JSO digla pobunu u dogovoru sa Koštunicom

BEOGRAD - Tek posle pobune JSO, Zoran Đinđić je video da policija ne sluša Vladu, već ljude koji nisu u institucijama, kaže nekadašnji Đinđićev saradnik Vladimir Beba Popović.

Vladimir Beba Popović rekao je za emisiju "Peščanik" Radija B92, posvećenu osmoj godišnjici ubistva prvog demokratskog premijera Srbije, da Đinđić formalno jeste imao izvršnu vlast, ali da sam nije bio svjestan kako je treba koristiti.

Kako su opstali

Kaže da su, sve ono za šta su Zoran Đinđić i njegova Vlada svojevremeno optuživani, to radili upravo oni koji su ih optuživali.

- Imali ste jedan autoritet koji je pobedio Slobodana Miloševića u liku Vojislava Koštunice. U jednom trenutku i oni koji su glasali za Miloševića počeli su da glasaju za Koštunicu jer videli su da u tome nema neke velike razlike i da je to otprilike to - rekao je Popović.

On ističe da su na taj način ostali svi oni koji su morali da odu iz institucija.

- To je ono što svi kažu, 5. oktobra su molili da im glave ostanu na ramenima, 6. oktobra su molili da bude makar doživotna, a 1. februara su već gledali kako da im ostane imovina. Dakle, oni su uspeli da opstanu - kaže Popović.

Ističe da s druge strane Zoran Đinđić praktično nije bio svjestan šta je to moć i šta je to kada postanete predsjednik Vlade, pa je i policiju i vojsku i pravdu i tužioce i pare prepustio drugima.

- Ostavio je to drugima, finansije je prepustio G17 i drugom delu koalicije, on je hteo da bude čovek koji predstavlja Srbiju u svetu i njega je interesovala ta veza, ta ministarstva, ekonomska, Londonski klub, Pariski klub, predsednici država, da kao najzad, posle toliko godina, Srbiju predstavlja čovek koji tako izgleda, koji tako govori - rekao je Vladimir Beba Popović.

Dodaje da je Đinđić to počeo da uviđa tek 2002. godine poslije pobune "Crvenih beretki".

- Sve ono što je Vojislav Koštunica i njegova Vlada kasnije uradila, sve ono što od 2004. do danas gledamo da se dešava u Srbiji, za sve to je optuživan Zoran Đinđić i njegova Vlada. On je optuživan za nešto sa čim nije imao veze, samo da bi ovi koji ga optužuju došli u situaciju da rade baš to - da pljačkaju Srbiju, da vladaju uredbama, da kradu budžet, da sarađuju sa kriminalcima, da štite Miloševićeve ljude, da zataškavaju zločine - naveo je Popović.

Popović kaže da je JSO pripremala pobunu 2001. uz dogovor sa Kabinetom Vojislava Koštunice.

- Da li treba da ja objašnjavam sada nekome kakav je uticaj Vojske na pobunu "Crvenih beretki", kakav je uticaj Vojske na Legiju i na tu jedinicu 2001. godine, kada oni, dakle Legija i ta banda koja se sprema da napravi pobunu - naravno, ne spremaju se da naprave pobunu tako što su sami to rešili, jednog dana su sedeli, prodali su četiri kila droge, ubili dvoje-troje ljudi i onda su seli popodne i rekli: Šta da uradimo, hajde da napravimo pobunu. Naravno da su pobunu uradili uz dogovor sa Vojislavom Koštunicom - tvrdi on.

Popović dodaje da kada kaže "sa Vojislavom Koštunicom ne misli lično na njega, mada je on sve to znao".

- To jeste: Rade Bulatović, Tijanić, ta ekipa, Ljilja Nedeljković i tako dalje. On je sve znao, sve je odobravao, ne postoje za to pisana dokumenta, pisani tragovi, ali on je znao. Ti ljudi su napravili pobunu uz dogovor sa Koštunicom - kaže on.

Popović dodaje da je u svemu bila ključna šef Koštuničinog kabineta Ljiljana Nedeljković.

- U njegovoj kancelariji veselilo se 12. marta kada je Zoran Đinđić ubijen, pio se viski u sedištu DSS. Postoje ljudi koji o tome mogu da govore, on nije bio sam - bio je Rade Bulatović, bio je njegov šef, da li mu je tad bio šef ili nije, ne znam, Filip Golubović se zove, bio je Gradimir Nalić, bila je cela ta banda - rekao je Popović.

Politička pozadina

Beogradski mediji pišu da će u svojstvu svjedoka u krivičnom postupku u vezi sa političkom pozadinom ubistva premijera Đinđića Koštunica uskoro biti saslušan.

Navode da će postupak zbog pobune JSO obuhvatiti Borislava Mikelića, bivšeg predsjednika Vlade Srpske Krajine, kao i Milorada Bracanovića i Milorada Ulemeka.

Poziv će, takođe, stići i tadašnjim čelnicima DB-a Goranu Petroviću i Zoranu Mijatoviću, pišu srpski mediji".

Protiv Mikelića, Ulemeka i Bracanovića biće pokrenut krivični postupak zbog umiješanosti u pobunu JSO i političku pozadinu ubistva premijera Srbije.

