Užice čuva dva bronzana spomenika bivšem maršalu

Najzainteresovaniji i najuporniji kupac bio je unuk Josipa Broza Joška Broz, sin Žarka Broza. On je dolazio više puta jer je želio da napravi kolekciju spomenika svog djeda

Užice je, sigurno, jedini grad na prostorima bivše Jugoslavije u kojem ljudi čuvaju dva velika bronzana spomenika bivšem maršalu i dugogodišnjem predsjedniku SFRJ Josipu Brozu Titu. Riječ je o značajnim djelima akademskih vajara Augustin Augustinčića i Frana Kršanića. Kršanićevo umjetničko djelo nalazi se trenutno u dvorištu Narodnog muzeja u Užicu, na ulazu u podzemne tunele partizanske fabrike oružja za vrijeme Užičke republike. Augustinčićev Tito, s druge strane, jedva se vidi od raznih vrsta otpada u hali Preduzeća za sakupljanje sekundarnih sirovina "Sinma" u Užicu. Da bi druga Tita što dostojnije dočekali u Rudom, u poznatom gradu Prve proleterske narodnooslobodilačke brigade 1971. godine, tadašnje komunističke vlasti su, naredile da se napravi odlivak Augustinčićevog bronzanog Josipa Broza, koji se nalazi u Kumrovcu, i postavi u Muzej ove proslavljene partizanske brigade. Spomenik je postavljen u Dom Prve proleterske brigade, odnosno u njegov muzej gdje je bio sve do 1992. godine. Tadašnji predsjednik ove male opštine Vojislav Topalović prisjeća se da mu se osoblje muzeja, prve ratne godine, požalilo da nema novca za plate jer bivša JNA, koja je održavala muzejsku postavku, ne donira više sredstva za ovu namjenu. - Pitao sam ih imaju li šta vrijedno da prodaju, a oni su rekli da imaju samo bronzani spomenik Josipu Brozu. I tako su jednog dana spomenik iznijeli iz muzeja, i u vrijeme opšte ratne euforije, postavili ga na volovsku zapregu i odvezli do Priboja u Srbiji. Tamo je spomenik, težak 400 kilograma, prodat preduzeću "Sinma" za neke mizerne pare - priča Topalović. Tako je bronzani Tito otišao iz grada Prve proleterske brigade u kome je u njenu čast ostao i muzej sa postavkom ali i spomenik na gradskom trgu. Uprava "Sinme" Titov spomenik prevozi u centralu u Užice i smješta ga u jedan od magacina sa ostalim otpadom. - Taj magacin ubrzo postaje mjesto gdje se lageruju spomenici iz vremena komunističke vladavine. Za Titom stižu i biste njegovih saboraca Moše Pijade, Kardelja, pa likovi sa beogradske Konferencije nesvrstanih... - priča bivši direktor "Sinme" Vučko Pećinar. Poznati spomenik drugu Titu postaje ubrzo interesantan potencijalnim kupcima. - Najzainteresovaniji i najuporniji bio je unuk Josipa Broza Joška Broz, sin Žarka Broza. On je dolazio više puta jer je želio da napravi kolekciju spomenika svog djeda - prisjeća se Pećinar. Upravi tadašnjeg užičkog otpada nije ni bilo stalo da proda ovaj spomenik podižući mu stalno cijenu da bi odbila kupca. Poslednja cijena bronzane figure teške 400 kilograma bila je 50 hiljada evra. Joška se naljutio i zauvijek otišao iz Užica. U to vrijeme kao potencijalni kupac pojavio se i jedan američki biznismen koji je nudio hrpu zelenih novčanica da bi se dočepao spomenika velikom državniku. Užičani su bili nepopustljivi. Nekada Titovo, a sad samo Užice, čuva još jednu uspomenu na bivšeg predsjednika Jugoslavije. To je statua Josipa Broza u maršalskom šinjelu, visoka četiri metra i teška 1,5 tona. Ovo autorsko djelo Frana Kršanića krasilo je Trg partizana u Užicu od 1961. do 1991. godine. Bivši direktor Narodnog muzeja u Užicu Dragiša Milosavljević priča da su tadašnje vlasti naprasno odlučile da se spomenik Titu sa trga dislocira. Dovezena je velika dizalica, varioci su "otkačili" spomenik od postolja i on je podignut na kamion i prevezen u krug Narodnog muzeja. Masa je mahala Titu dok je sa trga odvožen u istoriju. - Spomenik se nije još bio ni učvrstio pored zgrade Muzeja, a već se javio kupac iz Njemačke koji je želio da ga otkupi za svoj privatni park, kako je rekao, istočnoevropskih diktatora u koji je htio da postavi i Broza" - priča Milosavljević. On napominje da uprava muzeja nije htjela da trguje jer je u pitanju spomenik, a ne Broz. - Mislio sam da ne prodajemo spomenik koji podsjeća na našu istoriju, kulturu i istorijsko nasleđe - kaže Milosavljević. Kupci bronzane Titove figure i dalje su opsjedali grad na Ćetinji. - Navrzao nam se neki Amerikanac koji je mislio da se sve novcem može kupiti. Poslije treće rakije pita "Pošto Tito?" Kažem mu da nema toliko para. On će "Imam, imam čekove". Velim mu da čekovi ne vrijede u našoj državi. A bila je tada 1995. godina, vrijeme žestokih sankcija prema Srbiji. I tako Amer sa svojim čekovima ode ne shvatajući da neko neće njegov novac, a nema svoj - s gorčinom govori Dragiša. Prije dvije godine za bronzanog Tita iz magacina užičke "Sinme" interesovali su se i Crnogorci koji su željeli da ga postave na Cetinje. Trgovina ni ovaj put nije uspjela. Polemike o tome šta će se uraditi sa Titovim spomenicima među Užičanima traju više od 15 godina. Udruženje boraca NOR-a zahtijevalo je, više puta, da se Kršanićev Tito vrati na centralni gradski trg, na ono mjesto odakle je i odnesen. Drugi su, opet, da se oba spomenika prodaju. Na betonskom zidu kod Narodnog muzeja osvanuo je jednog jutra grafit "Druže Tito, bela lica, kad ćeš ići iz Užica". Radoje TASIĆ TURISTIČKA ATRAKCIJA Prije nekoliko godina Republički odbor SUBNOR-a Srbije uputio je zvaničan zahtjev Skupštini opštine Užice da se Titov spomenik iz kruga muzeja vrati na gradski trg. Prema riječima predsjednika SUBNOR-a za Zlatiborski okrug Miće Misailovića zahtjev je obnavljan više puta, a starim borcima se pridužilo i 17 istoričara, novinara publicista i narodnih heroja iz Srbije. - Prava je šteta što se zahtevu još nije udovoljilo, jer ako ništa drugo, spomenik na trgu bio bi prava turistička atrakcija - kaže Misailović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.