Kerumov put od vrha do problema: Čuvao ovce, pa stvorio carstvo vrijedno stotine miliona evra

SPLIT – Bivši splitski gradonačelnik, preduzetnik i predsjednik Hrvatske građanske stranke (HGS) Željko Kerum uhapšen je u srijedu naveče u Veloj Luci.

Kerum je decenijama jedna od najkontroverznijih ličnosti hrvatskog biznisa i politike. Njegovo ime godinama se povezivalo sa velikim trgovačkim uspjehom, luksuznim nekretninama i političkim nastupima, ali i sa brojnim aferama, sudskim sporovima i finansijskim problemima.

Nakon vijesti o njegovom hapšenju u okviru istrage poznate kao „afera Konoba Pršut“, Kerum se ponovo našao u centru pažnje javnosti.

Od porodične trgovine do milionske imperije

Željko Kerum rođen je 1960. godine u Splitu, a poslovnu karijeru započeo je krajem osamdesetih godina kao trgovac.

Najveći uspon doživio je tokom devedesetih, kada je osnovao kompaniju „Kerum“, koja je izrasla u jedan od najvećih trgovačkih lanaca u Dalmaciji.

Kompanija se bavila:

• maloprodajom hrane i robe široke potrošnje;
• veleprodajom;
• ugostiteljstvom;
• turizmom;
• nekretninama.

U periodu najvećeg poslovnog uspona Kerum je posjedovao desetine supermarketa, tržnih centara, hotela, restorana i poslovnih objekata širom Hrvatske.

Procjenjivalo se da je njegova imovina u najboljim godinama vrijedila više stotina miliona evra, zbog čega je često ubrajan među najbogatije hrvatske preduzetnike.

Od čuvanja ovaca do Iraka

– Ja sam odrastao na selu, do 14. godine čuvao sam ovce i radio seoske poslove. Završio sam srednju školu, otišao u JNA, želio sam da radim jer sam htio da zaradim za automobil. Otišao sam u Irak, bio sam ambiciozan. Kada čovjek sa skromnim mogućnostima napravi ono što sam ja napravio, to je deset puta više od nekoga ko je naslijedio posao od oca. Kerum je mali seljak iz Ogorja koji je nešto napravio – govorio je Kerum.

Prije poslovnog uspjeha u Splitu radio je kao bagerista u Iraku, na gradilištu na kojem je sarađivala sarajevska kompanija „Vranica“. Sjećajući se tog perioda, ispričao je da su živjeli u kontejnerima usred pustinje, bez mogućnosti komunikacije sa porodicom.

– Najljepše je bilo kada sam vozio šefa Bogdana u Bagdad, direktno iz pustinje u hotel „Šeraton“. Na recepciji je bila Lejla, alkohol je bio dozvoljen. Šef mi kaže: „Nema mačke koja neće mlijeko“ – prisjetio se Kerum.

Trgovačko carstvo počelo iz porodične kuće

Po povratku iz Iraka 1990. godine otvorio je malu prodavnicu u porodičnoj kući na splitskim Brdima.

Prema jednoj priči, prvih mjeseci obilazio je konkurentske prodavnice i bilježio cijene proizvoda, a zatim ih u svojoj radnji prodavao nešto jeftinije. Hljeb, mlijeko i šećer, navodno, prodavao je po nabavnim cijenama kako bi privukao kupce.

Drugi, međutim, tvrde da je robu nabavljao iz državnih robnih rezervi i Karitasa. Još sredinom devedesetih bio je pod istragom zbog sumnji u privredni kriminal, ali nikada nije procesuiran jer protiv njega nije bilo dovoljno dokaza.

Posao je ubrzo procvjetao. Otvorio je prvi veliki supermarket u Lori, a zatim nastavio da širi poslovno carstvo. Kupio je propalu „Jugoplastiku“, a na njenom mjestu je 2007. godine izgradio tržni centar „Džoker“, tada najveći u Dalmaciji.

Kerum se početkom dvijehiljaditih hvalio svojim poslovnim modelom.

– Profesori Ekonomskog fakulteta u Splitu studentima objašnjavaju gradivo na primjeru Kerumovog uzornog knjigovodstva. Ako tipični hrvatski preduzetnik vara državu i zaposlene, ja sam zaista netipičan – izjavio je 2002. godine.

Manje je poznato da je krajem devedesetih sa jednim dobavljačem igrao briškulu za palete kafe. Dogovor je bio jednostavan – ako Kerum pobijedi, platiće samo jednu paletu umjesto dvije. Ako izgubi, platiće tri. Kerum je pobijedio.

Širenje poslovnog carstva

Njegove prodavnice ubrzo su se proširile širom jadranske obale. Na Hvaru i Visu odlučio je da proizvode prodaje po istim cijenama kao na kopnu, uprkos većim troškovima transporta.

Kasnije se proširio i na Zagreb, a počeo je da ulaže i u turizam. Prva investicija bio je porodični hotel „Neva“ u Podstrani, nakon čega su uslijedile brojne kupovine nekretnina i zemljišta.

Finansijski problemi nakon velike krize

Globalna ekonomska kriza 2008. godine snažno je pogodila njegovo poslovno carstvo.

Velika zaduženost, pad potrošnje i problemi sa likvidnošću doveli su do gomilanja dugova.

Dok je govorio o uspješnom poslovanju, dugovi su rasli.

