Željko Vujadinović: Iznesene teze nemaju nikakve veze sa naukom

Izlaganje sarajevskog istoričara Smaila Čekića zaslužuje komentar samo zato što je Čekić i direktor Instituta za proučavanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

Rekao je to u intervjuu "Glasu Srpske" istoričar Željko Vujadinović, profesor na banjalučkom Filozofskom fakultetu, ističući da Čekićeve teze o "Srbima kao genocidnim fašistima" izrečene na nedavno održanom skupu u Bošnjačkom institutu nisu ništa novo. Navodi da govor mržnje i prekrajanje istorije na ovim prostorima idu zajedno.

* GLAS: Kako ocjenjujete Čekićeve teze?

VUJADINOVIĆ: Teze iznesene u tom izlaganju nemaju mnogo veze sa ozbiljnom naukom. Svojevremeno se čuveni istoričar Georgije Ostrogorski pitao treba li trošiti vrijeme na komentarisanje loših tekstova. I danas sebi moramo postavljati to pitanje. Čitanje i tumačenje raznih nesuvislosti je svojevrsno žrtvovanje za nauku. Ovdje se ne radi samo o naučnom, već i o intelektualnom pa i moralnom promašaju.

* GLAS: Koliko je u iznesenim tezama zastupljen govor mržnje, a koliko prekrajanje istorije?

VUJADINOVIĆ: Prije bih rekao da na ovim prostorima govor mržnje i prekrajanje istorije idu zajedno. Da se razumijemo, iznesene teze nisu nove, nisu otkriće gospodina Čekića. Neke od njih nalazimo čak i u istupanjima izvjesnih publicista u Srbiji. Budući daleko od ozbiljne nauke, ti angažmani su kratkoročni. Više su estradnog karaktera. S druge strane, što je možda paradoksalno, svaki komentar nečijih nastupa negativnog profila istoričaru nameće obavezu strogog poštivanja metodoloških načela istorijske nauke.

* GLAS: Srpskom narodu Čekić pripisuje "genocidnost, fašizam" i kolektivnu odgovornost za njih? Postoji li narod u svijetu kojem se sa stanovišta nauke mogu pripisati takve stvari?

VUJADINOVIĆ: Već je fraza da se narodu ne može pripisati kolektivna odgovornost. U svojoj istoriji srpski narod se suočavao sa dankom u krvi, masovnim seobama, masovnim stradanjima u koncentracionim logorima, tragičnim međusobnim sukobima. To je utkano u njegovu nacionalnu memoriju. Ne bih želio da zvučim patetički i da samo srpski narod predstavim kao stradalnički, ali prije bi se reklo da je nad srpskim narodom činjen genocid. Naravno, ni ta tragična iskustva ne mogu biti nikakvo opravdanje za zločine koje su pripadnici srpskog naroda činili prema drugim. Ta nedjela zaslužuju strogu osudu, ali ta nedjela nisu izraz kolektivne srpske prirode, kolektivne srpske netrpeljivosti prema drugima.

U posljednje vrijeme plasirana je i teza o fašizmu kao vertikali srpske istorije još od prve polovine 19. vijeka - dakle, znatno ranije nego je fašizam postao istorijski fenomen. Čak se govorilo i o srpskoj ekspanzionističkoj politici još od Kosovskog boja. Opet, jedan je njemački političar u Prvom svjetskom ratu Srbe označio kao "remetilački faktor" na Balkanu, a i nedavno, početkom devedesetih godina, čuli su se pokliči da "srpski virus treba izbrisati". Nekako me sve to asocira na konstataciju jednog istoričara da su Srbi dalekim porijeklom od afričkih crnaca (i zato imaju "tamnu kompleksiju"), koje su stari Rimljani držali u svojim legijama u Panoniji. Besmisao ovih teza je neizmjerna.

* GLAS: Šta se krije u pozadini Čekićeve teze da je "srpski fašizam masovnog karaktera zahvaljujući srpskoj intelektualnoj, svjetovnoj, duhovnoj i političkoj eliti"?

VUJADINOVIĆ: Morali bismo se zapitati koga gospodin Čekić svrstava u sve te elite, a koga ne. U stvari, radi se o tri konstatacije: prva - srpska elita je ideološki jedinstvena; druga - fašizam je osnovno njeno ideološko načelo; treća - fašizam je masovna ideologija srpskog naroda. Nije objašnjena transmisija elitističkog fašizma u masovni. Već sam naglasio istorijsku neutemeljenost ovih konstatacija, koje uz to odlikuje i krajnje pojednostavljivanje istorijskih procesa. Između ostalog, u pozadini se krije namjera da se - i poslije presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. u vezi sa tužbom Republike BiH protiv Srbije - Srbi i Srbija označe kao glavni i jedini krivci za protekli rat. U vezi sa izbijanjem Prvog svjetskog rata Srbija se i ranije suočavala sa takvim optužbama, koje su se pokazale neutemeljenim.

* GLAS: Da li su plemenska tradicija, posebno izražena u Crnoj Gori, Kosovski zavjet, "Gorski vijenac" bili generatori mržnje prema muslimanima, kao što tvrdi Čekić?

VUJADINOVIĆ: Valjalo bi znati problematiku "Gorskog vijenca", kao i to kada je i u kakvim okolnostima nastajao taj ep. Njegoš je duboko promišljao o crnogorskoj istoriji, o situaciji u Crnoj Gori početkom 18. vijeka, a i o svom vremenu. Njegoš je bio svjestan kolebanja crnogorskog čovjeka, suočavao sa tom istinom. Te motive je uzdigao na viši nivo, na nivo univerzalne priče o unutrašnjim nemirima ljudskim ("šta je čovjek, a mora biti čovjek"), težnji za slobodom, uzvišenim etičkim načelima. Zbog toga "Gorski vijenac" ima univerzalni, vanvremenski karakter. I jedan Meša Selimović ili Salko Nazečić tako su doživljavali i tumačili "Gorski vijenac", a i običan muslimanski svijet. Nije to prizemni pamflet koji poziva na mržnju i nasilje.

Akademici

* GLAS: Kako komentarišete Čekićevu tezu da je "zločin genocida" osmislio i razvio akademik Dobrica Ćosić na kojeg je "mnogo uticao" akademik Milorad Ekmečić?

VUJADINOVIĆ: Ništa novo. Izgleda kao da je mnogima preteško da shvate zaista velika i u svijetu izuzetno cijenjena djela tih vrhunskih srpskih intelektualaca. Možda to i ne pokušavaju. A prije bi valjalo uraditi jedan domaći zadatak, odnosno pročitati njihova djela. Bio sam student profesora Ekmečića. Slušao sam briljantna predavanja vrsnog znalca, istinskog naučnika, uz to - jednostavnog i krajnje pristupačnog čovjeka, otvorenog prema svima. Ne znam, a vjerovatno ne zna ni uvaženi gospodin Čekić, kako je i u čemu Ekmečić "mnogo uticao" na Ćosića i kada i kako je Ćosić "osmislio i razvio zločin genocida".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.