Preuzeta kolumna: Čovjek koga se boji Hrvatska

Tomislav Karamarko ušao je u Sanaderovu vladu kao spasilac. Trebalo je da nas spasi od mafije koja je brutalno pogubila Ivanu Hodak, kćerku advokata upravo izručenog Vladimira Zagorca, a jedini od koga nas je spasio bio je perutavi beskućnik sa zaprešićkog sjenika.

Trebalo je da nas spasi od atentatora i srpskih mafijaša, ali jedna takva grupa pod nosom mu je raznijela Ivu Pukanića i Niku Franjića, a druga se uredno kokala i komadala po zagrebačkim jezerima.

Trebalo je da nas Karamarko spasi i od silovatelja s međunarodnih potjernica, ali jedan od njih ipak je uspio da pokupi 17-godišnju autostoperku.

Trebalo je da čuva novog predsjednika republike, pa ga je ovaj u prepirci oko tjelohranitelja uspio prepoznati kao prijetnju.

Trebalo je da spriječi bijeg optuženika i osuđenika preko granice, pa su mu i Sanader i Kutle i Glavaš svejedno zbrisali pred nosom.

Pa ako "spasiocu" Karamarku već nije spašavanje išlo od ruke, barem se uspio u tri godine transformisati u - prijetnju.

Poslije Ivice Kirina i Berislava Rončevića ministar je prestao da bude predmet sprdnje i umjesto toga postao izvor bojazni. Najmanje za mafijaše, atentatore, silovatelje, kriminalce i beskompromisne tajkune. Postao je prijetnja upravo za one koje je trebalo da "spasava".

- Tomislav Karamarko najmoćnija je osoba u Hrvatskoj - izjavio je ovih dana Slavko Linić. "On je čovjek koji kontroliše ovu državu, bogataš koji zarađuje na zloupotrebi svoje funkcije, a nijedan od medija o tome ne piše".

Partnerstvo za društveni razvoj podnijelo je USKOK-u i krivičnu prijavu protiv Tomislava Karamarka.

I tako, malo-pomalo, godinu po godinu, ovaj "pošteni desničar", policajac s manirima, čovjek flegmatične face i uspavljujućeg glasa, onaj koji je godinama drmao tajnim službama, a sada drma policijom, izrastao je u "apgrejdanu" verziju Ivića Pašalića.

Ne samo zato što na svakom proplanku ispira usta Franjom Tuđmanom, već i zbog toga što drma represivnim aparatom, kontroliše medije, misteriozno se bogati, blagoslovi anonimne krivične prijave protiv opozicije, ali i zbog toga što jača svoj neformalni uticaj u vladajućem HDZ-u.

Karamarko je zavladao medijima, od privatnih do javnih: dijelom zahvaljujući strahu njihovih vlasnika, a dijelom iz čistog interesa. Uprkos medijskoj blokadi u javnost polako kapaju podaci o Karamarkovoj imovini.

I baš poput Pašalića prije desetak godina, i Karamarko se danas percipira kao čovjek izvan sistema i pogotovo iznad njega. Svi ga se boje i niko ne želi da mu se zamjeri.

Karamarko je, dakle, opasan. Samo pitanje je koliko dugo: je li tek počeo ili je ovo njegov labudov pjev?

Kraj početka ili početak kraja?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.