Vraćaju li se srpski pisci i pismo u hrvatske škole

U školama treba stvoriti mogućnost učenja ćirilice po principu "ko voli nek' izvoli", a svako prisiljavanje bilo bi pogrešno i usmjereno protiv te ideje, mišljenja je potpredsjednik Vlade Hrvatske Slobodan Uzelac

Sporazum između Samostalne demokratske srpske stranke i Hrvatske demokratske zajednice o saradnji u Vladi Hrvatske i hrvatskom Saboru ponovo je aktuelizovao pitanje vraćanja srpskih pisaca i ćirilice u redovne školske programe u Hrvatskoj. U dijelu Sporazuma koji se odnosi na reformu školstva i obnovu spomenika kulture, predviđena je reforma školskih programa i obrazovanja na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. U ovom dijelu navedeno je i da bi u prvoj godini mandata trebalo da se organizuje serija stručnih rasprava u saradnji Ministarstva obrazovanja, s jedne, i Srpskog narodnog vijeća, Zajedničkog vijeća opština i Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta", s druge strane. Tačnije, kako i u kom obimu obrazovne sadržaje, važne za identitet Srba u Hrvatskoj i ukupni identitet Hrvatske, integrisati u nacionalne školske programe. U drugoj godini mandata trebalo bi krenuti sa izradom obrazovnih programa na osnovu rezultata stručnih rasprava. Tu tačku sporazuma pojedini hrvatski mediji su predstavili kao obavezno uvođenje ćirilice u škole i priliku da, "i onako prenatrpani program, obiljem srpskih pisaca, postanu još prenatrpaniji". U "Jutarnjem listu" stoji da bi srpski pisci i ćirilica trebalo da od školske 2010/11. godine budu vraćeni u obrazovni program Hrvatske i da će Srbi tražiti da u nacionalne školske programe budu vraćeni srpski pisci, neke istorijske ličnosti i političari, kao i ćirilica, bar u izborne ili fakultativne sadržaje. - Vraćanje ćirilice u škole u našem sporazumu nije spomenuto ni jednom riječju. Ćirilica se spominje samo u našem zahtjevu da u onim opštinama, gdje su Srbi većina ili značajna manjina, bude odobreno postavljanje službenih natpisa i na ćiriličnom pismu, pored latiničnog. Što se tiče vraćanja ćiriličnog pisma u škole, mislim da je potrebno još mnogo vremena i truda da dođemo do, na primjer, fakultativnog učenja ćirilice - rekao je hrvatskim medijima poslanik u Saboru i potpredsjednik SDSS- a Milorad Pupovac. Potpredsjednik Vlade Hrvatske Slobodan Uzelac istakao je da u školama treba pružiti mogućnost učenja ćirilice po principu "ko voli nek' izvoli", a da bi svako prisiljavanje bilo pogrešno i usmjereno protiv te ideje. - Kada je riječ o ćirilici, istrajaćemo na našim posljednjim programima i na pravu naše djece da je uče. Stav "Prosvjete" je da ne želimo ništa da namećemo. Mislim da je šansa za povratak ćirilice "na velika vrata" veoma slaba. Slaba je zbog politike, ali i zbog toga što danas dominiraju "ljenost duha i tijela" i kod mališana i kod njihovih roditelja, pa se oni odriču svih programa koji nisu nužni - objasnio je predsjednik "Prosvjete" Čedomir Višnjić. Ankete koje su pratile tekstove u hrvatskim medijima pokazale su da i pojedinci smatraju da je srpskim piscima mjesto u školskim programima. Naki od njih su Jovan Jovanović Zmaj, Branko Radičević, Branko Ćopić, Bora Stanković, kao i Meša Selimović i Ivo Andrić. Podršku ideji o vraćanju u osnovne škole srpskih književnika i ćirilice dao je i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, koji je naglasio da je "povratak ćirilice logičan jer je tim pismom napisano mnogo literature, kao i da ćirilica nije ničiji monopol, pogotovo što je ona nekada bila i hrvatsko pismo". Čedomir Višnjić je naglasio da u okviru problema povratka dijela literarne građe važne za identitet Srba u Hrvatskoj postoje neka veoma važna pitanja. - Kada se radi o srpskoj kulturi, srpskoj književnosti, ona se ne može dijeliti na kulturu Srba iz Hrvatske, kulturu Srba iz