Dragačevske tkalje njeguju tradiciju: Bez ćilima nije bilo ni udaje

ČAČAK - Novim generacijama ime Rajke Borojević možda ne znači puno, ali ona je bila heroina svog vremena. Njeno ime ostaće upisano u istoriji kao osnivačice prve Zadruge žena u Jugoslaviji.

Da se lik i djelo Rajke Borojević bar u Srbiji ne zaborave, pobrinule su se vrijedne Dragačevke koje su osnovale udruženje u selu Donji Dubac noseći njeno ime. Na taj način prenose tradiciju na generacije koje dolaze.

- Osnovale smo udruženje u znak sećanja na Rajku, jer je ona, kada se 1952. godine vratila u Dragačevo, okupila žene i napravila prvu radionicu, učeći ih kako da kuvaju, tkaju i vode brigu o deci. Osnovala je i žensku zadrugu koja se bavila tkanjem i tako je ženama obezbeđivala dodatnu zaradu - rekla je predsjednica udruženja "Rajka Borojević" Ana Stanišić.

Dodaje da je dogovor bio da žene u Sirogojnu pletu džempere, a u Dragačevu tkaju ćilimi i drugi proizvodi. U zadrugu je bilo uključeno čak 800 žena.

- Danas samo dve žene znaju da tkaju i obe imaju preko 80 godina, tako da ako nešto ne preduzmemo, znanje će nestati - rekla je Stanišićeva.

Prije više od pola vijeka u Dragačevu su žene tkale zavjese, ćebad, ćilime, štofove za odijela, staze i mnogo toga. Ti proizvodi su prodavani širom svijeta, a radovi su učestvovali na mnogobrojnim izložbama, čak su stigli i do Japana. U Donji Dubac su dolazile i Jovanka Broz i Jelisaveta Karađorđević da vide rukotvorine vrijednih dragačevskih tkalja. Sada Ana i njene koleginice žele da vrate bar djelić tog slavnog vremena. Početak rada udruženja bio je težak, ali sada im se javlja sve više žena.

- Jedna pravi pletene igračke, druge plete čarape i džempere. Nabavili smo stari razboj da bismo pokrenuli školu tkanja i animirali decu i omladinu. Ako znanje ne prenesemo sa starijih generacija, zanat će zauvek nestati, kao i većina drugih zanata u selu - jasna je ova Dragačevka.

Posebno mjesto u dragačevskoj tkačkoj djelatnosti zauzimali su autentični ćilimi. Oni su bili dio miraza i bez toga u neko davno vrijeme djevojka nije mogla ni da pomišlja na udaju. Upravo takve ćilime danas od zaborava čuvaju članice udruženja.

- Ovaj ćilim, koji smo sačuvale, star je oko 90 godina i već je bio pripremljen za bacanje. Za izradu jednog ćilima trebalo je od sedam do deset dana stalnog rada, najčešće zimi i noću, jer su žene preko dana imale obaveze na selu. Dve žene koje danas znaju da tkaju su Marija Dole Gogić i Dmitrović Mileva, koje su radile u tadašnjoj Zadruzi žena - priča Stanišićeva i pokazuje još jedan antikvitet, pleteno ćebe koje je radila njena pokojna strina, staro 50 godina.

- Takve stvari danas više ne mogu da se nađu, ovo je unikat. Dobili smo ga od naše članice i jednog od osnivača udruženja, a danas su mi javili da je preminula. Ovu divnu uspomenu čuvaćemo generacijama - kazala je ona.

Zadruga

Ana Stanišić je kazala da je zadruga u Donjem Dupcu oronula.

- Čekamo  nadležne za zaštitu iz Beograda i podršku opštine Lučani kako bismo pokrenuli obnovu i oživeli prostor kao nekada. U toj zadruzi se nalaze i jedinstvene freske Branka Šotre, rađene krečom, jajima, čađi i mlekom, takav rad ne postoji nigde više u Srbiji - kaže Ana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.