Foto: Vikiliks: Droga ulazi kod Trebinja, oružje prodaju na Kosovu
SARAJEVO - BiH ima stratešku poziciju u Balkanskoj ruti krijumčarenja droge koja počinje u Albaniji, nastavlja kroz Crnu Goru i ulazi u BiH preko graničnog prelaza blizu Trebinja. Odatle droga prolazi u Hrvatsku i Sloveniju i odlazi ka centralnoj Evropi.
Navodi se to u depeši američke ambasade u Sarajevu, koju je 25. jula 2006. u Vašington poslala Džudit Cefkin, tadašnji zamjenik američkog ambasadora u BiH, a "Vikiliks" objavio 1. septembra ove godine.
Ona je upozorila administraciju SAD da je "BiH mala, ali rastuća destinacija droge", kao i trgovine oružjem.
- Trguje se uglavnom oružje ostalo od rata i ukradeno iz vojnih skladišta. Većina oružja ostaje u državi što predstavlja opasnost za unutrašnju bezbjednost, dok se ostatak krijumčari u Albaniju, Kosovo i države EU - obavijestila je Stejt department.
Navela je i da novac stečen ilegalnim aktivnostima organizovane kriminalne grupe pokušavaju da "operu" ili obrnu kroz legalan biznis i to što je brže moguće.
- Sumnja se da je obrt ilegalno stečenih sredstava doveo do naduvavanja cijena nekretnina u pojedinim dijelovima zemlje. Bukvalno, za sve grupe organizovanog kriminala se vjeruje da posjeduju vodeće kompanije uključujući: banke, benzinske pumpe, restorane, kladionice, zlatare, firme za obezbjeđenje, deminiranje, građevinske firme, kompanije za energiju i naftu, šumarske firme - navodi Cefkin u depeši.
Ona potom izvještava Stejt department o glavnim kriminalnim grupama u FBiH i RS. O njima piše:
Klan je odlično organizovan, uticajan na lokalnom nivou, a povezan je i sa međunarodnim klanovima. Većina članova klana počela je da se doseljava u Sarajevo još od 1970-ih, a njihov broj počeo je da značajno raste u 1990-tim godinama, kada je veliki broj "novih biznismena" iz Sandžaka počeo da investira u privatizaciju profitabilnih javnih kompanija i nekretnine. Većina njihovog novca dolazi od trgovine narkoticima i krijumčarenja oružja, ali i cigareta i drvene građe. Ovaj klan se uvukao u administraciju, političke i policijske snage i imaju tijesnu vezu sa većinskom muslimanskom strankom u BiH, a to je SDA.
Albanci su počeli da se doseljavaju u sarajevsku regiju i BiH u drugoj polovini 1990-ih. Njihov broj je značajno narastao poslije rata na Kosovu 1999. godine. Odmah po dolasku, mnogi su počeli sa manjim biznisom, kao što su pečenjare, pekare, slastičarne i barovi, a taj biznis finansiran je novcem od organizovanog kriminala. Albanske organizovane kriminalne grupe su bile upetljane u iznuđivanje reketa, prostituciju i trgovinu ljudima. U posljednjih nekoliko godina počeli su da razvijaju legalan biznis i kupovali su političku zaštitu od SDA.
Članovi klana su uglavnom Hrvati iz zapadne Hercegovine, upetljani u pranje novca, prevare, utaje poreza i povezani su sa dominantnom hrvatskom strankom HDZ-om. Narkotici slobodno prolaze iz Crne Gore preko zapadne Hercegovine do hrvatskog Jadrana.
Važna grupa organizovanog kriminala koja je povezana sa kriminalnim grupama u Srbiji, Crnoj Gori i Rusiji. Ta srpska mreža podržava ratne zločince, srpske političare nacionaliste, SDS. Novac iz državnih preduzeća u RS preusmjerava se na of-šor račune i koristi za lično bogaćenje pojedinaca u stranci, ali ide i u stranačku kasu za podršku političkim aktivnostima, ali i za podršku Radovanu Karadžiću. U ovakve aktivnosti u RS umiješane su organizovane kriminalne grupe iz Srbije i Crne Gore, kao što je Zemunski klan, povezan sa ubistvom Zorana Đinđića. Dobar primjer je Milan Lukić, koji je bio jedan od glavnih trgovaca heroinom. Cefkin u depeši navodi i imena nekadašnjih policijskih funkcionera Momčila Mandića i Dragomira Andana za koje kaže da su povezani sa "sumnjivim radnjama".
