Foto: Arhiva
BEOGRAD – Broj prijava sumnje na trgovinu ljudima u Srbiji raste, najčešće žrtve su žene i djeca, a posljednjih godina raste i broj prijava na sumnju trgovine stranim državljanima, odnosno radnicima koji rade u Srbiji, izjavio je danas rukovodilac Službe za koordinaciju zaštite žrtava trgovine ljudima u Centru za zaštitu žrtava trgovine ljudima Miroslav Jovanović.
On je na predavanju novinarima, koje je organizovalo Regulatorno tijelo za elektronske medije u cilju sprovođenja Akcionog plana Ministarstva unutrašnjih poslova koji se odnosi na borbu protiv trgovine ljudima, rekao da su početkom 2000-ih godina, kada je trgovina ljudima kao krivično djelo uneta u naš krivični zakon, na osnovu tadašnjih iskustava žrtve trgovine ljudima bile strane državljanke, djevojke, koje su ovde dovođene iz Moldavije, Ukrajine, oduzimani su im pasoši, bile su zatvarane, vezivane i na taj način kontrolisane.
– Međutim, danas nemamo takvu situaciju. Kada pričamo o žrtvama trgovine, vrlo često to mogu biti ljudi koji se potpuno slobodno kreću, koji žive čak u svojim kućama, koji i dalje žive sa svojim porodicama, a koji imaju obavezu prema 'trafikantima' da rade nešto što je duboko protivno njihovim sopstvenim interesima i uvjerenjima i što ih degumanizuje – rekao je on.
Naveo je da je među brojnim zabludama i ta ko su zapravo "trafikeri", ljudi koji sprovode trgovinu ljudima.
Prema njegovim riječima, iskustvo centra u kojem radi pokazuje zapravo da opasnost ne vreba toliko od nepoznatih ljudi, koliko, nažalost, vreba iz okruženja i to neposrednog.
– Statistika koju smo radili pokazuje da je nepoznata osoba trafiker u samo 13 odsto slučajeva. U najvećem broju slučajeva to su osobe koje su poznate žrtvi – prijatelji, poznanici. Ovo je statistika kada pričamo o opštoj populaciji, a kada pričamo o djeci ona je još dramatičnija zato što kada su djeca u pitanju, u najvećem broju slučajeva trafikeri su zapravo roditelji ili bliski srodnici – rekao je on.
Dodao je da roditelji, gotovo uvijek kada su djeca eksploatisana, imaju neku negativnu ulogu.
Naveo je da kod nas vlada još jedna zabluda, a to je da se trgovina ljudima dešava negdje daleko, u Africi, Aziji, u nekim nerazvijenim zemljama ili možda čak na Zapadu, tamo gdje je stopa kriminala u nekim velikim gradovima ogromna.
– Zapravo nije tako. Trgovina ljudima se dešava i te kako i u Srbiji. Posljednjih pet godina mi svake godine dobijamo sve veći broj prijava sumnje na trgovinu ljudima i svake godine identifikujemo sve veći broj žrtava. Tako smo 2017. godine imali 127 sumnji, a ove godine imamo već više od 200 sumnji i vjerovatno ćemo imati dvostruko veći broj sumnji u odnosu na prije pet godina. Broj žrtava takođe raste, tako da smo 2021. imali 46, onda 62, pa 66, pa 72, vidjećemo koliki će taj broj biti na kraju ove godine, ali definitivno je u porastu – istakao je Jovanović.
Kao specifično za našu zemlju je naveo da je procenat djece među žrtvama izuzetno veliki jer je skoro svaka druga žrtva koja se identifikuje – dijete.
– Na međunarodnom nivou, prema organizaciji Save the Children, procjenjuje se da su otprilike 30 odsto žrtava djeca. Kod nas je oko 50 odsto i mislim da mora mnogo više da se radi sa djecom bez roditeljskog staranja, djecom u domovima, u hraniteljskim porodicama.
Visok je i procenat žena, pa je prošle godine među žrtvama trgovine ljudima bilo 69 odsto žena.
Kada je riječ o oblicima eksploatacije, naveo je da je najučestalija seksualna eksploatacija, zatim radna eksploatacija, otuda slučajevi prosjačenja, a ima i prinuda na vršenje krivičnih djela.
Jovanović je naveo da je u porastu i broj prijava sumnji na trgovinu ljudima gdje su žrtve strani državljani, što je povezano sa sve većim brojem radnika koji legalno dolaze u Srbiju da rade.
– Ilegalne migracije su prilično zaustavljene, ali sada imamo legalne migracije kada u našu zemlju dolazi veliki broj stranaca da ovde rade i ostanu. Procijenjuje se da trenutno oko 100.000 stranih državljana živi i radi u Srbiji. Taj broj stalno raste i neuporedivo je veći u odnosu na neke druge zemlje u regionu kao što su, recimo, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Crna Gora ili Albanija – rekao je on.
Dodao je da najviše radnika dolazi iz Nepala, Indije, Bangladeša, Filipina, da ne znaju srpski jezik pa ni engleski, i da kada se pogleda statistika vidi se da broj prijava sumnji na strane radnike kao žrtve trgovine ljudima u Srbiji raste.
– Mi smo, recimo, 2023. godine imali 20 prijava sumnji na trgovinu ljudima gdje su žrtve bile strani državljani. Prošle godine su bile 64 prijave, ove godine već imamo više od 150 prijava – naveo je on.
Kao još jedan trend istakao je porast zloupotrebe onlajn i informacionih tehnologija u svrhu trgovine ljudima.
Jovanović je ukazao da je u našem Krivičnom zakonniku, trgovina ljudima klasifikovana kao zločin protiv čovječnosti i to zato što ona ima destruktivne posljedice po žrtve.
Trajno mijenja njihov život, njihov način funkcionisanja i degumanizuje ih na različite načine.
Naveo je da je urađen Nacrt zakona o sprečavanju i suzbijanju trgovine ljudima i zaštiti žrtava i da se usvajanje ovog zakona očekuje sledeće godine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.