Zašto još nemamo sisteme za navodnjavanje iako nam suše

Samo tamo gdje je nema poljoprivrednicima se čini da bi, kad bi je imali i od kraškog polja stvorili Misir. Naravno, riječ je o vodi i sistemu navodnjavanja bez kojeg se, izgleda, više ne može

Paklene ljetne vrućine i žega koju je kiša tek ovlaš i sa velikim zakašnjenjem gasila, umanjili su ovogodišnje očekivane prinose u domaćoj poljoprivredi za pedesetak odsto. I ove, kao i prethodnih godina, postavlja se sve opravdanije pitanje da li je gubitke bilo moguće spriječiti. Da li bi, da je kojim slučajem na vrijeme pronađen način za uvođenje sistema za navodnjavanje koji nam nedostaju, šteta ove godine bila izbjegnuta? Ili je uvođenje sistema za navodnjavanje toliko skupo da je manje bolno trpjeti sušu i njene posljedice. Republika Srpska zajedno sa BiH spada u zemlje koje najmanje u Evropi koriste mogućnosti navodnjavanja zemljišta. Tek je nešto manje od jedan odsto obradivih površina obezbijeđeno sistemima za navodnjavanje, izjavio je za "Glas Srpske" pomoćnik ministra za vodoprivredu u Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske Mihajlo Stevanović. Evropski standard u navodnjavanju zemljišta je 15 odsto obradivih površina, a na ovaj način se neophodna količina vode u zemljištu obezbjeđuje čak i u sušnim periodima i ostvaruje sigurnost u poljoprivrednoj proizvodnji. - Do sada je u ovoj oblasti više pažnje bilo posvećeno zaštiti od poplava, gdje ima oko 160 hiljada hektara izloženih opasnosti od poplava i na ovom polju je urađeno dosta posla. Samo na Savi imamo više od 20 objekata za odvod suvišne vode u slučaju poplava sa crpnim stanicama koje imaju kapacitet od više od 140 kubika u sekundi i koje vodu sa poplavljenih površina vraćaju u rijeku Savu - objasnio je Stevanović. Prema njegovim riječima, na polju izgradnje sistema za navodnjavanje tek treba da se radi i do 2015. godine planirano je da na 50 hiljada hektara bude izgrađen ovaj sistem. Dodao je da u ovom trenutku postoje kapaciteti za navodnjavanje, većinom u individualnoj režiji, gdje poljoprivrednici sopstvenim mašinama zalijevaju parcele pod povrćem, kojima je potrebna velika količina vode. Prošlo je više od 40 godina otkako su Ljubinjci prvi put zarili bušilice u kraško tlo Prisojana, podno Oblog brda, tražeći podzemni vodeni tok, što ga je navodno bio "namirisao" zagrebački rašljar Jurdana. Rašljar je bio s njima: znao je da je ljubinjski kraj jedan od rijetkih na tlu tadašnje Jugoslavije bez izvora žive vode, ali samouvjereno je govorio "samo naprijed!" Na kraju - ništa. Musavi dječačići su se čudili grdosiji od bušilice, a odrasli su bili razočarani kad bi se njeni svrdlovi i poslije izbušenih dvadesetak metara - suvi pojavili na površini. Propao je tako prvi veliki vodeni san, o kom su posebno intenzivno maštali poljoprivrednici i stočari. Prije dvije-tri godine bušenja su ponovljena. Ponovljena je, kroz lokalni šapat, stara priča o tekućici - dolje u utrobi poroznog krasa, ali bez nekadašnje suvišne pompe... Opet ništa, ni bušotina od 120 metara nije pomogla. Ni kapi! Skupština opštine nedavno je donijela odluku da se gradi vještačko jezero, u Lukama, na vrh Ljubinjskog polja - kapaciteta 50 hiljada kubnih metara. Voda bi iz jezera doticala do bazena, a od bazena oticala kroz ranije izgrađeni cjevovod niz Ljubinjsko polje. Time bi, smatra se, na zadovoljavajući način bilo navodnjeno kraško polje od 200 hektara, na kome u ovom času, pored ostalog, raste i 75 hiljada dvogodišnjih sadnica oblačinske višnje! Kompletna gradnja tog vještačkog jezera, zamišljena u tri faze, kako su rekli, koštaće 600 hiljada maraka, a finansijer projekta biće Jedinica za razvoj poljoprivrednih projekata. - Ovogodišnja dvomjesečna suša je samo krmnom bilju u Ljubinjskom polju pričinila štetu od 330 hiljada maraka! - rekao je opštinski referent za poljoprivredu Dragoljub Sorajić. - Žege su bile paklene; baš sve se ni u