Islamske NVO Iako otvoreno ne propagiraju nasilje, islamske nevladine organizacije u BiH uspjele su da radikalizuju mali dio bošnjačko-muslimanskog stanovništva organizujući mrežu podrške stranim mudžahedinima koji su ostali u BiH poslije završetka rata.
Neka preduzeća u vlasništvu Bošnjaka (agencije za pružanje usluga bezbjednosti, firme za uvoz-izvoz) povezane su sa mudžahedinima u BiH, a preko njih i sa organizacijama koje finansiraju terorističke aktivnosti. Međutim, ne postoje čvrsti dokazi o postojanim vezama između kriminalnih grupa i terorističkih organizacija.
Prema nekim izvještajima, Muhamed Ali Gaši, dobro poznata ličnost u svijetu organizovanog kriminala, inače porijeklom Albanac, povezan je sa albanskim trgovcima oružja.
Hasan Čengić, jedan od osnivača Stranke demokratske akcije i član parlamenta, takođe je jedan od prvih ljudi organizovanog kriminala, povezan sa terorističkim organizacijama kao i sa Agencijom za pomoć trećem svijetu (TWRA). Riječ je o muslimanskoj NVO koja je djelovala u BiH u vrijeme rata, i koja je navodno povezana sa "Al-Kaidom".
Ova grupa broji više od 100 članova, od kojih su polovina policijski službenici u RS. Smatra se da je grupu osnovala SDS sa namjerom prikupljanja pomoći za one koje traže policija i Haški tribunal uključujući i Radovana Karadžića. Na čelu grupe su određeno vrijeme bili Momčilo Mandić, Milovan Bjelica i Mirko Šarović.
Sa ovom grupom su, između ostalih, povezani:
Radomir Kojić, bivši policijski službenik, vlasnik hotela "Kristal" na Jahorini, zadužen za pranje novca.
Grupa Đorđa Ždrala Ždrale je bivši policijski službenik za koga se smatra da je povezan sa 14 neriješenih ubistava, reketiranjem, naručenim ubistvima i trgovinom narkoticima. Povezan je sa sarajevskom kriminalnom grupom Ramiza Delalića Ćele, sa kojom trguje drogom po Sarajevu.
Navodno je zajedno sa Slavenom Vukajlovićem i Jovanom Škobom 2005. ubio Milorada Todorovića, jednog od šefova bh. podzemlja, a godinu ranije njegovog brata Željka. Razlog za ubistvo je bio jer Milorad Todorović nije želio Ždrali da plati "zaštitu".
Policija Ždralu smatra tipičnim predstavnikom domaćeg podzemlja - snagator, kratkog fitilja i male pameti.
Ždrale je takođe povezan sa rakovičkim klanom iz Beograda, i njegovim vođom Nebojšom Stojkovićem, koji je u BiH poslao svoje profesionalne ubice.
Grupa Darka ElezaElez je bio povezan sa oružanom pljačkom i naručenim ubistvima (jedno ubistvo plaćeno je 20.000 dolara). Zbog svađe sa Ždralom i Škobom preselio se u Srbiju. Navodno je 29. juna 2006. presreo vozilo u kom je bio novac Privredne banke Sarajevo i ukrao 2,2 miliona evra. To je bila šesta po redu velika pljačka novca. Eleza policija smatra pametnim, dobrim organizatorom, sa smislom za razvijanje taktike.
Elez je nedavno kontaktirao sa SIPA sa namjerom da postigne "dil", tvrdeći da posjeduje informacije o ubistvu Rate Spajića koji je ubijen u martu 2005. zato što se navodno suprotstavio tamošnjoj mafiji odbivši da plati "reket". Ambasada je iz SIPA dobila informaciju da je Spajić posjedovao diplomatski pasoš.
Elez i Ždrale su nekada dobro sarađivali (Elez je Ždraletov vjenčani kum), međutim vremenom su postali ljuti protivnici. Elez je navodno u julu 2006. pokušao da ubije Ždralu tako što je postavio tri protivpješadijske mine kraj puta za Istočno Sarajevo.
Jovan Škobo je nekadašnji komandir stanice policije u Palama. Umiješan u ratne zločine, član mreže podrške Radovanu Karadžiću, povezan sa trovinom narkoticima, pranjem novca, reketiranjem. Njegovoj grupi pripada i sin Miroslav.
Mirko Subotić, šef CJB Istočno Sarajevo (2006), takođe je povezan sa Škobinom grupom.
