Boško Raičević raznesen vojnim eksplozivom uvezenim iz Hrvatske?

Beograd - Boško Raičević (42), brat tetke kontraverznog biznismena Andrije Draškovića i rođak nekadašnjeg premijera Crne Gore Mila Đukanovića, raznesen je plastičnim eksplozivom C-4 za kojeg se pretpostavlja da potiče iz Hrvatske, prenosi list “Blic”.

Navodeći izvor blizak istrazi, list piše da se radi o eksplozivu velike razorne moći koji se koristi u vojne svrhe i koji nije dostupan u slobodnoj prodaji u Srbiji te da je tamo vjerovatno stigao iz Hrvatske, preko Crne Gore.

- Izvjesna količina plastičnog eksploziva koji je prije oko godinu dana transportovan iz Hrvatske u Italiju završila je i u crnogorskom podzemlju. Prema prvim indicijama, vjeruje se da je Raičević usmrćen baš ovim eksplozivom, ali tačno porijeklo biće poznato tek kad stignu rezultati analize pronađene materije - izjavio je izvor.

Raičević je prošle sedmice poginuo vozeći svoj automobil “citroen C4” na uglu ulica Tadeuša Košćuška i Cara Dušana u centru Beograda.

On je ubijen tako što je atentator, gledajući iz neposredne udaljenosti, daljinskim upravljačem aktivirao eksploziv koji je prethodnog dana postavio ispod njegovog automobila.

- Ispod automobila se nalazilo skoro kilogram plastičnog eksploziva obogaćenog fosforom radi bolje zapaljivosti - objasnio je izvor.

List piše i da se ime Boška Raičevića u posljednje vrijeme uopšte nije javljalo u istragama povezanim s kriminalnim grupama.

- Iako se ovih dana ubistvo Boška Raičevića dovodi u vezu s rakovičkim klanom i Nebojšom Stojkovićem Stojketom, s crnogorskim podzemljem, ali i saradnicima Luke Bojovića iz zemunskog klana, koji je bio u sukobu s Andrijom Draškovićem, posljednje istrage nigdje nisu nailazile na Raičevića. Sve što se o njemu znalo jest to da je rođak Andrije Draškovića – naveo je izvor.

Povratk Zemunaca

Bomba koja je raznijela Boška Raičevića (42), dokaz je da hapšenja vođa zemunskog klana u Španiji nisu obezglavila srbijansko podzemlje.

Dok policija ne daje nove detalje, mediji ubistvo Raičevića, pod čijim je automobilom u beogradskom naselju Dorćol aktivirana eksplozivna naprava velike razorne snage, dovode u kontekst ili Raičevićeva jedinog sudskoga postupka, onoga zbog oružanoga sukoba oko parkiranoga mjesta u dvorištu kafića “Pastis” prije dvije godine, ili pak zbog njegove rodbinske, a navodno i poslovne povezanosti s Draškovićem.

U junu 2010. Raičević se zbog parkiranog automobila sukobio s Aleksandrom Đerićem (38), a prepirka je prerasla u oružani obračun.

Đerić je izvukao pištolj te Raičevića izrešetao po nogama, preponama i stomaku, dok je Raičević nožem izbo Đerića po rukama.

Obojica su prijavljena za pokušaj ubistva, a nakon godinu dana u pritvoru puteni su da se brane sa slobode.

Ozbiljnije prepostavke o motivima likvidacije Raičevića spominju kako je on bio u poslovnim odnosima s nizom osoba koje policija smatra nositeljima organiziranoga kriminala u Srbiji.

Disko i Arkanov hotel

Neimenovani Raičevićevi prijatelji su to demantovali rekavši kako on nije imao više od 30.000 evra imovine, ali izvori iz policije tvrde kako se Raičevića spominjalo kao bliskoga poznanika vlasnika jednoga od beogradskih hotela protiv kojeg se vodi istraga zbog prevara, te da je Raičević i sam prije u Prištini bio suvlasnik diskoteke u Hotelu Grand, i to u vrijeme dok je vlasnik hotela bio Željko Ražnatović Arkan.

Spekulacije da bi Raičević mogao biti ubijen zbog navodne pripadnosti krugu ljudi oko Andrije Draškovića nisu bez osnove. Raičević ne bi bio prvi ubijeni Draškovićev saradnik, a za njihove likvidacije sumnjiče se pripadnici zemunskoga klana.