kom slučaju nije moglo spasiti. Ali da smo imali navodnjavanje, rod krmnog bilja bio bi bar 50 odsto veći nego što će biti na kraju! Sorajić je podsjetio da i ljubinjski povrtari uglavnom zbog nemogućnosti navodnjavanja zaobilaze Ljubinjsko polje - i odlaze u 20 kilometara udaljeno Popovo polje, s riješenim navodnjavanjem, da se tamo bave povrtlarstvom. Tamo su od ove sezone proradile natapne stanice, a nema ni rizika da bi u kanalu Trebišnjice moglo nestati vode. Klimatski poremećaji u značajnoj mjeri su uticali na poljoprivredu i rod, pa stoga velike suše, kao i nagle promjene temperature predstavljaju jednu od prepreka planiranog prinosa na imanjima poljoprivrednika. Izgradnja sistema za navodnjavanje ni u kom slučaju nije mala investicija, ali stručnjaci tvrde da bi ulaganje u melioracioni sistem bilo isplativo u roku od nekoliko godina. Doktor biotehničkih nauka iz Istočnog Sarajeva Mirko Kulina je podsjetio da nas do 2030. godine, prema procjenama stručnjaka, očekuju povećanja srednjih temperatura za dva do tri stepena Celzijusa, što praktično znači da će velike ljetne suše i narednih decenija harati našim prostorima. - Kad se sve ovo uzme u obzir sistemi za navodnjavanje nisu skupi, samo je otvoreno pitanje da li je voda određenom području dostupna ili ne. Ako znamo da se ove godine na imanjima u Bijeljini zbog velikih suša kukuruz nije mogao ni "zametnuti", onda je jasno šta to znači i koliko bi adekvatan sistem za navodnjavanje pomogao poljoprivrednicima - rekao je Kulina. On smatra da se u Republici Srpskoj malo konsultuju nauka i struka i da poljoprivrednici sudbinu roda uglavnom prepuštaju slučaju, bespomoćno gledajući u nebo. - Na Poljoprivrednom fakultetu u Istočnom Sarajevu se pišu stručni radovi, fakultet ima i laboratoriju za ispitivanje kvaliteta roda, ali ne postoji nikakva saradnja sa zadrugarima kojih u Istočnom Sarajevu ima. Ako republička Vlada i druge nadležne institucije žele da u Srpskoj imaju dobar rod, zdravu i kvalitetnu hranu, morale bi da investiraju u melioracioni sistem koji bi se isplatio za nekoliko godina, a poljoprivrednici ne bi zavisili od vremenskih prilika i neprilika. U protivnom, s obzirom na procjene o vremenskim uslovima koji nas očekuju narednih decenija rodom će biti nezadovoljni i poljoprivrednici i stanovništvo iz čijeg će se džepa naplaćivati slab prinos i pšenice i kukuruza i ostalog voća i povrća - zaključio je Kulina. - Na parcelama pod žitaricama, koje su mnogo veće i gdje je potrebno mnogo više vode za zalijevanje, neophodna je izgradnja mreže kanala za navodnjavanje i to je ono što Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Srpske namjerava da radi u narednom periodu - naglasio je Stevanović i napomenuo da se u Evropskoj uniji na prosječno 15 odsto obradivog zemljišta pod sistemima za navodnjavanje proizvede čak 50 odsto poljoprivrednih proizvoda, što pokazuje da su prinosi sa ovih parcela nekoliko puta veći u odnosu na one koji nisu obuhvaćeni navodnjavanjem. Prošle godine Narodna skupština Republike Srpske usvojila je Strategiju razvoja poljoprivrede i sada se na osnovu ovog dokumenta priprema projektna dokumentacija i radi studija za projekat izgradnje sistema navodnjavanja u Republici Srpskoj. - Prema ovom projektu, od 100 hiljada hektara obradivog zemljišta pogodnog za navodnjavanje trebalo bi da bude izabrano 50 hiljada hektara na kojima će sistemi za navodnjavanje biti završeni do 2015. godine - rekao je Stevanović. Projekat će, prema njegovim riječima, koštati oko 100 miliona maraka, a time će se omogućiti navodnjavanje zemljišta i u sušnim periodima u julu i avgustu, kada je biljkama potrebna velika količina vlage. Ovaj posao bi se sastojao od osposobljavanja mreže kanala za navodnjavanje, koja je dijelom izgrađena prije rata, a nakon toga je zapuštena, kao i nabavke nove mašine za navodnjavanje parcela iz podzemnih voda. Za ovu godinu planiran je početak