CIA špijunira Srbiju zbog Rusije

Beograd - Premijer Srbije Ivica Dačić izjavio je juče da nije iznenađen vijestima da se u Zagrebu krije špijunska baza koju koriste američke obavještajne agencije CIA i NSA.

„Ne znam da li sam prisluškivan, ali ne bih mogao reći da sam iznenađen tim vestima, da li ste vi iznenađeni", upitao je Dačić novinare.

S druge strane, sagovornike Danasa ne iznenađuje djelovanje ovih špijunskih centara u regionu.

Sagovornici iz Beograda ističu da je tema nadziranja veoma važna, a da joj se ne daje veliki značaj u Srbiji, dok hrvatski novinari smatraju da Vašington baze za špijuniranje postavlja na prijateljskim teritorijama, što Priština i Zagreb jesu.

Podsjetimo, britanski list Independent objavio je da se u ambasadama SAD u Zagrebu, Prištini i Sarajevu nalaze špijunske baze, koje koriste CIA i Nacionalna bezbjednosna agencija (NSA) i sa kojih podaci stižu direktno u američki centar u Merilendu.

Slične se baze nalaze u ambasadama u Atini, Bakuu, Budimpešti, Frankfurtu, Ženevi, Kijevu, Madridu, Milanu, Moskvi, Parizu, Pragu, Rimu, Tbilisiju, Tirani i Beču. Kao izvor ovih informacija uzeta su dokumenta „zviždača" i bivšeg saradnika CIA Edvarda Snoudena, koji je pobjegao iz SAD i trenutno se nalazi u Moskvi, pošto mu je Rusija dala jednogodišnji azil.

Momir Stojanović, bivši načelnik VBA, kaže za Danas da mu nije poznato da li su informacije britanske štampe tačne, ali da ga ne bi iznenadilo da špijunski centri postoje tamo gdje se navodi.

"Ovo područje je još uvek neuralgično, tako da me takve informacije ne čude. U našoj državi često se govori da sve mora biti transparentno i otvoreno i kad su stvari od nacionalnog interesa u pitanju i da ne treba previše da se bavimo obaveštajnim i kontraobaveštajnim delatnostima. Međutim, druge države i te kako se time bave, radi zaštite toga što su definisale kao svoj interes", kaže Stojanović.

Zoran Mijatović, nekadašnji zamjenik načelnika Resora državne bezbjednosti, ukazuje da javnost Srbije specifično reaguje na informacije o prisluškivanju.

"Kada sam u knjizi „Opelo za državnu tajnu" objavio da me je 2001. prisluškivala američka ambasada u Beogradu, i da je moje kodno ime bilo „Alfa", ta činjenica nije ostavila traga u našoj javnosti, niti je bilo ko reagovao i pitao kako je to moguće. Tada su na isti način bili prisluškivani i načelnik beogradskog centra RDB, i pojedini ministri iz vlade Zorana Đinđića. Čak ni tadašnji ministar policije Dušan Mihajlović, kada sam ga obavestio o prisluškivanju, nije prihvatio tu informaciju kao vrlo značajnu, a evo nas, deceniju kasnije, svi se iscrpno bavimo otkrićima Edvarda Snoudena", zaključuje Mijatović.

Inače, u vrijeme kada je 2010. počela gradnja nove ambasade SAD u Beogradu, vojni analitičari poput generala Radovana Radinovića smatrali su da će u njoj biti smješten regionalni centar CIA, jer je Srbija geostrateški povoljan teren za „osmatračnicu".

Radinović je ukazivao i da svaka ambasada SAD ima u svom sastavu veći ili manji centar CIA. Nova Ambasada SAD u Beogradu izgrađena je na Dedinju, na mjestu nekadašnje komande Gardijske brigade i Korpusa specijalnih jedinica VJ, a tokom gradnje promijenjena je kompletna kablovska i ostala infrastruktura u ulici u kojoj se nalazi.

Željko Peratović, novinar iz Hrvatske, ističe za Danas da su vehabije u BiH i Srbija najvjerovatniji razlozi zbog kojih su ambasade u Sarajevu, Prištini i Zagrebu korišćene kao baze za prisluškivanje.

„Razumljiv mi je strah od vehabija u Bosni i Hercegovini, ali i pored toga ne mislim da je BiH toliko važna za Ameriku. S druge strane, jedan od razloga je vjerovatno Srbija, odnosno pitanje da li će se Beograd okrenuti Rusiji ili priključiti Evropskoj uniji", objašnjava Peratović.

Sagovornik Danasa smatra da su navodi britanskog Independenta „mogući" pogotovo ako se zna da su američke ambasade širom sveta „građene kao tvrđave".

„Ambasada SAD u Zagrebu je izmještena na periferiju, i to ne samo iz sigurnosnih razloga. Kako sam čuo od ljudi koji žive u okolini te zgrade, ambasada je građena glomazno, sa spratovima ispod zemlje i sa dosta antena", ukazuje Peratović.

On podržava reakciju wemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Fransoa Olanda i kaže da je dobro to što se EU uključila u cijelu priču o prisluškivanju američke NSA, „jer bi sada stvari mogle da se preokrenu i da dođe do veće kontrole".

„To što rade SAD postalo je iracionalno i dobro je da se to pitanje pokrenulo", navodi Peratović.

Saša Leković, direktor Centra za istraživačko novinarstvo u Zagrebu, kaže za Danas da se o navodima Independenta može samo nagađati, ali da politički potezi SAD i njihova spoljna politika ukazuju da postoji prisluškivanje.

„Baze se postavljaju tamo gdje je okruženje prijateljsko, tako da ne bi trebalo da čudi ako postoji u Prištini, a ne u Beogradu. Mene više zabrinjava slabost kontraobaveštajnih službi. Na primjer, komunikacije hrvatskih institucija su slabije zaštićene od moje komunikacije sa kolegom iz Poljske", ukazuje Leković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.