Foto: Šta piše u Vučićevoj imovinskoj karti?
Imovinske karte članova nove vlade otkrivaju da su premijer Aleksandar Vučić, potpredsjednik Rasim Ljajić i ministri Nikola Selaković i Jadranka Joksimović puka sirotinja.
Nemaju ništa – ni stanove, ni kola, ni ušteđevinu, bar ne na svoje ime. U odnosu na njih Velimir Ilić, Aleksandar Antić, Bratislav Gašić i Vanja Udovičić su pravi bogataši jer posjeduju stanove, kuće, vinograde, pašnjake, automobile, gotovinu… Ostali članovi Vučićevog kabineta su negdje između, najčešće imaju samo stanove, a rijeđe i automobile starije generacije i poneki depozit u banci.
To je ono što otkrivaju njihovi posljednji izvještaji podneti Agenciji za borbu protiv korupcije. Da li će prosjek ove, na prvi pogled imovinski skromne vlade, popraviti eksperti, koji posljednjih godina nisu bili ni na kakvim javnim funkcijama pa ih i nema u ovoj evidenciji? Novi ministri Kori Udovički, Dušan Vujović, Snežana Bogosavljević-Bošković i Srđan Verbić nisu željeli ili nisu stigli „Politici” da otkriju bar dio svog imovnog stanja, ali će ga uredno prijaviti Agenciji u zakonskom roku od 30 dana od stupanja na funkciju.
Iako se čini da je ova praksa već ustaljena treba podsjetiti da javnost u Srbiji tek četiri posljednje godine ima mogućnost da vidi šta posjeduju državni čelnici. I to iz čak tri vlade: Mirka Cvetkovića, Ivice Dačića i Aleksandra Vučića. Istina, ove podatke nikada ne treba uzeti zdravo za gotovo jer uvijek treba imati u vidu da se prijavljuje i imovina takozvanih povezanih lica (supružnika, dece, roditelja), ali ona nije dostupna javnosti.
Tako se na primjer iz Vučićeve imovinske karte može vidjeti da je on do kraja prošle godine imao stan od 117 kvadrata, ali ga u posljednjem izvještaju podnijetom 30. januara nema, pa se pretpostavlja da ga je ostavio bivšoj supruzi i djeci. Time bi on (pod uslovom da vrijednost njegovog vinskog podruma u očevoj kući nije mnogo velika) mogao da stekne status najsiromašnijeg premijera od 5. oktobra. Čak i Vojislav Koštunica, koji važi za jednog od najskromnijih političara u Srbiji i koji posjeduje istu imovinu kao prije 15 godina, ima više – stan u centru Beograda, vikendica u Belanovici i „jugo”.
Vučićev prethodnik Ivica Dačić je sa suprugom suvlasnik stana od 119 kvadrata, nema automobil, ali ima ušteđevinu. Treba napomenuti da se u imovinskim kartama političara može vidjeti da li imaju novac u banci, ali ne i koliko. Podatak o iznosu dostupan je samo Agenciji za borbu protiv korupcije. Ušteđevinu je prijavio i Mirko Cvetković, ministar finansija, a potom premijer od 2008. do 2012. godine. U prvom izvještaju dostupnom javnosti od 2010. godine prijavio je akcije „Ce tabaka” u vrijednosti od 730 evra, ali ih se brzo oslobodio. Na njegovo ime upisana su dva stana ukupne površine oko 119 kvadrata i automobil „volvo”. Porodična kuća od 150 kvadrata u Zemunu, u kojoj inače živi, vlasništvo je njegove supruge.
Zoran Živković, koji je naslijedio vladu ubijenog Zorana Đinđića, deset godina je plivao samo u poslovnim vodama da bi se nedavno opet vratio politici. Za to vrijeme bavio se vinogradarstvom i uvozom vina. Kao premijer 2003. godine pričao je da je političku karijeru devedesetih počeo sa „sitroenom be-iks”, a da je u tom trenutku imao dva automobila „folksvagen bubu” njegovog oca, staru 33 godine, „sitroen DS”, koji je 1974. godište, i dio kuće u Nišu.
Zoran Đinđić, prvi srpski premijer posle 5. oktobra, iznio je na jednoj konferenciji za novinare tek što je izabran na čelo vlade da ima stan od 140 kvadrata u centru Beograda, supruga mu je takođe imala stan od 70 kvadrata. Imao je tada ušteđevinu u banci od 132.000 maraka, a u Poštanskoj štedionici u Frankfurtu 2.000 maraka.
