema poplava, ni drugih elementarnih nepogoda, te letjelice su u Rusiji, u sastavu Ministarstva za vanredne situacije i u Niš mogu doći samo zajedničkom odlukom vlada dviju država.

Baškirev ponosno ističe kako je, zahvaljujući postojanju RSHC-u (sporazum o njegovu osnivanju Beograd i Moskva potpisali 2012. godine), bio potreban samo jedan dan da ruska pomoć, tokom majskih poplava u Srbiji, stigne na ugrožena područja.

"Premijer Vučić zamolio je za hitnu pomoć 15. maja, a samo dan kasnije mi smo već bili na poplavljenom području oko Obrenovca. Ruska je pomoć stigla prije svih i naši transportni avioni dovezli su na niški aerodrom tone i tone različite pomoći: od šatora, pokrivača, agregata i čamaca, do brašna i šećera, dječje hrane i higijenskih potrepština. Naravno, stiglo je i stotinjak obučenih osoba za postupanje u kriznim situacijama, među njima i ronioci", kaže Baškirev.

U ogromnoj hali su, uredno i pod konac, složeni šatori, pokrivači, peći na čvrsto gorivo, poljske kuhinje, agregati, gumeni čamci i vesla, sve do vatrogasnih ''metli'' za ručno gašenje požara na teško pristupačnim terenima. Ako išta u RSHC-u ima vojničkog, onda je to urednost hale: sve je na svom mjestu i spremno za upotrebu kad god zatreba.

"Tako mora biti, jer kad bismo gubili vrijeme tražeći gdje se što nalazi u trenutku kada pomoć zatreba, izgubili bismo dragoceno vrijeme, kaže Nikolaj Sukora, zadužen za brigu o materijalno-tehničkim sredstvima.

Ispred skladišnih hala, pored vatrogasnih vozila nalazi se robotizovano vozilo za gašenje požara, obojeno u istu crveno boju kao i vatrogasni kamioni-cisterne.

"Ovo je hrvatski proizvod", kaže Nikolaj Sukora i objašnjava da je vozilo na gusjenicama ogromni robot kojim se, bez ugrožavanja ljudskih života, mogu gasiti požari kada gori toksični materijal ili kada se iz nekih drugih razloga klasična vatrogasna kola ne mogu približiti požaru. Robotizovana vatrogasna vozila proizvod su hrvatske fabrike i njima se može daljinski upravljati i s distance od kilometar i po, ali ako je potrebno, i iz helikoptera.

To je, za sada, uz poslove na humanitarnom razminiranju, jedina saradnja Rusko-srpskog humanitarnog centra s Hrvatskom.

Rusi pomagali i zemljama regiona

Za dvije godine koliko djeluju u Nišu, Rusi su pomagali i drugim država u okruženju. Tako su u 2012., samo nekoliko mjeseci nakon što su se stacionirali, ruski avioni učestvovali u gašenju velikih šumskih požara u okolini Mostara, u Bosni i Hercegovini. Ove godine, pak, Rusi su pomogli i Sloveniji, uputivši pet izuzetno snažnih agregata jačine od 100 i 120 kilovata koji su ublažili tešku elektroenergetsku situaciju nakon strujnog kolapsa nastalog uslijed ledene kiše i snježnog nevremena. Ti su agregati strujom snabdijevali cijela manja naselja, proizvodeći električnu energiju za domove, vrtiće i škole.

SRCH bi se pomogla i hrvatskoj u vanrednoj situaciji ukoliko dvije zemlje potpišu sporazum o takvoj vrsti saradnje. Iako Slovenija i BiH takve ugovore nisu potpisale, postoje okolnosti kada se pomoć može pružiti i bez postojanja formalnog međudržavnog memoranduma, rekao je "Jutarnjem listu", Baškirev.

RSHC ima zajedničku srpsko rusku upravu, na čijem je čelu dvije godine Rus, potom dvije godine Srbin. Sporazumom o osnivanju Rusko-srpskog humanitarnog centra dvije su države regulirale i finansijske obaveze.

"Ruski dio osoblja koji radi u Nišu ima jednogodišnje ugovore s Ministarstvom za vanredne situacije Ruske Federacije, koje, kad isteknu, mogu i produžiti. Neki su u Niš doveli i svoje porodice, drugi su sami. Iznajmili su stanove u Nišu i sami brinu o smještaju i svemu što je potrebno za privremeni boravak u drugoj sredini", rekao je Baškirev.

On jedino nije precizno odgovorio na pitanje koliko je stvarno Rusa u nišu, navodi "Jutarnji list". Rekao je da to zavisi od situacije, odnosno o tome treba li djelovati u nekoj kriznoj situaciji – požaru, poplavi, zemljotresu ili nekoj sličnoj prirodnoj katastrofi ili o radu RSHC-a kada takvih nepogoda nema.

Nakon obilaska RSHC-a, novinari hrvatsko lista nisu, kako navode, stekli utisak da se tamo bilo što skriva i da je humanitarna djelatnost tek puka maska ispod koje se kamuflira ruska vojna misija i želja Moskve da se vojno infiltrira na Balkan i tako kompenzuje izgubljenu vojnu prisutnost u nekadašnjem Istočnom bloku, odnosno bivšem Varšavskom paktu, prije svega u zemljama koje graniče sa Srbijom, Bugarskom i Rumunijom, koje su danas članice NATO saveza i Evropske unije.

Može li sadašnja ruska prisutnost u nekoj situaciji ili drugačijim političkim okolnostima biti pretvorena u vojnu bazu, drugo je pitanje, ali je činjenica da sada stvari ne stoje tako. RSHC nije vojna baza, to je uistinu humanitarni centar kako mu i naziv kaže, zaključuje "Jutarnji list".

Zbog pritiska EU i SAD na Beograd, taj sporazum nije potpisan pa je status RSHC-a, za sada, ostao nepromenjen.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.