trogodišnjeg vodoprivrednog uređenja Semberije ukupne vrijednosti 3,6 miliona maraka, od čega bi u ovoj godini trebalo da bude realizovano 800 hiljada maraka. Po završetku ovog velikog posla Republika Srpska bi trebalo da ima 12 odsto obradivih površina pod sistemima za navodnjavanje, čime bi se svrstala u red zemalja sa visokim stepenom obradivih površina pod sistemima za navodnjavanje. Srpska trenutno koristi navodnjavanje na manje od jedan odsto obradivih površina, i to djelimično, zbog zapuštenosti ovih vodoprivrednih objekata, a od 1991. godine na području Hercegovine, Semberije i donjeg toka rijeke Vrbas izgrađeno je ukupno šest sistema za navodnjavanje, kojima je, takođe, potrebna rekonstrukcija. - U Novoj Topoli u Lijevče polju potrebno je potpuno rekonstruisati sistem čime bi se iz podzemnih voda moglo navodnjavati oko dvije hiljade hektara obradivih površina. Novi sistem je potrebno uraditi i na plantažama Trebovljani - Gradiška - naveo je Stevanović. Rekonstrukcija sistema je potrebna i u Nevesinju, odakle bi se iz akumulacije "Alagovac" navodnjavalo 700 hektara obradivog zemljišta, dok je u Trebinjskom polju na 750 hektara sistem skoro rekonstruisan, sa navodnjavanjem iz rijeke Trebišnjice. Djelimično je u upotrebi i sistem u Novom Selu kod Bijeljine sa oko 400 hektara obradivog zemljišta, gdje je za navodnjavanje iz podzemnih voda neophodno nabaviti nove mašine za navodnjavanje. U Berkovićima je prije nekoliko dana pušten u rad sistem za natapanje jabučnjaka na 60 hektara i drugih privatnih parcela na još 20 hektara. Ljeto je, ipak, toliko sušno i vrelo da dva izvora - Kadijino vrelo i Stublina - ne mogu udovoljiti potrebama. Planira se da se u narednom periodu ovom sistemu priključe još dva vrela u neposrednoj blizini ovih već priključenih. I nevesinjski opštinski referent za poljoprivredu Radivoje Jonlija, u kraćem telefonskom razgovoru, nam kaže da je u Nevesinjskom polju sistemom bilo predviđeno navodnjavanje 300 hektara, "ali se navodnjava znatno manje, zbog restrikcija u potrošnji vode iz vještačkog jezera Alagovac". Kolege novinari nam, malo kasnije, dodaju da se ovakve restrikcije odnose i na sam grad Nevesinje, gdje inspekcije znaju oduzeti i crijevo za zalijevanje onome koga uhvate da zalijeva baštu ili pere automobil. Bude onda, vele, i ljutnji i teških riječi, građani prigovaraju da se puno vode troši na zalijevanje u polju, a da se o njima i njihovim malim potrebama ne vodi dovoljno računa... Najkraće, zbog nedovoljnih kapaciteta, s vodom ima nevolja i u gradu i u polju. "Gacko polje nigdje hlada nema", poručuje stara pjesma, podsjećajući da ovog ljeta u njemu baš zbog toga nije bilo nimalo ugodno. Gacko polje ili Gatačko polje za vrijeme Austrougarske imalo je kanale za navodnjavanje. Danas se o tome i ne razmišlja, a od starih kanala ostali su tek tragovi metalnih i betonskih konstrukcija (mještani ih zovu ćuprijice), poluraspadnuti ili utonuli u zemlju. Austrija se, pričaju Gačani, na taj korak odlučila uvidjevši da raspored hercegovačkih kiša ne odgovara vegetaciji ondašnjih žitarica. Zato su kanalima po polju razvodili vodu iz rijeke Mušnice... Ali, ti kanali su odavno prestali da funkcionišu, mada žitarice iz njega nisu baš odavno nestale. Do posljednjeg rata u njemu je na gotovo 500 hektara sijana pšenica, zob, ječam... Danas to ni po čemu ne biste rekli, u njemu je isključivo trava za koševinu i napasanje stoke... A što se tiče žitarica, ovog ljeta tu nije zasijano ni jedno jedino zrno! Pa su u polju, nad kojim se izdiže dimnjak termoelektrane, čak i oni ostaci austrijskih kanala - suvišni. Svojevremeno su putopisci pisali da će Popovo polje postati hercegovački Misir, čim reguliše povodnje Trebišnjice, ali romantična teza nije izdržala probu vremena. U poljoprivredi se, inače, uvjerava nas ljubinjski poljoprivrednik Zdravko Klimenta, treb

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.