Za uvid u imovinsko stanje članova Koštuničine vlade, Đinđićeve i onih od prije 5. oktobra moramo se osloniti na njihove izjave, to jest ono što su sami željeli da kažu. Čak iako je od 2005. godine postojala obaveza da podnose izvještaje o imovini tadašnjem Republičkom odboru za rješavanje o sukobu interesa, njihovi imovinski kartoni su držani daleko od očiju javnosti. Zakon je tako propisivao.
Isti oni koji su donosili ove zakone i na koje se ti zakoni odnose krivci su i što je borba za to da danas svako može klikom na tastaturi da provjeri šta posjeduje onaj za koga je glasao, trajala toliko dugo. U oktobru 1994. godine Zoran Đinđić je kao prvi značajniji političar u Srbiji javno rekao šta ima od pokretne i nekretne imovine, predstavljajući istovremeno Predlog zakona o prijavljivanju imovine funkcionera. Nebojša Čović tada je podsjetio da je on sam još 1991. godine predložio da se uvede praksa popisa imovine ljudi koji se bave politikom. Ipak, prvi zakon je donijela prva Koštuničina vlada mnogo godina kasnije, 2004, a u međuvremenu su se ređale afere u vezi sa imovinom političara koji su po pravilu s funkcija odlazili bogatiji ili su nalazili dobra radna mjesta.
Koliko je unosno mjesto u vladi možda najbolje opisuje jedna izjava Zorana Đinđića da je to dobra investicija poput Mančester junajteda, u kojem nepoznati igrači plaćaju jer će poslije biti poznati, a ministri iz ekonomskog dijela vlada moći će kasnije da rade u svjetskim kompanijama.
Ili, kako kaže ekonomista Miroslav Prokopijević, politika je očigledno najisplativiji biznis u ovoj zemlji jer ne bi bila tolika gužva oko izbora i kasnije pravljenja koalicija.
– Za one koji su bili insajderi, a ja sam nekada bio u DS-u, jasno je da boravak u politici, a ne samo na vlasti, služi između ostalog i za lično bogaćenje. Pogledajte, recimo, nekadašnjih 18 lidera DOS-a, šta su bili devedesetih godina, a kakvo im je imovinsko stanje bilo kasnije i danas – ukazuje Prokopijević.
Približavanje zapadnim standardima u ovoj oblasti trajaće dugo jer je taj proces i u zapadnoj i sjevernoj Evropi i sjevernoj Americi trajao decenijama da bi se došlo do situacije gdje, naravno, ima nezakonitog bogaćenja uz vlast i na vlasti, ali gdje su razmere toga znatno manje.
– Ako ministar ima platu od 1.000 evra morate pretpostaviti da bi na privatnom tržištu, ako je iole sposoban, mogao da zarađuje više (neki naravno ne bi mogli da imaju ni toliko) i onda to neko mora da kompenzuje – dodaje Prokopijević, navodeći da je javna tajna da stranke dodaju ministrima „malo, da imaju za džeparac”.
Na primjedbu da se u javnosti govori upravo suprotno, on kaže da je to predstava za publiku i tvrdi da bar od 2000. postoje neki fondovi u strankama i svaka dotira svog ministra. A on potom, figurativno, od one svoje plate od 1.000 evra daje 10 ili 20 odsto stranci. Prokopijević očigledno ne vjeruje da imovinske karte funkcionera uvijek odražavaju pravo stanje stvari.
– Ima ljudi koji žive životnim stilom koji košta 15–20.000 evra na mesečnom nivou, a prijavljuju da nemaju ništa ili da imaju nešto minimalno, skoro da vas rasplaču svojom materijalnom situacijom. Znači, očito je da tu postoje neki tokovi koji nisu registrovani i koji se ne prijavljuju– objašnjava on.
Ekonomista Danijel Cvjetićanin nije toliko direktan. On kaže da ne može predstavnike izvršne vlasti unapred da sumnjiči za korupciju, ali, dodaje, stvoren je ambijent idealan za korupciju. Kada je toliko vrsta subvencija, a s druge strane toliko prepreka, onda, ističe Cvjetićanin, važi teorema 32, koja kaže gdej sve može ništa ne može, gdje ništa ne može – sve može.
