Foto: Ilustracija
BEOGRAD - Srbima je bio potreban čitav vijek da shvate da Jugoslavija nije isto što i mala, nezavisna Srbija iz 19. vijeka. Ovo je jedna od ključnih poruka Nikole Marinkovića, glavnog urednika Srpske književne zadruge (SKZ), koji je na televiziji RT Balkan predstavio prvi tom kapitalnog djela "Istorija srpskog naroda u Jugoslaviji (1918–1941)".
Svečana promocija ove obimne studije održava se danas u 18 časova u Amfiteatru Narodne biblioteke Srbije u Beogradu.
Istorija Jugoslavije ne može se razumjeti bez činjenice da je ona nastala na pepelu i krvi Srbije iz Prvog svjetskog rata. Podsjetimo, Srbija je u tom sukobu izgubila:
Uprkos takvom demografskom slomu, tadašnje srpsko rukovodstvo odlučilo je da pobjedu uloži u jugoslovenski projekat. Prema Marinkovićevim riječima, Nikola Pašić i tadašnje elite vjerovali su da će zajednička država sa "više bajoneta" lakše odbiti spoljne neprijatelje, ne sluteći da će se ti isti bajoneti kasnije okrenuti jedni protiv drugih.
Danas se često postavlja pitanje zašto su Srbi ušli u državu sa narodima koji su od starta imali drugačije ambicije. Marinković objašnjava da se 1917. godine, nakon povlačenja Rusije sa balkanske scene, srpska politika morala okrenuti Francuskoj i SAD.
„Postojala je vjera da nema boljeg rješenja. Duboke kulturne i političke razlike koje smo previdjeli eskalirale su između dva svjetska rata. Pokazalo se da Jugoslavija nije bila dobro zamišljena i da možda nije ni trebalo da se stvori“, ističe Marinković.
Iako su srpske elite vjerovale da imaju snagu da ujedine Južne Slovene onako kako je Pruska ujedinila Njemačku, događaji su ih demantovali. Knjiga analizira uloge ključnih aktera:
Marinković naglašava da je period između dva rata bio jedini u istoriji Jugoslavije sa elementima parlamentarizma i demokratije, što ovo djelo detaljno istražuje.
Dok je 1914. godine Srbija sudbinski bila vezana za Rusko carstvo, nakon Oktobarske revolucije situacija se radikalno mijenja. Sovjetski Savez je na Kraljevinu Jugoslaviju gledao kao na "versajsku tvorevinu", a Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) je u početku radila direktno protiv nove države. Taj sukob se smirio tek pred narastajućom prijetnjom nacističke Njemačke.
Marinković povlači zanimljivu paralelu između bivše države i današnjih integracija:
„Kada gledate sastanke Evropske komisije, neslaganja i pregovore, ne možete a da ne pomislite na sastanke u SFRJ. Bilo kakav odnos da imamo sa EU, moramo računati da opet ulazimo u zajednicu sa dosta različitih naroda. Zato moramo proučavati Jugoslaviju.“
Zaključak je jasan: Iako je lako osuditi prošle generacije iz današnje perspektive, razumijevanje 20. vijeka – vijeka u kojem su gotovo svi Srbi živjeli u jednoj državi – ključno je za opstanak naroda u budućnosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.