Ljuban Ećim je predvodnik organizovanog kriminala u Istočnom Sarajevu, nekadašnji šef DB RS u Banjaluci.
Grupa "Igman" Ismet Bajramović-Ćelo je bio ratni komandant specijalne jedinice Armije RBiH, i imao je dobre veze u sarajevskoj policiji. Navodno je bio umiješan u iznuđivanje, ucjene, kidnapovanja, krađe i naručena ubistva.
Naser Keljmendi je veoma poznat u Sarajevu. Porijeklom je Albanac, vlasnik hotela "Kaza grande", vozi crveni "ferari".
Podnio je zahtjev za izdavanje dozvole za uvoz 2005., jer je iz SAD htio da doveze dva oklopna vozila. Njegov zahtjev je odbijen.
Povezan je sa Ramušom Haradinajem, nekadašnjim komandantom Oslobodilačke vojske Kosova. Bio je povezan sa trgovinom narkoticima, a smatralo se da ima veze i sa terorističkim grupama.
Braća Haris i Hamdo Dačić, porijeklom iz Sandžaka, navodno su kroz sarajevske hotele čiji su vlasnici "oprali" 12 miliona dolara.
Članovi: Ramo Kujović (u vrijeme pisanja depeše u predistražnom pritvoru) Sead Čaušević i Sadik Kevrić. Grupa operiše na potezu između Tuzle i Brčkog, a bavi se trgovinom narkoticima i "trafikingom" žena iz Srbije, Ukrajine i Moldavije. U početku su švercovali i Kurde na Zapad.
Grupa je povezana sa Feridom Okićem, koji je 2006. godine osuđen na 22 godine zatvora zbog ubistva, otmice i krađe. Iako u zatvoru, i dalje rukovodi kriminalnim aktivnostima.
Pripadnik grupe Slaven Vukajlović umiješan je u trgovinu narkoticima, naručena ubistva, krađu automobila, a povezan i sa podmetnutim eksplozijama u Trebinju.
Članovi su i Dražen Šiniković, Velibor Alešić i Dražen Radić.
Željka Tasovca je SIPA uhapsila 29. juna 2006. sa još šest osoba, među njima je bio i Nebojša Vukoje. Grupa Željka Tasovca je povezana sa 11 podmetnutih eksplozija u Trebinju tokom 2005. pod automobile koji su pripadali sinu jednog sudije i pripadnicima policije i bezbjednosnih organa.
Grupa se bavila krađama automobila, falsifikovanjem zvaničnih dokumenata, švercom droge i ometanjem sudskih procesa. Grupa je navodno povezana sa SDS-om a u transportu narkotika koristila je prevozna sredstva "Elektroprivrede".
Na čelu ove grupe je Uglješa Aranitović (posjeduje i dokumenta na ime Goran Petrović), umiješan u trgovinu narkoticima, šverc oružjem, reketiranje. Povezan je sa Zemunskim klanom. Članovi grupe su i Veljko Došić, Mile Lakić. Aranitović je navodno bio povezan i sa Arkanom.
Ante Jelavić je HDZ-u BiH navodno ilegalno dobavio milione dolara preko Hercegovačke banke. U oktobru 2005. osuđen je na deset godina, ali je pobjegao u Hrvatsku koja je odbila da ga izruči.
Članovi grupe Mladen Džidić, Almir Serarević, Denis Četalović povezani su sa trgovinom narkoticima, "trafikingom" i prostitucijom.
Članovi ove trupe su Hot Velija, Zijan Muratović i Muso Mujkić, a bave se "trafikingom" i falsifikovanjem dokumenata.
Američka ambasada u Sarajevu načinila je listu aktivnih kriminalnih grupa i pojedinaca povezanih sa organizovanim kriminalom zahvaljujući kontaktima u organima bezbjednosti na kantonalnom, entitetskom i državnom nivou, piše Cefkin.
Cefkin zaključuje u depeši da američka ambasada smatra da, iako ovaj izvještaj daje sivu sliku, situacija nije tako loša.
- SAD i međunarodna zajednica investirali su milione dolara u pravosudne i policijske institucije, što je donijelo uspjeh. SAD će nastaviti sa pružanjem finansijske i tehničke pomoći, kao i sa obukom domaćih kadrova kako bi se nastavio napredak - navodi se u depeši.
Bosna: Organizovani kriminal i korupcija
Porijeklo: Ambasada Sarajevo
Datum: 25. jul 2006. 10:47
Oznaka tajnosti: TAJNA
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.