Svjedoci kao glineni golubovi

Beograd - Nedavna likvidacija Radojice Joksovića, bliskog rođaka Nebojše Joksovića, zaštićenog svjedoka srpskog pravosuđa, otvorila je problem bezbjednosti svedoka u Srbiji i bliskih članova njihovih porodica, prenose agencije.

Drugu vrstu problema predstavlja i njihova neodgovarajuća zaštita što je posaedica veoma malog broja pripadnika Jedinice za zaštitu svjedoka MUP-a Srbije i njihove loše opremljenosti, pa se najvažniji svjedoci srpskog pravosuđa nalaze u velikoj opasnosti.

To je bilo jasno i u maju 2010, kada je Zoran Šuković, pripadnik Žandarmerije, poginuo pošto je njegovo vozilo udarilo u kamion pun drveta.

On je sa kolegama bio u obezbjeđenju Mileta Jerkovića, svjedoka-saradnika države u slučaju protiv Darka Šarića i članova njegove grupe.

Zbog nedovoljnog broja pripadnika Jedinice za zaštitu svjedoka, veliki dio posla prebačen je na Žandarmeriju i pripadnike Policijske brigade u Beogradu, tako da su, umjesto visokoobučenih profesionalaca, za zaštitu svjedoka zaduženi policajci koji nisu prošli specifičnu obuku, što može dovesti do tragedije.

Tako zaštićenog svjedoka Ljubišu Buhu Čumeta najčešće čuvaju pripadnici Policijske brigade iz Beograda.

Mali broj policajaca, koje su državni organi predvidjeli za zaštitu osoba koje mogu da daju odgovore na brojne zločine koji su godinama srpsko društvo držali u grču, predstavlja veliki problem.

U Jedinici za zaštitu svjedoka radi svega 90 osoba, a ovaj broj osim operativaca uključuje i tehničko osoblje.

- Srpska jedinica štiti 29 svjedoka u Srbiji, kao i šest svjedoka iz EU koji se štite u Srbiji, dok je 14 srpskih svjedoka izmješteno u inostranstvo. Takođe, 20 svjedoka je u postupku za prijem u program za zaštitu svjedoka. Ako uporedimo broj zaposlenih u jedinici, kojih je 90, i broj svjedoka, kojih je 35, može se reći da su nastojanja da se adekvatno zaštite ugrožena, jer u prosjeku na svakog od njih ide manje od tri policajca - piše u izvještaju Evropske komisije.

Treba napomenuti da se zaštićenim svjedocima, radi njihove bezbjednosti, najčešće mora pružati 24-časovna pratnja policije.

Ovaj izvještaj se odnosi na period sa početka prošle godine, a pošto je većina od 20 potencijalnih svjedoka već primljena u program, pretpostavlja se da sada 90 članova Jedinice mora da pazi na oko 50 svjedoka, što je manje od dva policajca na jednu štićenu osobu.

Inače, prema novoj sistematizaciji MUP-a Srbije, čije je usvajanje u toku, predviđen je manji broj policajaca u ovoj jedinici nego do sada.

Još veći problem u zaštiti svjedoka u Srbiji predstavlja činjenica da postoji samo deset do 12 bezbjednih lokacija za njih, što je nedovoljno za tri puta veći broj svjedoka, kao i da je država obezbjedila samo tri zastarjela blindirana vozila za zaštitu.

Zbog toga se većina čuvaju u svojim kućama, pod danonoćnom zaštitom, što traži angažovanje još većeg broja policajaca.

U nezvaničnom razgovoru sa jednim od operativaca zaduženih za zaštitu svjedoka, dešava se da policajci ponekad čuvaju stanove svjedoka-saradnika u kojima oni i ne žive, već dolaze jednom u nekoliko mjeseci, što još više opterećuje policajce zadužene za zaštitu.

Advokat zaštićenog svjedoka Dragana Milenkovića Bagzija, Ljubiša Radojičić sa druge strane, ističe da je sam proces zaštite na dosta visokom nivou.

- Moj klijent za sada nije imao primedbe i sve funkcioniše dobro. Ja ne znam gde se on nalazi otkad ga je preuzela Jedinica za zaštitu, možda me jednom ili dva puta kontaktirao posle toga, tako da ni ne znam gde ga kriju. Za sada sve funkcioniše kako treba, mnogo bolje nego u drugim zemljama - smatra Radojičić.

Amerikanci prvi počeli

Pioniri u Programu zaštite svjedoka su SAD.

U ovoj državi se o njihovoj bezbjednosti stara Služba Maršala SAD.

Od 1971. kada je program započeo, ova služba je obezbijedila nove identitete za više od 7.700 svjedoka i 9.800 članova njihovih porodica.

Značajna je i činjenica da je od početka programa procenat osuđenih porastao na 89 procenata, što je, kako smatraju, direktan rezultat informacija koje sudovima pružaju zaštićeni svjedoci.

Čuvaju i haške sudije

Zakon o programu zaštite učesnika u krivičnom postupku pravno reguliše materiju zaštite svjedoka.

On, između ostalog, predviđa i da se njima promjeni prebivalište, prikrije ili promeni identitet.

Od trenutka kada uđu u program, brigu o svjedocima preuzima Jedinica i niko van nje ne zna gdje se krije ili koji je novi identitet svjedoka.

Prije toga potpisuje se Program zaštite, koji striktno određuje prava i obaveze zaštićene osobe.

Tako ukoliko neko počini krivično djelo tokom ovog programa, može doći u opasnost da se zaštita obustavi.

S druge strane, članovi Jedinica su zaduženi i za bezbjednost sudija Haškog tribunala prilikom posjeta Srbiji.

Služba za ohrabrenje

U okviru srpskog pravosuđa postoji i druga vrsta pomoći svjedocima u nekim od najdelikatnijih slučajeva, kao što su ratni zločini.

Naime, organizovana je Služba za pomoć i podršku svjedocima, kako kaže sudija Ivana Ramić, koja je učestvovala u osnivanju.

- Učili smo na primeru Engleske. Često se dešavalo da su svedoci u slučajevima ratnih zločina osobe iz regiona. Kada im stigne poziv na suđenje, uz njega dobijaju i letak u kom je obaveštenje kakvu im pomoć pružamo. Da li im treba nešto, da li znaju da se snađu u Beogradu, nabavimo im autobusku kartu ili pomoć od MUP-a ako zatreba. Tako im se pruža ohrabrenje. Postoji posebna prostorija za svedoke, gde pre suđenja mogu da se okrepe, da neko popriča sa njima, kako bi sve prošlo što lakše po njih - objašnjava Ivana Ramić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.