Dinkić: Čista mi je savest

B92, Tanjug
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Dinkić: Čista mi je savest

Beograd - Bivši ministar u Vladi Srbije i lider URS Mlađan Dinkić 4 sata saslušavan u policiji zbog preispitivanja zloupotreba u Nacionalnoj štedionici. Dinkić bio pozvan kao građanin.

Saslušanje je bilo u Upravi kriminalističke policije.

Dinkić je oko 11 časova došao u UKP. Razgovor je na osnovu zakonskog propisa trajao četiri sata, a Dinkić je poslije toga izašao raspoložen i zadovoljan što je, kako je rekao, "najzad imao priliku da objasni sve u vezi sa Nacionalnom štedionicom i skine ljagu sa svog imena".

Dinkić je novinarima rekao da je četiri sata u policiji davao iskaz u svojstvu građanina i svjedoka, jer je u vrijeme reforme bankarskog sistema bio guverner Narodne banke Srbije.

"Više od 4 sata sam, na moje insistiranje, objašnjavao šta se dogodilo sa Nacionalnom štedionicom i objasnio da je ta banka u kratkom roku isplatila staru deviznu štednju, koja je bila zarobljena u državnim bankama, a zatim da smo uspeli da prodamo Nacionalnu štedionicu i zaradimo za našu državu 7 i po puta novca više nego što je država u nju uložila."

Dinkić je istakao da je mnogo toga uspješno urađeno formiranjem Nacionalne štedionice.

Tako je naveo da je u vrlo kratkom roku uspjela priprema ispate 2,5 miliona štednih uloga građanima i to stare devizne štednje, da je obnovljeno povjerenje građana u banke i štednju, takođe da je efikasno prenet platni promet iz bivšeg SDK u banke.

Država je u Nacionalnu štedionicu uložila samo milion evra u novcu i 3, 9 miliona evra u imovini, a prodala ju je za 35 miliona evra, rekao je Dinkić, navodeći da je dobijeno još 3 miliona evra donacije.

Dinkić je naveo da je dao izjavu jer je bio "guverner Narodne banke Jugoslavije u periodu kad je prenošen platni promet iz SDK u banke i periodu kada je vršena kompletna reforma bankarskog sistema".

Prema njegovim riječima, neopravdano je stavljen na stub srama i došlo je "njegovih pet minuta da može ljudima koji se bave ovim slučajem kaže šta je istina i razbije mnoge zablude koje su imale povodom tog slučaja".

Dinkić je rekao da je veoma zadovoljan razgovorom i da vjeruje u državne organe da će učiniti sve da se konačno okonča na ovaj slučaj i sa njegove porodice i njegovog imena skine anatema za sva vremena, a koju su mu, kaže, nametnuli njegovi politički protivnici.

Upitan da li misli da to što je pozvan u policiju ima političku pozadinu, rekao je da su ga u svakoj izbornoj kampanji za slučaj Štedionice prozivali i da su počeli da ga napadaju još 2003.

"Tabloidi su bajke pravili, a ja sam samo hteo da dobijem šansu da dam istinite podatke. Srbija mora da bude zemlja gde se svaka sumnja rasvetli na vreme, a mene su razvlačili po novinama svakih godinu dana", rekao je Dinkić.

Zato sam, nastavio je Dinkić, izgubio dio političke popularnosti, jer "u odsustvu pravne države koja se nije time bavila ljudi su mogli svašta da zaključe iz različitih insinuacija, posebno što je ta tema bila politizovana".

Dinkić je naglasio da je čim je formirana prethodna vlada insistirao kod premijera Ivice Dačića i prvog potpredsjednika vlade Aleksandra Vučića da se sve sporne privatizacije o kojima su pisali Verica Barać i drugi okončaju u roku od godinu dana i da se sada nada da će se to desiti uskoro.

"Krajnje je vreme da svi koji su kršili zakon budu u zatvoru, a svi koji su radili po zakonu da se na neki način rehabilituju. Verujem da će naši državni organi postupiti po zakonu, po savesti, pošteno i da će ovaj slučaj biti pozitivno za mene rešen, jer imam apsolutno čistu savest", rekao je Dinkić ponovivši da mu je drago što je imao priliku da obavi ovaj razgovor sada kad više nije u vlasti.

