Đorđe Vajfert, Nijemac koji je zadužio Srbe

BEOGRAD - Jedini Nijemac kome je posljednja želja bila da ga sahrane sa Takovskim krstom bio je Đorđe Vajfert. Orden mu je sa svojih grudi dao lično knez Milan Obrenović, nakon što je u srpsko-turskom ratu za jednu noć prejahao čitavih 150 kilometara kako bi srpskoj vojsci prenio vrlo važnu vijest.

To mu je odličje ostalo najdraža stvar za cijelog vrlo bogatog života, pišu frankfurtske "Vijesti".

Treba davati da bi se opet steklo, moto je koji ga je vodio. I davao je... šakom i kapom. Svakom kome je zatrebalo. Bio je jedan od najvećih dobrotvora koga je Srbija ikada imala. U vremenu u kom je živio, bogati radni ljudi utrkivali su se ko će više dati, pokloniti, izgraditi...

Da Srbi ne bi zaboravili svoje dobrotvore, a povodom 160 godina od rođenja ovog čuvenog Nijemca-Srbina, "Fond Đorđe Vajfert" predlaže Vladi Srbije da ova 2010. godina bude posvećena njemu. Godina Đorđa Vajferta, guvernera Narodne banke Srbije, pivara, rudara, dobročinitelja i masona.

Georg Vajfert je rođen je 15. juna 1850. godine u Pančevu. Porijeklom Nijemac iz gornje Austrije iz čuvene pivarske porodice, a u duši Srbin.

Nikada se nije odrekao katoličke vjere, ali je govorio: "Ja sam živio i borio se kao Srbin i takav želim da umrem".

Nakon završene gimnazije (realke) u Pančevu, diplomirao je na Trgovačkoj akademiji u Budimpešti 1869. godine. Završio je i pivarsku školu u Vajenstefanu kod Minhena. Otac ga 1872. godine šalje nazad u Srbiju da ispita mogućnosti za proizvodnju piva.

Porodica najprije zakupljuje pivaru, a zatim dolaze na ideju da izgrade svoju. No, u Srbiji se tada nije moglo graditi ukoliko niste bili njen državljanin. Đorđe se odriče austrijskog podanstva i prihvata srpsko.

Gradi pivaru na Smutekovcu, današnjem Topčiderskom brdu, koja je u to vrijeme bila najmodernija na Balkanu. Pročula se širom Evrope i Đorđe Vajfert postaje jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji.

Kao jedan od najvećih industrijalaca u zemlji, našao se i među osnivačima Srpske narodne banke. Od 1883. do 1889. godine bio je viceguverner, a za guvernera Narodne banke bio je postavljen u dva navrata i to od 1890. do 1902. godine i od 1912. do 1926 godine, nakon čega je izabran za doživotnog počasnog guvernera.

Uoči Prvog svjetskog rata, njega i najčuvenijeg srpskog ministra finansija Lazu Pačua brinulo je kako da sačuvaju trezor. Sve bogatstvo iz trezora vozom šalju preko Niša, Kruševca i Bitolja do Soluna, a odatle francuskom topovnjačom preko mora u Marselj.

Frankfurtske "Vijesti" u tekstu posvećenom Vajhertu, tako je sve srpsko bogatstvo položeno je u trezor Bank de Frans. Odatle Vajfert plaća troškove srpske vlade, zbrinjava vojsku i uspijeva da održi stabilnost dinara.

Za vrijeme srpsko-turskog rata od 1876. do 1878. godine istakao se gdje god je mogao. Zahvaljujući njegovim parama kupljene su prve baterije topova za artiljerijske jedinice srpske vojske.

Tokom rata bio je dobrovoljac, kao konjanik u redovima narodne vojske, pa je tada za ovaj podvig bio odlikovan medaljom za hrabrost - Takovskim krstom. 

Fond "Đorđe Vajfert" osnovan je u junu 2009. godine pri Ministarstvu kulture Republike Srbije. Osnovni cilj je popularizacija ličnosti i djela Đorđa Vajferta.

Humanitarni rad

Znajući dobro teške posljedice svakog rata osnovao je invalidski fond "Sveti Đorđe" koji je pomagao srpskim ratnim invalidima i njihovoj siročadi. Osnivač je društva "Kralj Dečanski" za zbrinjavanje i obrazovanje gluvonijeme djece. Omogućio je i kredit za zgradu fonda na Vračaru. U dobrotvorne svrhe poklanjao je imanja. Beogradskom ženskom društvu poklonio je zemljište na Dedinju i dao kreditnu garanciju za "Dom gospođa svete Ane".

Na Dedinju je ustupio i zemljište za Društvo beogradskih žena ljekara gdje je sazidana bolnica i za to stavio na raspolaganje svoj račun u Narodnoj banci.

Finansirao je izgradnju bolnice za ženu i djecu u Tiršovoj ulici. Srpskoj Akademiji nauka i umetnosti dao je veliku donaciju i kredit za izgradnju zgrade u današnjoj Knez Mihailovoj ulici. U Pančevu je izgradio crkvu Svete Ane, u Glogovcu crkvu Sveti Đorđe. Prvi je u Srbiji uveo plaćeno bolovanje, jer je "nezadovoljan radnik - loš radnik".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.