Zašto promjene u spoljnoj politici SAD izazivaju sve veći strah u Evropi, ali i Sarajevu

BANjALUKA – Promjena američke politike prema BiH postala je jedno od ključnih pitanja za Sarajevo i dio evropskih političkih krugova, a analiza njemačkog lista "taz" pokazuje koliko se novi kurs Vašingtona doživljava kao lom dosadašnjeg pristupa BiH. Umjesto da novi kurs posmatra kao moguće preispitivanje pristupa jednom složenom dejtonskom sistemu, tekst ga gotovo u cijelosti predstavlja kao prijetnju očuvanja BiH, dok se odgovornost za njenu budućnost prebacuje na Evropu.

Najvažniji fakti iz teksta

• Američki kurs prema BiH se mijenja i to sve više postaje tema političkih analiza u Evropi i BiH.
• Ukidanje sankcija Miloradu Dodiku i povezanim licima jedan je od poteza koji se izdvajaju kao pokazatelj promijenjenog pristupa Vašingtona.
• Kao važan signal izdvaja susret Željke Cvijanović sa Suzi Vajls u Bijeloj kući.
• Prema Anđelkovićevom tumačenju, Banjaluka sada nastoji da otvori direktnije kanale prema Vašingtonu, pored odnosa sa Moskvom i Pekingom.
• SAD i EU pokazuju sve više razlika u pristupu BiH, što je važan dio nove političke dinamike.

Da li se mijenja podrška BiH ili model političkog uticaja?

U središtu analize nalazi se teza da se Amerika pod Donaldom Trampom okreće Republici Srpskoj i da se time dovodi u pitanje dosadašnji zapadni pristup BiH. Posebna pažnja posvećena je ukidanju sankcija Miloradu Dodiku i povezanim licima, kao i "Južnoj interkonekciji", a autor te poteze dovodi u vezu sa lobiranjem i poslovnim interesima ljudi bliskih Trampovom krugu. Upravo tu se, međutim, otvara prvo važno pitanje. Da li promjena politike jedne američke administracije automatski znači i slabljenje podrške BiH ili je moguće da Vašington preispituje način na koji je godinama pokušavao da utiče na njene unutrašnje odnose? To su dvije različite stvari.

Posebno je zanimljivo što se kao polazna tačka uzima stav da je dosadašnja američka politika prema BiH bila jedinstvena i usmjerena ka očuvanju postojećeg poretka, pa se svaki otklon od te politike tumači kao opasnost. Međutim, ostaje otvoreno pitanje da li je upravo taj pristup u prethodnim decenijama dao rezultat koji su njegovi zagovornici očekivali.

BiH i dalje ima duboke političke podjele, sporenja oko raspodjele nadležnosti, različita tumačenja Dejtonskog sporazuma i gotovo potpuno suprotstavljene poglede tri konstitutivna naroda na budućnost zemlje. Zbog toga se promjena politike jedne velike sile ne može automatski svesti na pitanje očuvanja BiH, kao da postoji samo jedan mogući model njenog funkcionisanja.

Posebno je problematično kada se u istu ravan stavljaju teritorijalni integritet, postojeći politički odnosi i politika međunarodnog intervencionizma. Dejtonska BiH nije nastala kao centralizovana država kojoj su naknadno dodate određene nadležnosti entiteta, već kao složena ustavna zajednica sa precizno utvrđenim odnosima između institucija BiH i entiteta. Zato je suštinsko pitanje da li promjena američkog pristupa znači slabljenje podrške BiH ili preispitivanje modela kojim je Zapad godinama pokušavao da upravlja njenim unutrašnjim političkim odnosima.

Anđelković: Srpska otvara nove kanale prema Vašingtonu

Zanimljiv je i odnos prema Republici Srpskoj, jer se upravo tu najjasnije vide dvije različite interpretacije novog američkog kursa. U analizi "taza" Srpska se gotovo isključivo pojavljuje kroz formulacije o "proruskoj Republici Srpskoj", srpskim nacionalistima i mogućem ugrožavanju cjelovitosti BiH. Tako se promjena odnosa Vašingtona prema Banjaluci unaprijed postavlja kao problem za BiH i evropsku politiku.

 Dragomir Anđelković

Politički analitičar Dragomir Anđelković za "Glas Srpske" ocjenjuje da je Republika Srpska napravila značajne iskorake u izgradnji partnerstva sa dijelom američke administracije i kao važan signal izdvaja susret srpskog člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović sa šeficom kabineta američkog predsjednika Suzi Vajls u Bijeloj kući.