Pripadnici zemunskoga klana dijelom su proizašli iz Arkanove grupe.

Kada je Arkan ubijen, “zemunci” su za njegovu smrt okrivili Draškovića te su više puta pokušali ubiti i njega i njegove saradnike.

Potvrdu ovih policijskih hipoteza prije dvije godine dao je Sretko Kalinić Zver, i to dok se u KB-u Sestre milosrdnice oporavljao nakon što ga je ranio njegov bivši prijatelj, takođe “zemunac”, Miloš Simović.

Centrala u Zagrebu

Kalinić je tada priznao da je po nalogu Luke Bojovića, nedavno uhapšenog u Valensiji, sudjelovao u više napada na Draškovića i njegove ljude u proljeće 2004., piše "Jutarnji list".

Najprije su Draškovića pokušali ubiti na autocesti Beograd - Šid, kada su pucali na kolonu vozila u kojoj je bio, a kada je ubijen njegov vozač Dejan Živančević.

Iste godine u Beogradu, kod dvorane Arena, pokušan je atentat na Draškovićeva saradnika Zorana Nedovića zvanoga Šok.

On je u napadu ranjen, a njegov tjelohranitelj Milutin Jovičić je ubijen.

Draškovićev drugi saradnik Branko Jeftović Jorga na smrt je izrešetan iz jurećeg automobila, a zanimljivo je da su sve ove likvidacije, prema Kalinićevu priznanju, “zemunci” planirali iz Zagreba.

Tu im je bila baza nakon što je zbog ubistva Đinđića u Srbiji pokrenuta akcija Sablja u kojoj je ubijen dotadašnji šef “zemunaca” Dušan Spasojević Šiptar.

Kako je Kalinić ispričao istražiteljima dok je u Hrvatskoj čekao izručenje, po nalogu Luke Bojovića, novoga šefa “zemunaca”, u Srbiju su se vraćali samo kako bi izvršili uboistva.

“Idemo da radimo”

“Idemo da radimo”, bila je Kalinićeva uzrečica kada bi krenuli nekoga od suparnika skratiti za glavu.

Unatoč najavama policije kako je zemunski klan uništen hapšenjem u Valensiji, ta je skupina već jednom uskrsnula, nakon akcije Sablja.

Preuzeo ju je mladi Luka Bojović, a od Sablje do danas odgovorni su za najmanje 20 ubistava diljem Evrope.

Da li su se nakon Bojovića, pojavili i neki novi “zemunci” i da li su i oni krenuli u napad na Draškovića (koji guli drugu od devet godina kazne u srbijanskom zatvoru), jedna je od hipoteza koju srbijanska policija mora potvrditi ili odbaciti istragom o novom ubistvu na beogradskom asfaltu.

Napadi na Andriju Draškovića i njegove ljude traju od 2000.

6. jul 2000.

Todor Gardašević ubijen je zbog kumstva s Andrijom Draškovićem. Atentat su izveli članovi zemunskog klana kao osvetu Draškoviću, kojeg su smatrali odgovornim za Arkanovu smrt.

23. oktobar 2004.

Dejan Živančević (25) iz Brusa, tjelohranitelj Andrije Draškovića, ubijen je na autocesti Šid - Beograd kad je na kolonu automobila u kojoj je bio Drašković pucano iz automobila u pokretu.

30. oktobar 2004.

Branko Jevtović Jorga ubijen je ulici u Beogradu. Ubica mu je prišao s leđa i pucao mu u glavu. Za to ubistvo optužen je Sretko Kalinić.

28. jun 2008.

Aleksandar Milošević (32), zvani Aca Kostur, Draškovićev kum, ubijen je ispred svoje kuće na Čukarici. Pogođen je u prsa iz snajpera. Isti metak ranio je i prolaznika.

25. april 2009.

Karbonizovana tijela Gorana Marića (38), kuma Andrije Draškovića, te Ilije Novovića (34) pronađena su u džipu na njivi u ataru Dobanovac. Ubijeni su hicem u glavu, a sumnja se da je ubistvo naručio Luka Bojović.

17. septembar 2009.

Nemanja Savić (30), takođe Draškovićev tjelohranitelj, ubijen je na spavanju u kući u selu Belosavci kod Topole. Napadači su provalili u kuću i izrešetali ga iz vatrenoga oružja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.