BiH, kulturu Srba iz Srbije i tako dalje. Naravno, kao i svaka nacionalna kultura, ona je jedinstvena i mi moramo da govorimo i o tome. Moguće je da, ako bi se tako dogovorili i precizirali, da dio građe koja je važna za Srbe u Hrvatskoj uđe u zajednički program za svu djecu u Hrvatskoj - istakao je Višnjić. Naravno, dodao je on, to se ne odnosi samo na književnost i lektiru, nego i na istoriju i na teme kao što su, na primjer, Narodnooslobodilačka borba ili Drugi svjetski rat, jer bi, prema njegovom mišljenju, bilo normalno da djeca uče isto ili bar slično. - Tada bismo morali insistirati na tome da "ostatak" srpske kulture iz Srbije ili BiH uđe u naš dodatni program, koji je nama važan. Pojednostavljeno rečeno, ne možemo se odreći, recimo, Branka Ćopića, uz koga su odrastale generacija samo zato što je rođen s one strane neke rijeke ili planine - rekao je Višnjić. Dodao je i to da je ugovor potpisan, pa je preostalo to da se na ovim pitanjima radi i da se vidi šta će od svega toga biti. Kada je riječ o nastavi za srpske učenike, ona se u Hrvatskoj trenutno sprovodi prema nekoliko modela. Model A predviđa nastavu na srpskom jeziku i njime je obuhvaćeno 2.510 učenika osnovnih i srednjih škola u Vukovarsko-sremskoj i Osječko-baranjskoj županiji. Djeca uče iz hrvatskih udžbenika koji su prevedeni na srpski jezik, ali i udžbenika iz Srbije. Model B, koji predviđa da se nastava iz društvenih predmeta održava na srpskom, a iz prirodnih i tehničkih na hrvatskom jeziku, nije zaživio. Najsličnija ovom modelu je nastava u zagrebačkoj Srpskoj pravoslavnoj gimnaziji "Katarina Branković Kantakuzina" koja školuje treću generaciju učenika i koja je uvršćena u obrazovni sistem u Hrvatskoj. Model C predstavlja dodatnu nastavu učenja srpskog jezika i kulture od pet časova nedjeljno i odvija se u ostatku Hrvatske i njim je obuhvaćeno preko 400 učenika. Za taj program koji su radili Ministarstvo obrazovanja i "Prosvjeta" udžbenike je izdalo i štampalo izdavačko preduzeće "Prosvjeta". Ti udžbenici koriste se i za vid nastave kojim je obuhvaćeno 150 djece iz sredina u kojima se ne mogu formirati odjeljenja od najmanje pet učenika. Desetak puta godišnje šalju se pisma s lekcijama i pitanjima na koja treba dati odgovore, a učesnici takve nastave, zajedno s polaznicima dodatne, pohađaju i ljetne škole u selu Peroj kod Pule. Model C se uzima kao izborni predmet i kao takav upisuje u svjedočanstva, a za potrebe održavanja tog programa zaposlen je određen broj nastavnika. Treba reći i da broj polaznika modela C nije veći, jer se nastava održava subotom ili nakon redovne nastave, pa ima problema s prevozom. Vjeronauka se odvija nezavisno od nastavnih vidova. Zanimljivo je i da dodatnu i dopisno-konsultativnu nastavu mogu pohađati i učenici koji nisu Srbi pa je u dosadašnjoj praksi zabilježeno i nekoliko takvih pojedinačnih slučajeva. Ipak, mnogo je više djece koja nisu srpske nacionalnosti, a koja su članovi nekog od 50-ak pododbora "Prosvjete" širom Hrvatske. Sandra MILETIĆ OBAVEZA Ćirilicu su do 1991. godine u Hrvatskoj obavezno učili svi učenici od 3. razreda, a i u čitankama je trećina tekstova bila napisana ovim pismom. Za vrijeme man¬da¬ta pr¬vog hr¬vat¬skog mini¬stra Vla¬tka Pa¬vle¬ti¬ća ćirili¬ca je pla¬ti¬la da¬nak politici i po¬sta¬la nepoželjna. Pr¬vo je pre¬mješte¬na u fakulta¬ti¬vnu na¬sta¬vu da bi, na kra¬ju, Pavle¬tić do¬nio odlu¬ku o nje¬¬nom po¬tpu¬nom izba¬ci¬va¬nju iz škola. OBNOVA Sporazumom između HDZ-a i SDSS-a takođe je predviđena obnova kulturnih i istorijskih sporazuma te obnova crkava i parohijskih domova. U Sporazumu piše da bi trebalo nastaviti i ubrzati obnovu crkava i parohijskih domova Srpske pravoslavne crkve i obezbijediti više novca za te namjene, u skladu sa budžetskim mogućnostima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.