Banjaluka traži partnere i van Moskve i Pekinga

Anđelković smatra da Banjaluka zbog promijenjenih odnosa u Vašingtonu sada ima prostor da traži partnere ne samo u Moskvi i Pekingu, već i u dijelu američke administracije koji, prema njegovoj ocjeni, ima drugačiji odnos prema suverenizmu i nacionalnim interesima od dosadašnjeg evroatlantskog političkog mejnstrima. Ističe i da susret Cvijanovićeve i Vajlsove nije samo protokolarni događaj, već dio šireg nastojanja Banjaluke da otvori direktniji kanal prema Vašingtonu. Anđelković je taj susret označio i kao nagovještaj politike koja bi trebalo da bude nastavljena nakon izbora.

Dok se u analizi "taza" promjena odnosa prema Banjaluci doživljava kao slabljenje dosadašnjeg sistema zaštite BiH, u Anđelkovićevom tumačenju ona otvara prostor za drugačije partnerstvo Srpske i Vašingtona. A upravo bi ta razlika trebalo da bude predmet ozbiljne analize. Republika Srpska nije samo objekat američke i evropske politike. Ona je jedan od ključnih aktera unutar BiH, sa sopstvenim stavovima o Dejtonu, raspodjeli nadležnosti, ulozi OHR-a, sankcijama i odnosima sa velikim silama. Bez tih stavova, kako smatra Anđelković, slika promjene američke politike ostaje nepotpuna.

Prema njegovom mišljenju još je zanimljivija priča o "Južnoj interkonekciji". Povezivanje energetskog projekta, američkog kapitala, lobiranja i ukidanja sankcija svakako može biti tema za ozbiljno istraživanje. Ali između vremenskog poklapanja određenih događaja i dokazane političke trgovine postoji velika razlika. Ako postoji direktna veza, nju, prema riječima Anđelkovića, njemački list treba da dokumentuje. Ako ne postoji, onda je riječ o političkoj interpretaciji koja tako mora biti i označena. To je posebno važno, jer su i u SAD vođene javne rasprave o motivima nove politike prema BiH. Demokratski članovi Odbora za spoljne poslove Kongresa iznosili su tvrdnje o uticaju lobista i poslovnih interesa, ali i te navode treba posmatrati kao stavove jednog dijela američkog političkog establišmenta, a ne kao dokaz jedinstvenog motiva cijele administracije.

Šta je rekla Kalasova

Kaja Kalas

Sličan problem postoji i kod tvrdnji o pritisku Vašingtona na Kristijana Šmita. Činjenica da su se američka i evropska politika u određenim pitanjima razilazile sama po sebi ne dokazuje da je jedan potez bio direktna posljedica američkog pritiska. Za takvu tvrdnju potrebni su dokumenti, izjave ili drugi provjerljivi dokazi, kaže Anđelković komentarišući pisanje njemačkog lista.

Upravo je razilaženje Vašingtona i Brisela jedan od važnih elemenata cijele priče. Visoka predstavnica EU za spoljnu politiku Kaja Kalas nedavno je priznala da Brisel "zaista ne razumije" neke poteze Vašingtona i da se EU već prilagođava novoj američkoj "nepredvidljivosti". Ova izjava je važna jer pokazuju da pitanje nije samo u odnosu Vašingtona prema Sarajevu ili Banjaluci. U središtu je i sve očiglednije razilaženje SAD i Evropske unije oko pristupa BiH.

Na kraju, tekst dolazi i do zaključka o  "svjetskom ratu vrijednosti". Ona zvuči dramatično, ali više zamagljuje nego što objašnjava suštinu problema. Koje su to vrijednosti, ko ih definiše, zapitao se Anđelković. Da li se pod njima podrazumijeva liberalna demokratija, centralizovana država, suverenitet, pravo naroda na političku ravnopravnost ili nešto drugo? Bez odgovora na ta pitanja, kako kaže, "rat vrijednosti" o kom piše njemački list ostaje više politički slogan nego.

- Umesto da se promena odnosa Vašingtona prema BiH posmatra kao mogući dio šireg preispitivanja američke spoljne politike, ona se gotovo automatski predstavlja kao pretnja dosadašnjem modelu. Možda više ne žele da u BiH ulažu isti politički kapital kao ranije. Možda više pažnje posvećuje energetici, bezbednosti, američkim ekonomskim interesima i neposrednim rezultatima nego izgradnji nacija i država. Zato je mnogo zanimljivije pitanje šta promena američkog kursa znači za dejtonsku BiH, nego šta ona znači za model BiH kakav priželjkuju pojedini evropski i sarajevski politički krugovi. Jer ako se zaista menja američka politika, onda se ne menja samo odnos prema jednom političaru ili jednom entitetu.

Menja se celi pristup BiH – poručio je Anđelković.

Novi model

Američka Heritidž fondacija smatra da bi BiH trebalo preurediti u tri ravnopravne federalne jedinice, uz manje uplitanje međunarodnih institucija i veću političku samostalnost Srba, Hrvata i Bošnjaka. Fondacija istovremeno smatra da bi takav model mogao da smanji političke tenzije i otvori prostor za jače američke ekonomske i energetske interese u BiH.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.