Goran Tomašević, dobitnik ovogodišnje Pulicerove nagrade: Najteže je bilo na Kosovu

Ovaj rođeni Beograđanin sa trenutnom adresom stanovanja u Istanbulu, inače je jedini Srbin koji se okitio ovom prestižnom nagradom. Tomašević, koji već godinama radi za agenciju Rojters, u razgovoru za “Glas Srpske” ističe da je Pulicerova nagrada san svakog fotografa, ali i da mu je žao što je nije dobio ranije, sa nekom drugom fotografijom. Zbog toga, kako kaže, ostao mu je gorak ukus u ustima.

Nagrađena fotografija, objašnjava, nastala je u Hondurasu, gdje ga je Rojters poslao da ostatku svijeta dočara život u ovoj južnoameričkoj državi, gdje bande i droga vode glavnu riječ.

Kako kaže kriminalne grupe u Latinskoj Americi kontrolišu gotovo sve, a osim što se svakodnevno ubijaju na ulici, gdje se krv vidi često koliko i voda, posebno su ga pogodili prizori trudnih djevojčica od 13 i 14 godina.

- Nagrađenu fotografiju sam napravio letos u gradu San Pedro Sula u Hondurasu, posle obračuna dveju rivalskih bandi koje ratuju zbog teritorije za prodaju kokaina. Jedna od njih je svetski poznata i ozloglašena M18, koja je nastala u El Salvadoru. Došao sam na uviđaj. Policija je već bila prisutna. Počeo sam da fotografišem i u jednom trenutku taj petao je prošao ispred objektiva, kraj ubijenog momka - priseća se ovaj vrsni fotograf, objašnjavajući da su ubistva u Hondurasu gotovo svakodnevna, te da onaj ko nije bio tamo i ne zna koliko je opasno.

Tomašević je rođen 1969. godine u Beogradu i danas iza sebe ima 28 godina profesionalnog rada. Priznaje da mu je bilo gotovo suđeno da postane fotograf. Kada je bio tinejdžer, otac mu je “naredio” da proda motor i nabavi kameru. Od tada, pa do danas on obilazi i fotografiše gotovo sva krizna žarišta širom svijeta.

Agencija Rojters ga je čak četiri puta proglašavala za fotografa godine, a list “Gardijan” mu je 2013. godine dodijelio titulu najboljeg novinskog fotografa na svijetu.

Njegovo prvo iskustvo fotografisanja sukoba bilo je 1991. i 1992. godine u današnjoj Hrvatskoj i BiH. Nakon toga dobija zadatak da pokrije političke napetosti na Kosovu i antimiloševićevske demonstracije u njegovom rodnom Beogradu. Tokom tromjesečnog bombardovanja Srbije od strane NATO-a, Tomašević je bio jedini fotograf koji je radio za strane novine.

- Fotografisanje NATO bombardovanja na Kosovu je jedan od najtežih zadataka koje sam ikada imao. Uspomene su bolne. Sve što sam slikao posle toga bilo je nekako lakše, jer nije bilo u mojoj zemlji. Bio sam u Prištini i ne možete da zamislite čega sam se sve nagledao. Objektivom sam beležio svakakve nesreće u svetu i ako je zlo teško meriti, tragedija mog naroda ipak mi je bila najteža - kaže ovaj fotoreporter.

Uzavrela svetska dešavanja odvela su ga 2002. godine u Jerusalim, gdje je pokrivao drugu palestinsku intifadu, a onda i u Irak. Tokom američkih napada na ovu zemlju 2003. godine, njegova fotografija američkog marinca koji gleda rušenje statue Sadama Huseina postala je jedna od najupečatljivijih slika ovog rata. U Iraku je uspio da uđe i fotografiše i zloglasni zatvor Abu Graib.

Nakon toga odlazi u Avganistan. Njegova serija fotografija američkog pomorskog narednika postala je ikona u američkoj ratnoj istoriji.

- Neposredno prije nego što sam napravio ovu fotografiju narednik po imenu Bi se okrenuo prema meni i rekao: “pogledaj preko zida, vidiš li nešto?” Ne baš, rekao sam i onda... Eksplozija. Vidio sam ga kako leži u prašini i pomislio da je mrtav. Došao je lekar i ispostavilo se da je samo izgubio svest. Kasnije smo podelili cigarete i pitao me da li imam neke slike. Pogledali smo zajedno i rekao sam mu: “Bi ovo je dobra fotografija, ti ćeš biti slavan” - prepričao je Tomašević jednu od svojih “ratnih zgoda”.

Od upečatljivijih mjesta Tomašević izdvaja i Kairo, kada je okom kamere pratio “Arapsko proljeće” u Egiptu, ali i Libiju, gdje je uspio napraviti fotografiju koja je “ukrasila” naslovne stranice više od 100 novina širom svijeta.

Njegove slike pobunjeničkih boraca koji se bore protiv Asada među ruševinama Alepa i Damaska osvojile su međunarodno priznanje, kao i njegovo izvještavanje o krvavoj opsadi trgovačkog centra u Najrobiju u Keniji.

- Volim ići u zone konflikta. Verovatno sam i zbog toga uspeo zabeležiti trenutak kada tenkovska granata pogađa zgradu ili kada padaju šrapneli dok vojnici trče. To je pravi izazov. Jedino je tako moguće napraviti dobru fotografiju, koja će na slikovit način pokazati neku realnost na terenu. I naravno ona mora biti autentična - priča Tomašević.

Objašnjava da je u njegovom poslu najteže naći se u pravom trenutku na pravom mjestu. To je, priznaje, ujedno i najveći stres koji fotografi doživljavaju.

- Mnoge moje kolege pate od PTSP. Ja nemam tih problema. Prije odlaska na neki zadatak uvek se dobro pripremim. Obavim obimna istraživanja da bih naučio nešto o zemlji u koju idem. Nigde ne idem naslepo. Nema iznenađenja. Ali, nema ni straha. On kasnije dođe, kada čovek shvati šta je sve prošao - navodi on.

A kao primjer da zna biti opasno navodi svoj posljednji put, kada je u Libiji teško ranjen njegov kolega.

Kako je otkrio, njegova sljedeća destinacija je Kenija, ali nije želio i da kaže o kakvom je zadatku riječ, jer, kako je objasnio, to je maler.

Đoković

Tokom svoje dosadašnje karijere Tomašević je slikao i mnoge poznate svjetske ličnosti. Na njegovom spisku se nalazi Barak Obama, Arijel Šaron, kontraverzni Muamer Gadafi, ali i bivši predsjednik Egipta Hosni Mubarak. Ipak, kako kaže, najveći utisak na njega je ostavio Jaser Arafat, jer se, kako je objasnio, radilo o političaru koji je sve do svoje smrti zračio nevjerovatnom pozitivnom energijom.

- Više se i ne mogu setiti koga sam sve slikao. Jedina želja mi je da fotografišem Novaka Đokovića - kaže Tomašević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.