Preminuo ubica iz Velike Ivanče

Beograd - Ljubiša Bogdanović koji je u utorak ubio 13 osoba u Velikoj Ivanči, preminuo je danas u Urgentnom centru, saznaje B92.

Bogdanović (60) je u utorak rano ujutro iz pištolja CZ 88 za koji je imao dozvolu ubio šest muškaraca, šest žena i dvogodišnjeg dječaka, a potom pokušao da ubije suprugu i sebe.

Stanje Bogdanovića koji je nakon počinjenih ubistava pucao sam sebi u glavu bilo je kritično.

Sutra sahrana ubijenih

U međuvremenu, “Blic” piše da će se mještani Velike Ivanče koji su ubijeni u masakru u utorak biti sahranjeni sutra u 13 časova na lokalnom groblju, a kovčezi sa 13 tijela biće od 10 časova ispred crkve u centru Velike Ivanče.

- Komunalne lužbe iz JKP “Mladenovac” već od jutros sređuju centar sela i put kojim će povorka sutra proći - izjavio je Dejan Vićovac, šef štaba za organizovanje sutrašnje sahrane.

Predsjednik Mjesne zajednice Velika Ivanča, Radojica Jovanović kaže da je cijelo selo angažovano na organizaciji sahrana i sređivanja sela.

- Postavićemo šator ispred Crkve, jer ne mogu sva tela da stanu unutra. Danas učenici srednje škole neće ići u školu, pomagaće oko organizacije. Meštani sela, kao i radnici JKP “Mladenovac” biće angažovani na kopanju raka na groblju - kaže Jovanović.

Smrtonosni trag masovnog ubice Ljubiše Bogdanovića

Ljubiša Bogdanović je rođen u Velikoj Ivanči, 1953. godine, gdje i njegovi preci, prenosi “Blic”.

Otac Miodrag ga je predodredio da bude domaćin i poljoprivrednik, a brata Radmila poslao je u školu.

Ljubiša je po prirodi bio prek, nervozan i izuzetno eksplozivan. Nije mnogo pričao.

Pošten i vrijedan, takođe su crte profila i karaktera Ljubiše Bogdanovića.

Vaspitavao ga je najviše deda Obrad, koji je prema Ljubiši bio izuzetno strog.

Već u osnovnoj školi je ustajao između četiri i pet ujutru, a deda Obrad ga je najviše i tukao kada pogriješi.

Zaposlio se u “Zvezdi” u Mladenovcu.

Vrijedan, pošten, ali prema riječima kolega, nervozan i nestrpljiv.

U januaru 1981. godine kupuje pištolj CZ 88.

Tada je komšijama pričao da svaki domaćin mora da ima pištolj “za ne daj Bože”.

Lovačku pušku nasljedio je od dede Obrada, ali nikad iz nje metak nije opalio.

Pištolj takođe, nikad nije koristio.

Prema riječima komšija, nije pucao ni “kada to običaji nalažu”, kada mu se rodio sin, kćerke, unuci.

Alkohol je prezirao.

U kafane nije ulazio, muzika, sport, politika ništa ga nije interesovalo.

Nikada nije davao ništa iz kuće da se proda, a o onom što se dogovori u kući nije dao sinu i ženi da o tome razgovaraju.

Novac je štedio, a kada ga sakupi dovoljno, kupovao je mašine i oruđe za rad.

Važio je za imućnijeg domaćina.

Volio je uvijek prvi sve da zasije, okupljao je komšije da mu pomognu, ali je često i on sam pomagao drugima.

O njegovom učešću u ratu malo se zna: 1991. bio mobilisan i u Mirkovcima u Slavoniji proveo 4,5 mjeseca.

Kada se vratio, nije želio da priča o ratu, izbjegavao je tu temu i svi su imali utisak da tamo nije bio na borbenim položajima pa ga nisu ni pitali o detaljima.
Poslije rata zaposlio se u slovenačkoj firmi u Mladenovcu kao fizički radnik.

Prije godinu dana dobio je otkaz kao tehnološki višak, a u isto vrijeme otpušten je i njegov sin Branko.

Otkaz ga, kažu komšije i prijatelji, jeste razočarao, ali nije obeshrabrio jer je još više počeo da radi na imanju i na oko 15 hektara njiva koliko posjeduje.

Iznervirao bi se i razbjesnio, ali samo kada nešto u poslu nije kako je naumio.

O posvećenosti poslu dovoljno govori to da je prije tri godine dva puta operisao bruh, ali nije odustajao ni od najtežih poslova na njivi, uprkos ljekarskim savjetima.

Predstavljao se kao pravoslavni vjernik, slavio slavu Markovdan i Božić.

Družio se sa komšijama Milovanom, ispred čije kuće ga je zatekla policija i Mikajlom Despotovićem, koga je ubio.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.