“Vukovi” jači od zime i smetova

FOČA - Bila je to grozna noć, hodali smo satima po ogromnom snijegu prema Suhoj kako bismo spasili ljude koji su ostali zavijani na putu Tjentište - Gacko. Probijanje kroz mećavu, vjetar, mraz. U jednom trenutku na nas desetak obrušiše se snježne lavine.

Ovako prepričava najtežu akciju spasavanja zavijanih ljudi u snježnom nevremenu član Spasilačkog kluba “Volf” iz Foče Jagoš Čomara.

- Morali smo brzo djelovati, misliti, izdržati, dovršiti misiju. Mobilnog signala nema, radio veza pukla. Sve je ukazivalo da je gotovo. Mozak mora da radi trista na sat, odgovornost i strah za život rastu. Stali smo, pregrupisali se, uložili i posljednji atom snage i energije, nastavili put, prvi stigli do šest ljudi, pomogli im i prebacili ih do Tjentišta - dodaje on.

Snijeg, led, vjetar, lavina, temperatura daleko ispod nule nisu spriječili spasioce kluba “Volf” da danonoćno pritiču u pomoć najugroženijima.

- Naš klub ima 40 članova i 30 dodatnih aktivista, koji su prošli obuku da djeluju u najtežim situacijama, vanrednim stanjima i elementarnim nepogodama. Čim je snijeg počeo da donosi probleme, mi smo se organizovali i krenuli u spasavanja i akcije. Do sada smo izveli mnogobrojne akcije, spasavanje zavijanih kod Tjentišta gdje nam je bilo najteže, zatim kod Tuhalja u Miljevini, Dobrom Polju. Kada su svi evakuisani i zbrinuti, počeli smo da idemo do najzabačenijih, potpuno odsječenih sela, kako bismo dostavili lijekove i hranu. Svaka akcija je priča i film za sebe - priča Čomara.

Ime svog kluba, “Njolf”, koji na engleskom jeziku ima značenje vuk, članovi su u potpunosti opravdali jer su se zaista borili kao vukovi, pružajući pomoć, ne štedeći plemenitost.

- Nijedno selo nam nije ostalo da nismo dostavili lijekove starim i iznemoglim. To su sela udaljena na desetine kilometara ne samo od Foče, već od prvog magistralnog puta. Jednu bolesnu staricu smo evakuisali iz doline rijeke Sutjeske, jednu gospođu koja je krenula iz Bileće prema Foči pronašli smo zavijanu kod Tjentišta u autu, izvadili smo je iz nanosa, otkopali joj vozilo i uputili je mašinama “Hercegovina-puteva” nazad kući - istakao je Čomara.

Spasioci kluba nikada nisu besposleni niti na odmoru, pa smo tako sa Nenadom Ikonićem, predsjednikom hrabrih “vukova”, morali da razgovaramo telefonom.

- Idemo prema selima kod Tjentišta, nosimo lijekove za srčane bolesnike i jednog astmatičara. Sve dok postoji ijedan čovjek bez hrane i lijekova, nećemo prestati da djelujemo. Ovdje ima snijega do dva metra visine, a naša jedina mehanizacija su vlastite ruke i noge. S obzirom na to kakva je situacija na terenu, imaćemo sigurno još mnogo posla, jer ovo dok ne vidite, ne možete da vjerujete - ispričao je Ikonić.

Oprema

Spasioci kada kreću u akciju nose na sebi čak do 20 kilograma opreme, jer nikad, kako kažu, ne znaju šta ih čeka.

- Nosi se sve, puna sprema, od opreme za noćenje, šatora, vreće, radio veze kojom kontaktiramo sa bazom. Prva pomoć je neophodna, gasne boce. Straha ima, to ne možemo poricati. Panike ne smije da bude, kada se nađemo u opasnosti, uvijek je prva pomisao da će te spasiti kolega do tebe, jer nikad ne idemo pojedinačno, već bar po dvojica u grupi. Ono što nam nedostaje, da bismo bili još efikasniji, jeste jača i nepromočiva oprema, jakne i odijela, kao i motorne sanke - kaže Čomara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.