
GOSPIĆ - Ana P. iz Apatina postala je vlasnica više od tri miliona kvadratnih metara zemljišta u selu Mekinjar na području opštne Udbine u Lici te će uskoro u zemljišnim knjigama uz parcele biti upisano njeno ime, umesto Republike Hrvatske.
Ako, naravno, viši sud potvrdi odluku Opšinskog suda u Gospiću, koji je tako odlučio po njenoj tužbi. U tom slučaju država će joj, osim "prepisa" silnih kvadrata zemljišta, morati isplatiti i više od 2.000 evra sudskih troškova.
Tužbu protiv Republike Hrvatske penzionerka je podnijela 10. aprila prošle godine navodeći da se Republika Hrvatska vodi upisana na zemlji koja joj pripada nasljedstvom. Riječ je o nekoliko manjih parcela, na kojoj je i kuća, te pašnjak površine 3.072.127 kvadratnih metara koji se nastavlja na te parcele. Tvrdi da je to naslijedila od pokojnog supruga Milana koji je 2022. godine umro u starosti od 75 godina, a on je to ranije naslijedio od svojih roditelja Momčila i Boje. Navodi da je posjedovanje tih nekretnina bilo nesmetano više do 150 godina, te da sve te parcele zapravo čine cjelinu s kućom i okućnicom u kojoj je rođen njen suprug.
Za potrebe postupka angažovala je geodeta koji je sačinio geodetski elaborat, a ona je to Republici Hrvatskoj dostavila tražeći da joj se imovina prizna mirnim rješavanjem spora. Međutim, Državno tužilaštvo ju je odbilo pa je podnijela tužbu, smatrajući da je imovinu stekla po nasljeđu, odnosno neometanom uživanju tokom dužeg vremenskog perioda.
U tužilaštvu kažu da su je odbili zato što nije dostavila dokaze kojima se utvrđuju odlučne činjenice, pa je sudu predloženo da bez ročišta odbaci njenu tužbu. Ali postupak je pokrenut, sproveden je dokazni postupak, kao i uviđaj na mjestu događaja, saslušane su tri svjedokinje, redom bivše stanovnice sela. One su dale iskaz u korist tužiteljke, navodeći kako je kuću na predmetnoj parceli sagradio tužiteljkin svekar Momčilo, te da je gradnja završena prije početka rata 1991. godine. Kaže i da je čula iz priča da su Momčilovi djede i pradjede živjele u selu, a da je nakon Momčila sve naslijedio njegov sin Milan, koji je uzdržavao roditelje do njihove smrti. Držali su krave, ovce i konje, te su koristili sve te pašnjake.
- Šumarstvo i država nisu tamo dolazile jer ništa nije bilo njihovo - rekla je svjedokinja Ljuba T., što su potvrdile i druge dvije svjedokinje navodeći kako su svi u selu znali da to imanje pripada toj porodici i da su na posjedu barem 100 godina, kao i da država ima svoju zemlju koja se nalazi nekoliko kilometara dalje.
Presuđujući u njenu korist, Opštinski sud u Gospiću je utvrdio kako je tužiteljka morala da dokaže da je putem svojih predaka bila u neprekinutom posjedu nekretnina od 6. aprila 1941. godine, s obzirom na to da se radilo o parcelama u društvenom vlasništvu, te da je u tome na kraju i uspjela.
"Sud je nakon utvrđenja stvarnog stanja na licu mjesta u prisutnosti geodetskog vještaka i saslušanja svjedoka, čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljke u potpunosti osnovan jer je nesporno utvrđeno da su preci tužiteljke i ona sama u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina više od 100 godina, dok tužena nije dokazala nepoštenje na strani tužiteljke i njenih pravnih predaka, odnosno rednika odnos prednika odnosno, da bi oni kao de fakto vlasnici nekretnina posumnjali da im ove nekretnine ne pripadaju jer nisu bili ometani niti im je neko osporavao pravo na posjed", obrazložio je Opštinski sud u Gospiću u svojoj nepravosnažnoj presudi, prenosi Jutarnji list.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.