Srpski jezik žrtva političkog inženjeringa u Crnoj Gori

PODGORICA – Ustavno marginalizovanje govornika srpskog jezika u Crnoj Gori proizvodi ozbiljnu pravnu i simboličku nepravdu, udaljava ustavni poredak od društvene realnosti i dodatno produbljuje identitetske podjele u državi, upozorio je poslanik DNP-a Dragan Bojović, javio je Tanjug.

On je to rekao na panelu u Skupštini Crne Gore, organizovanom povodom 120 godina od donošenja Ustava za Knjaževinu Crnu Goru.

-Ustavno marginalizovanje demografski dominantne jezičke zajednice – govornika srpskog jezika – proizvodi dvostruku pravno-simboličku anomaliju. Sa jedne strane, riječ je o normativnoj nepotpunosti, jer se ustavni poredak udaljava od stvarnog sociolingvističkog stanja društva, dok sa druge strane nastaje simbolička nepravda, budući da je najveći kulturni resurs pravno potisnut i simbolički redukovan u javnom prostoru - naveo je Bojović.

On je ocijenio da se radi o fenomenu koji se u savremenoj ustavnoj teoriji označava kao paradoks normativne transparentnosti – situaciji u kojoj država ne artikuliše realnost koju upravo ona treba da normira.

Bojović je naglasio da priznanje većinskog jezika kao službenog ne predstavlja čin isključivanja ostalih jezičkih zajednica.

-Takav ustavni status ne dovodi u pitanje sistem posebne zaštite drugih jezika, niti onemogućava njihovu institucionalnu upotrebu. Naprotiv, tek kada većinski jezik postoji u Ustavu kao jasno jezičko-simboličko uporište, moguće je precizno i nepaternalistički urediti druga jezička prava - poručio je on.

Prema njegovim riječima, ustavna artikulacija većinskog jezika predstavlja preduslov stabilnog modela kulturne ravnopravnosti, jer pojedinačna prava mogu postojati samo u odnosu na jasno definisano opšte.

Podsjećajući na Ustav iz 1905. godine, Bojović je istakao da je tadašnji ustavni model jasno uređivao državne simbole, uključujući jezik, pismo i državna obilježja, vodeći računa da oni odražavaju zajedničku svijest i istorijsko-kulturni razvoj društva.

-Rano ustavotvorstvo u Crnoj Gori imalo je snažan integrativni karakter – težilo je objedinjavanju, a ne podjelama. Savremeni ustavni model, međutim, polazi od obrnutog principa: umjesto da artikuliše postojeće istorijsko-kulturne konstante, on projektuje novi simbolički okvir i pokušava da društvo prilagodi tom konstruisanom modelu -  naveo je Bojović.

Upozorio je da takav pristup proizvodi razdor, strukturnu diskriminaciju i, u krajnjoj liniji, represiju manjinskog nad većinskim.

-Ustav mora odražavati realnost, a ne nuditi njenu vještačku modifikaciju. Kao najviši pravni akt, on treba da artikuliše ono što društvo jeste, a ne ono što bi, prema projekcijama pojedinih političkih grupacija, trebalo da bude. Ustav mora biti most, a ne linija razdvajanja -  poručio je Bojović.

Još je naglasio da ustavno marginalizovanje najveće jezičke zajednice u državi ima dugoročne negativne posljedice po ustavnu stabilnost.

-Normativno priznanje stvarne jezičke strukture omogućilo bi funkcionalnije usklađivanje institucija, veću predvidivost obrazovne politike i depolitizaciju simboličkih pitanja u javnom prostoru, čime bi se dodatno ojačala institucionalna postojanost ustavnog poretka -  kazao je Bojović, prenio je podgorički portal Borba.

Na kraju je poručio da je ključni zadatak savremene Crne Gore da obnovi princip inkluzivnosti i normativne transparentnosti.

-Ustav mora izražavati kulturno-jezičku stvarnost društva. To znači da najvećoj jezičkoj zajednici mora biti obezbijeđen status koji joj pripada, uz puno uvažavanje i pravedan tretman svih ostalih jezičkih zajednica. Samo takav ustavni okvir može biti trajan i legitiman politički dom za sve građane Crne Gore - zaključio je Bojović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.