Predsjednik Političkog savjeta Demokratske stranke Dragoljub Mićunović izjavio je da je ubistvo Đinđića usporilo reforme i ističe da bi u političkom miljeu Srbije bilo mnogo više života da je Đinđić živ.

On je naglasio da osam godina od ubistva, uspomena na Đinđića treba sve da podsjeti da stvari moraju da budu brže, jer je to bio njegov moto.

Lider Demokratske strane i prvi demokratski premijer Srbije Zoran Đinđić ubijen je ispred sjedišta Vlade Srbije 12. marta 2003. godine.

Vlada na čijem je čelu bio izabrana je 25. januara 2001. godine. Za vrijeme njegovog mandata pokrenut je proces demokratizacije društva i korjenitih ekonomskih i socijalnih reformi u Srbiji.

Bio je prvi, poslije 1945. godine, nekomunistički gradonačelnik Beograda, izabran u februaru 1997. ispred koalicije "Zajedno". Na toj dužnosti je bio sedam mjeseci kada je smijenjen na zahtjev koalicionog partnera SPO.

U prvom saopštenju poslije ubistva premijera, Vlada Srbije je kao organizatore i počinioce atentata označila kriminalce iz takozvanog "zemunskog klana", a kao kolovođe grupe identifikovala nekadašnjeg komandanta raspuštene Jedinice za specijalne operacije (JSO) Milorada Ulemeka Legiju, kao i vođe kriminalnog "zemunskog klana" Dušana Spasojevića Šiptara i Mileta Lukovića Kuma.

Đinđić je sahranjen 15. marta u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, uz prisustvo više od 70 stranih državnih delegacija. U pogrebnoj povorci na ulicama Beograda bilo je više stotina hiljada građana.

Presuda ubicama

Bivši komandant "Crvenih beretki" Milorad Ulemek osuđen je na 40 godina zatvora za organizovanje ubistva premijera, a na istu kaznu zatvora osuđen je i neposredni izvršilac ubistva Zvezdan Jovanović, bivši Ulemekov zamjenik. Presude toj dvojici potvrdio je i Vrhovni sud Srbije 29. decembra 2008. godine.

Potvrđene su presude na 35 godina zatvora i ostalim pripadnicima "zemunskog klana" i bivše JSO (Aleksandar Simović, Vladimir Milisavljević Budala, Ninoslav Konstantinović), izuzev Sretku Kaliniću kome je presuda preinačena sa 35 na 30 godina.

Na 30 godina osuđeni su Miloš Simović, Milan Jurišić Jure i bivši radnik BIA Branislav Bezarević, dok je bivši pripadnik JSO Saša Pejaković osuđen na osam godina zatvora. Željku Tojagi Žmigiju kazna je smanjena sa 30 na 15 i Dušanu Krsmanoviću sa 30 na 20 godina zatvora.

Vladimir Milisavljević Budala, Sretko Kalinić, Milan Jurišić, Ninoslav Konstantinović i Miloš Simović osuđeni su u odsustvu, jer su u bjekstvu.

U junu prošle godine u Zagrebu je ranjen Sretko Kalinić, koga su, poslije oporavka, hrvatske vlasti izručile Srbiji. Na njega je pucao, takođe, odbjegli član "zemunskog klana" Miloš Simović, koji je dva dana kasnije, 10. juna, uhapšen u pokušaju ilegalnog prelaska granice između Srbije i Hrvatske. Simović je upućen u Zabelu na izdržavanje zatvorske kazne.

Pripadnik "zemunskog klana" Dejan Milenković Bagzi, optužen za učešće u ubistvu Đinđića, poslije višemjesečnog skrivanja, uhapšen je u Grčkoj sredinom jula 2004, a sedam mjeseci kasnije izručen je vlastima u Beogradu. U procesu optuženima za ubistvo srpskog premijera Milenković je bio svjedok saradnik.

Suđenje optuženima za ubistvo premijera Đinđića počelo je 22. decembra 2003. godine u Okružnom sudu u Beogradu - Odjeljenje za borbu protiv organizovanog kriminala. Oni su 23. maja 2007. oglašeni krivim i prvostepenom presudom osuđeni na ukupno 378 godina zatvora.

Svako treba da kaže šta zna

Supruga ubijenog premijera Srbije Ružica Đinđić ocijenila je da bi javnost dobila mnogo kada bi se dobili odgovori o političkoj pozadini atentata na Zorana.

 Ružica Đinđić je, na predstavljanju druge knjige izabranih djela Zorana Đinđića "Jesen dijalektike" rekla da svako ko može da pomogne u rasvjetljavanju atentata, treba da bude saslušan i kaže ono što eventualno zna o tome.

Ružica Đinđić je, osvrćući se na godišnjicu od ubistva supruga, 12. marta 2003. godine, rekla da energiju koju je Đinđić imao danas ne vidi na političkoj sceni.

Knjiga "Jesen dijalektike" je prevedena i dopunjena doktorska disertacija koju je Zoran Đinđić odbranio na Univerzitetu Konstanc, u Njemačkoj, 1979. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.