Upitan da li se na osnovu imovinskih karata političara mogu izvoditi određeni zaključci o mogućoj korupciji, Cvjetićanin kaže da je to pitanje za istražne organe, ali on smatra da je teško utvrditi kriminalne radnje – ne zato što su one skrivene, nego zato što su mnogobrojnim propisima one dozvoljene. Kao što, na primjer, neko može da izvuče pogodnost za sebe dajući subvencije, besplatno zemljište i razne druge pogodnosti za privlačenje investicija.
Aleksandar Vučić, predsjednik Vlade Srbije
*Nema ništa
Ivica Dačić, prvi potpredsjednik i ministar spoljnih poslova
*Stan od 119 kvadrata, vlasništva (otkup i kredit)
*Ima ušteđevinu
Zorana Mihajlović, potpredsednik i ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture
*Stan od 140 kvadrata, vlasništvo (kupovina)
*“Tojota rav 4“, 2008. godište (lizing)
Rasim Ljajić, potpredsjednik i ministar trgovine, turizma i telekomunikacija
*Nema ništa
Kori Udovički, potpredjsednik i ministar državne uprave i lokalne samouprave
*Bez podataka
Lazar Krstić, ministar finansija
*Ima ušteđevinu
Dušan Vujović, ministar privrede
*Nema podataka
Srđan Verbić, ministar prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja
*Bez podataka
Zlatibor Lončar, ministar zdravlja
*Bez podataka
Aleksandar Vulin, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja
*Stan od 107 kvadrata (suvlasnik)
Vanja Udovičić, ministar omladine i sporta
*Stan 33,75 kvadrata, kupovina
„Kuća i dvorište 797 kvadrata, kupovina
*Zgrada, garaža, dvorište 715 kvadrata, kupovina
*Pašnjak 8.001 m2, kupovina
*Pašnjak 1.538 m2, kupovina
*Pašnjak 1.521 m2, kupovina
*Šuma, oranica 18.502 m2, kupovina
*“Mercedes benc“ 1985, kupovina
*“Opel korsa“ 2008, kupovina
*Plovilo „Volvo“ 2004, kupovina
*Ima ušteđevinu
Jadranka Joksimović, ministar bez portfelja zadužen za evropske integracije
*Nema ništa
Snežana Bogosavljević-Bošković, ministar poljoprivrede i zaštite životne sredine
*Nema podataka
Aleksandar Antić, ministar rudarstva i energetike
*Stan 56,65 m2, vlasnik otkup
*Vinograd 9 ari, kupovina
*Vinograd 8 ari, kupovina
*Vinograd 22 ara, kupovina
*Vinograd 26 ari, kupovina
*Vinograd 17 ari, kupovina
*Ima ušteđevinu
Nikola Selaković, ministar pravde
*Nema ništa
Nebojša Stefanović, ministar unutrašnjih poslova
*Stan od 99 m2 (ugovor o razmjeni)
*Ima ušteđevinu
Bratislav Gašić, ministar odbrane
*Kuća 250 m2 (kupovina)
*Kuća 360 m2 (izgradnja)
*“Audi Q7“ 2007, lizing
*Ima ušteđevinu
Velimir Ilić, ministar bez portfelja zadužen za vanredne situacije
*Poslovni prostor 332,28 m2, kupovina
*Građevinsko zemljište 6,46 ari, kupovina
*Kuća 300 m2, nasljedstvo
* Poslovni prosto 150 m2, nasljedstvo
*Pomoćni objekat – bazen 150 m2, nasljedstvo
*Građevinsko zemljište 6,19 ari, nasledstvo
*Kuća 300 m2, nasljedstvo
*Pomoćni objekat 150 m2, nasljedstvo
*Pašnjak 4,13 ara 88/100, nasledstvo
*Njiva 49,10 ari, nasljedstvo
*Njiva 21,66 ari 52/100, nasljedstvo
*Njiva 4,93 ara 61/100, nasljedstvo
*Voćnjak 41,24 ara 289/754, nasljedstvo
*Voćnjak 11,09 ari 1/1, pravo korišćenja
*Građevinsko zemljište 5,20 ari 1/1, nasljedstvo
*Kuća 60 m2, nasljedstvo
*Njiva 1,281 hektar, nasljedstvo
*Voćnjak 14,42 ara, naljledstvo
*Objekat u izgradnji – ¼ izgradnja
*Objekat u izgradnji 1/1 izgradnja
*Seosko imanje 8 hektara 1/1 nasljedstvo, kupovina i ugovor o poklonu
*Kuća 150 m2, nasljedstvo
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.