Foto: Perišić: Presuda me nije iznenadila
Beograd - Oslobađajuća presuda u Haškom tribunalu za mene nije bila iznenađenje, ni za moj tim odbrane, kaže za B92 Momčilo Perišić.
Poslije presude Haškog tribunala kojom je oslobođen svih tačaka optužnice za ratne zločine u Bosni i Hrvatskoj, bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, ekskluzivno u intervjuu za B92 govori o presudi.
“Javnost Srbije bila iznaneđenja, to je dokaz nepoznavanja pravog stanja stvari u predmetu. Za mene nije bilo iznenađenja, kao ni za tim odbrane”, kaže Perišić i dodaje da je “za neobaveštene sve iznenađenje”.
“U sreću se uzda lud, a pametan u svoj trud. Istrajno smo radili na dokazivanju istine, i na sreću to smo dokazali. A drugostepeno veće, uz uvažavanje mišljenja u prvostepenom postupku, je donelo odluku koja odgovara istini”, navodi Perišić za B92.
Perišić dodaje da nije moglo da mu se stavi na teret “nešto što nije imalo veze sa istinom”, poput toga da je da pomoć koja je dala Jugoslovenska armija Vojsci RS da odbrane ljude bila “zbog zločina”.
“Stalo mi je bilo da stavim do znanja ako sud ne bude realno procenio sutiaciju, moraće da procesuira sve slične meni, i u politici. Apsurd je da neko iz Vojske Jugoslavije bude optužen što brani granice i svoju državi, ondnosno sprečava da se proširi rat, dok naprimer američki generali štite interese nekoliko desetina hiljada kilometara daleko od svoje teritorije. Sud je to uvažio jer je to realnost”, kaže Perišić.
General Perišić smatra da činjenica da je dio Vojske Republike Srpske dobijao plate iz Beograda, ne znači da je Vojska Jugoslavije imala kontrolu nad tim snagama. Perišić podsjeća i da odluku i isplati tih zarada nije donio on, već državni vrh i to prije nego što je postavljen za načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije.
Kada je riječ o granatiranju Sarajeva, Perišić navodi da Sarajevo nije bilo civilni grad. “Sarajevo je bilo pravo ratište. Tamo je bilo 60.000 muslimanskih vojnika, koji su se borili protiv Vojske Republike Srpske i često su svojim aktivnostima izazivali akcije Vojske Republike Srpske”, navodi Perišić.
“Ja kao profesionalni vojnik znam da su civili uvek najveća žrtva, posebno u versko-građanskom ratu. Žrtve su podjednake na svim stranima. Ali Vojska Jugoslavije nije imala nikakve kompetencije nad Bosnom i Hercegovinom, nije imala mogućnost da utvrdi ko je napravio zločin. Nije se moglo ništa preduzeti, jer su ti ljudi van ingerencije”, kaže on.
Perišić kaže da nije imao prilike da kontaktira sa prvim čovekom VRS Ratkom Mladićem u Hagu, i da s obzirom na njegovo stanje nije imao ni
potrebe za tim.
Što se tiče odnosa sa drugim zatvorenicima, Perišić tvrdi da su oni korektni. “Mi smo tamo pomešani, verovatno sa određenim ciljem, a to je da se stavi do znanja javnosti da ako mogu zajedno ljudi koji su ratovali, onda mogu i narodi”, ocijenjuje Perišić.
“Svima nama koji smo bili tamo najveći stepen opasnosti bio je Haški tribunal. Ako imate najviši stepen opasnosti, svi manji nestaju, odnosno sve opasnosti nestaju. Preterano je da smo bili neki veliki prijatelji, ali svakako da smo kao civilizovani ljudi razgovarali”, navodi on.
Perišić je demantovao pisanja pojedinih medija da mu je Vojislav Šešelj spakovao kofere, ali ne krije da je u Hagu bio u dobrim odnosima sa lidereom radikala, budući da su, kako je rekao, bili “upućeni jedni na druge kako bi opstali”.
Bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije kaže i da su se pojedini pritvorenici u Hagu pokajali zbog učešća u ratnim zločinima.
Ja sam siguran da se neki ljudi koji su činili zločine duboko, duboko kaju. Ja sam kroz priču saznao, mnogi ljudi kažu, koji su učestvovali u zločinima, da su bili u izuzetnoj situaciji. Često se zločini čine u izuzetnim situacijama. Najviše se zločina čini iz straha”, kaže on.
“Ja se ne kajem ni za šta, sve što sam radio radio sam u skladu sa propisima, pravilima i profesionalnim obavezama. Cilj mi je bio da zaštitim živote ljudi pod mojom komandom, da zaštitim narod čiji sam deo bio i branim čast otadžbine kojoj pripadam. To sam radio i na frontu, to sam radio i u DOS-u, to sam radio i u Hagu i radiću i sutra”, rekao je Perišić.
Perišić govori i o svom odnosu sa Slobodanom Miloševićem, i vremenu provedenom u Hagu.
“Sa Slobodanom Miloševićem sam bio saradnik skoro šest godina, i to veoma blizak saradnik i po mnogo stvari smo se podudarali i imali poverenja jedan u drugog. Razišli smo se oko koncepta rešavanja problema na Kosovu i Metohiji. Ja sam tada otišao iz vojske, odnosno sam isključen”, kaže Perišić.
“I prvi put smo se sreli u Haškom tribunalu. I prvi susret je izgredao ovako: Momo, lija lija, pa dolija evo tebe ovde. A ja rekoh : šefe da si me slušao nit bi ti nit bih ja bio ovde”, navodi on.
Perišić navodi i da mu je četiri puta bila nuđena mogućnost da, kroz nagodbu, izbjegne suđenje pred Haškim tribunalom.
“Karla del Ponte je došla i preko Vlade tražila sastanak sa mnom. Molila me je da budem svedok protiv Slobodana Miloševića”, priseća se Perišić i navodi da je nekadašnjoj glavnoj tužiteljki Tribunala poručio da bi svedočio protiv Miloševića kada bi mu se sudilo u Beogradu, za zlodela koja je učinio sopstvenom narodu, ali ne i za ono za šta ga terete u Hagu.
Govoreći o Miloševiću, Perišić je rekao da on nije bio nacionalista i da nije kriv za ono za šta je bio optužen pred Haškim tribunalom, već da je samo branio interese srpskog naroda.
Haški tribunal oslobodio je Perišića u četvrtak optužbi za ratne zločine. Perišić je po dolasku u Beograd izjavio da je oslobađajuća presuda skroman doprinos da se skine anatema sa srpskog naroda o navodnom kršenju ratnog prava.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.