Dinkić je objasnio da se policija interesuje za Nacionalnu štedinicu, jer je ona i na spisku 24 privatizacije, za koje se sumnja da su sporne i dodao da su već obavljeni razgovori sa mnogima.

Bio sam guverner Narodne banke i prirodno je da i sa mnom razgovaraju, zaključio je Dinkić.

Pored Dinkića, danas je trebalo o ovom slučaju izjave da daju i Vladimir Ilić, član URS-a, i Vesna Arsić, nekadašnja najbliža Dinkićeva saradnica u ministarstvu finansija. Ilić je, međutim, u kratkoj izjavi Tanjugu rekao da je u Azerbejdžanu, gdje sa još nekoliko poslanika prati predsjedničke izbore u toj zemlji.

Podsjetimo da se Insajder B92 još 2007. godine u serijalu "Državna pljačka države" bavio problemima u vezi sa privatizacijom Nacionalne štedionice.

Takođe je Savjet za borbu protiv korupcije Verice Barać ukazivao na sporne stvari u vezi sa tom prodajom.

Savjet je decembra 2004. godine Vladi Srbije uputio izvještaj u kojem analizira strukturu vlasništva Nacionalne štedionice, navodi privilegije koje joj je država dodjelila i vladi ukazuje na korake koji su potrebni kako bi se zakonskim putem utvrdilo da li je bilo kršenja propisa u bankarskim poslovima i da li je pritom bilo korupcije među visokim državnim funkcionerima.

2005. godine je prema saznanjima B92 specijalno tužilaštvo radilo na slučaju Nacionalna štedionica kada je Dinkić, u to vrijeme ministar finansija, tvrdio da je to izmišljena afera.

Dinkić je to ponovio više puta kao i nedavno kada je još bio ministar finansija i privrede. Izjavio je da ne snosi "apsolutno nikakvu odgovornost" za prodaju Štedionice, jer je tada bio u opoziciji, već da je odgovornost za dokapitalizaciju državih banaka u isključivoj nadležnosti ministra finansija, što je tada bio Božidar Đelić.

Demokrate su međutim uzvratile da je je "Štedionica Dinkićevo djelo", da su DS i Đelić branili državni interes u tom slučaju.

Dinkić je za list Informer od ponedjeljka rekao da jedva čeka saslušanje. "Krajnje je vreme da se konačno odbace sve laži koje su moji politički protivnici plasirali u medijima o meni u vezi s tim. Štedionica je bila jedan od najboljih državnih projekata na kome je Srbija zaradila sedam puta više nego što je uložila", rekao je Dinkić.

Šta je sporno u slučaju Nacionalna štedionica

Prema izvještaju Savjeta za brobu protiv korupcije iz 2004. godine sporno je to što je Nacionalna štedionica kao privatna banka napravljena uz veliku pomoć države. Dodjeljene su joj filijale tadašnje Službe platnog prometa (SDK-a) čije je radnike godinu dana plaćala država.

Dobila je posao isplatu stare devizne štednje - poslije gašenja četiri velike banke, ideja države bila je da se osnuje jedna nova banka koja će isplaćivati 4,2 milijarde evra stare štednje koja je konvertovana u obveznice.

Na početku država je bila većinski vlasnik sa više od 60 odsto akcija, da bi zatim imala manjinski paket od 37 odsto pošto su privatni vlasnici u međuvremenu saproveli nekoliko dokapitalizacija tako da je državni udio opadao.

Većinski vlasnik Nacionalne štedionice 2005. godine sa 62,3 odsto akcija postala je EFG Eurobank grup, kojoj su privatni vlasnici prodali svoje akcije. Među vlasnicima Nacionalne štedionice koji su EFG grupi prodali svoj udio su bila i preduzeća Vojina Lazarevića i Vuka Hamovića, koja su bila najveći pojedinačni vlasnici akcija.

Država je tada odbila da proda svoje akcije iako je bila ponuđena cijena čak pet puta veća od knjigovodstvene vrednosti, a ministar Dinkić je tada objasnio da državi sada nije neophodan taj novac, jer ima suficit u budžetu.

2006. godine predstavnici Vlade Srbije i Eurobanke EFG potpisali su ugovor o kupoprodaji preostalih 37,7 odsto državnog paketa akcija u Nacionalnoj štedionici.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.