Zločin nad žrtvama - put do identiteta traje i po 18 godina

Banjaluka - Proces identifikacije posmrtnih ostataka jedna je od najvećih kočnica u potrazi za nestalima, a o kakvim problemima se radi svjedoči činjenica da od ekshumacije tijela do utvrđivanja identiteta žrtve prođu i po nepune dvije decenije.

Usljed višestrukih problema i opstrukcija BiH ni duže od 20 godina od završetka rata nije ni blizu da zatvori jedno od najosjetljivijih humanitarnih pitanja i žrtvama konačno obezbijedi smiraj, a njihovim porodicama olakša tugu i bol.

U izvještaju Sektora za traženje, ekshumacije i identifikacije Instituta za nestala lica BiH navedeno je da je u periodu od 1. januara do 31. maja ove godine identifikovano 75 ratnih žrtava. Identitet je utvrđen za 60 Bošnjaka, 11 Srba i sedam Hrvata.

Srpski predstavnici u Institutu za nestala lica BiH izrazili su nezadovoljstvo tempom traženja, a posebno identifikacije nestalih i ističu da je u ovaj proces politika odavno upetljala prste. Član Savjetodavnog odbora Instituta za nestala lica BiH Milan Mandić kaže da je izvještaj pun nelogičnosti i da se iz njega vidi da se radi o mahinacijama žrtvama zarad dnevno-političkih interesa.

- Cilj je da podaci o ekshumacijama i identifikaciji budu prikazani po želji i potrebi bošnjačkih predstavnika koji su na svim ključnim funkcijama u Institutu za nestala lica - tvrdi Mandić.

Porodice skoro 1.700 srpskih žrtava još čekaju da budu pronađene njihove kosti, ali im dosadašnji rad na traženju nestalih polako ubija nadu.

- Ako bi traženje nestalih bilo nastavljeno ovim tempom, skoro 1.700 nestalih Srba, koliko tražimo, bilo bi identifikovano tek za 77 godina - kaže Mandić.

Ilustrujući svoje tvrdnje, on otkriva nevjerovatne slučajeve u kojima je između ekshumacije i identifikacije proteklo duže od deset godina. Ekshumacija tijela Dragana Tadića iz Drvara počela je 1998, a identifikovan je tek 2016. godine. Među primjerima nerada institucija su i slučajevi Marka Šošića iz Brčkog i Nihada Sušića iz Prijedora. Ekshumacija Šošićevog tijela je počela 2004, a on je identifikovan tek 12 godina kasnije. Iskopavanje Sušićevih posmrtnih ostataka počelo je 2003, a on je identifikovan tek 2011. godine.

- Javno pitam zna li iko da odgovori zašto je na Tadićevu identifikaciju čekano čak 18 godina - kaže Mandić i zaključuje da ove činjenice govore da je riječ o netransparentnom radu i smišljenom odugovlačenju identifikacije.

Predstavnik Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica RS Goran Krčmar kaže da je izvještaj Sektora za traženje, ekshumacije i identifikacije Instituta za nestala lica BiH toliko nelogičan da ne zaslužuje ni komentar.

- Mi uopšte ne znamo šta se dešava sa identifikacijom žrtava rata. Žalosno je da te informacije nisu dostupne ni porodicama nestalih - rekao je Krčmar i ponovio da je Institut za nestala lica nelegalna institucija jer je njenom rukovodstvu davno istekao mandat.

"Glas Srpske" je u oktobru 2014. godine objavio da je tadašnji vršilac dužnosti predsjedavajućeg kolegijuma direktora Instituta za nestala lica Amor Mašović donio nalog kojim je preuzeo ulogu šefa Sektora za traženje, ekshumacije i identifikacije Instituta za nestala lica BiH, čime su sve rukovodeće funkcije u ovoj instituciji preuzeli Bošnjaci. Mašović nije odgovarao na naše telefonske pozive.

Zahtjevi na čekanju

U izvještaju o broju identifikovanih u prvih pet mjeseci ove godine je navedeno i da 147 zahtjeva za ekshumacije stoji u Tužilaštvu BiH.

- Čak 120 zahtjeva podnijela su udruženja srpskih porodica. Niko ne odgovara šta čekaju ti zahtjevi. Nećemo prihvatiti eventualni odgovor da za to nema novca sad kad je riječ o traženju srpskih žrtava - kaže Milan Mandić.

Najdrastičniji slučajevi

Dragan Tadić - ekshumacija počela 1998, identifikovan 2016. godine

Marko Šošić - ekshumacija počela 2004, identifikovan 2016. godine

Nihad Sušić - ekshumacija počela 2003, identifikovan 2011. godine

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.