Njegova kompanija „Kerum d.o.o.“ završila je sa više od 800 povjerilaca i dugom većim od 210 miliona evra.

Sam je svoje finansijsko stanje opisao riječima:

– Nekad sam vozio Majbah, a sada vozim Pasata.

Kompanija „Kerum“ godinama se suočavala sa finansijskim poteškoćama, a veliki dio poslovnog sistema završio je u stečajnim i predstečajnim postupcima.

Posljedice su bile:

• zatvaranje velikog broja prodavnica;
• prodaja dijela imovine;
• višemilionska potraživanja povjerilaca.

Ipak, Kerum je zadržao dio poslovnih aktivnosti kroz ugostiteljstvo, nekretnine i firme povezane sa porodicom, piše Biznis telegraf.

Pršut na čelu i ulazak u politiku

Kerum je 2009. godine napravio veliki politički preokret kada je kao nezavisni kandidat pobijedio na izborima za gradonačelnika Splita.

Predstavljao se kao uspješan privrednik koji će iskustvo iz biznisa prenijeti na upravljanje gradom.

Njegov mandat obilježile su brojne kontroverze.

U emisiji „Nedeljom u 2“ izjavio je da Srbi i Crnogorci „ne mogu donijeti ništa dobro“ i da „Srbina nikada ne bi prihvatio za zeta“.

Kada su se građani žalili na rupe na putevima, odgovorio je:” Možete misliti kako je meni da vozim “Ferari” po tim rupama, mnogo gore nego vama”.

Kada je Split 2012. godine bio paralisan snijegom, izjavio je:

– Jao, pao snijeg, pa šta? Drago mi je... Dao Bog da padne i dogodine.

Na čelu Splita bio je do 2013. godine.

• Njegov mandat obilježili su:
• infrastrukturni projekti;
• brojne političke polemike;
• oštre izjave;
• sukobi sa političkim protivnicima.

Nakon toga ostao je aktivan u politici kroz Hrvatsku građansku stranku (HGS), koju je osnovao, ali nije uspio ponoviti izborni uspjeh iz 2009. godine.

Najpoznatija fotografija iz njegove političke karijere nastala je 2013. godine, kada je tokom predizborne kampanje zalijepio krišku pršuta na čelo. Fotografija je postala viralna, ali je izgubio izbore. Kasnije je tvrdio da je sve bilo marketinški potez.

Luksuzan život i razvod pred kamerama

Kerum je godinama bio poznat po luksuznom načinu života.

Vozio je „Hamer“, „Majbah 62“, „Ferari F430“ i „Ferari 599 GTB“, a posjedovao je i poslovni avion „Cesna Citation X“, vrijedan oko 17 miliona dolara, koji je važio za najskuplji privatni avion u Hrvatskoj.

Godine 2009. šokirao je javnost kada je u televizijskoj emisiji uživo objavio da se razvodi od supruge Anke, sa kojom ima dvoje djece, jer čeka dijete sa 25 godina mlađom partnerkom Fani Horvat.

Afere koje su pratile njegovu karijeru

Tokom poslovne i političke karijere Kerum je bio predmet brojnih istraga, prijava i sudskih postupaka.

Javnost su posebno zanimali slučajevi koji su se odnosili na:

• poslove sa gradom;
• upravljanje kompanijama;
• poreske dugove;
• odnose sa poslovnim partnerima.

Najnoviji slučaj odnosi se na istragu poznatu kao „afera Konoba Pršut“, koja se vodi zbog sumnji u nezakonitosti povezane sa ugostiteljskim objektom u njegovom vlasništvu u Kaštelima.

Prema pisanju hrvatskih medija, osim Keruma, istragom su obuhvaćene i druge osobe iz njegovog poslovnog okruženja, među kojima njegov nećak Igor Sapunar i dugogodišnji saradnik Tomislav Režić.

U ovom trenutku istraga je u toku, a nadležni organi još nisu donijeli konačne zaključke o odgovornosti osumnjičenih.

Zatvor zbog vožnje uprkos zabrani

Nedavno je izazvao saobraćajnu nezgodu automobilom marke „Audi“ i pobjegao sa mjesta udesa. Policija je utvrdila da je vozio uprkos zabrani upravljanja vozilom koja je važila do maja 2026. godine.

Na sudu je priznao prekršaj i izrazio žaljenje, ali ga je sudija ipak poslao na 15 dana zatvora u Bilice zbog opasnosti da bi mogao ponoviti prekršaj.

Čuvena izjava o brzoj vožnji

Jedna od Kerumovih najpoznatijih izjava datira iz 2007. godine, kada je snimljen kako vozi 190 kilometara na čas na dionici gdje je ograničenje bilo 135.

– Ja sam vozio brzo iz nekog svog razloga. Ovaj automobil je bezbjedniji kada ide 195 nego neki drugi kada ide 70. Kada vozim brzo, ne vozim brzo da bih ugrozio saobraćaj. Volim sportsku vožnju. Ne pijem, ne jedem dok vozim da bih vozio bezbjedno.

Na kraju je dodao:

– Ja uvijek vozim toliko. Ne mogu da vozim sporije. Za ovaj auto je 190 normalna vožnja. Ograničenje je 135, pa šta sad. Neću da pričam da vozim 130 kada ne vozim. Vozim 200.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.