Uzduž i poprijeko: Rafinirane pikanterije

Piše Siniša DAVIDOVIĆ

UOPŠTE ne podržavam štrajk holivudskih scenarista, koji grozničavo prate i ovdašnji mediji. Štaviše, smatram da navedenim štrajkašima ne pripadaju nikakva dodatna primanja. Jer, tokom proteklih pravoslavnih praznika, slučajno ili ne, na hrvatskim televizijama nagledao sam se filmova sa scenarijima u kojima američke "dase" prave volove od priglupih i zatucanih Srba. Istini za volju, ni Nijemci nisu ništa bolje prolazili u domaćim filmovima, u kojima je obrađivana visprenost i domišljatost partizanskog načina ratovanja. No, i holivudsko kolo sreće se okreće, pri čemu se, ipak, ništa ne prepušta slučaju. Tako u ovim novim filmovima Srbi ratuju na konjima ili sa konjima , otimaju tašne i avione, nose ručne atomske bombe, a za skrivanje svojih zločinaca posjeduju čak i Alpe. No, dobro, postojanje ovakvih budalaština mogu da prihvatim kao primijenjene "umjetničke slobode" ili kao propuste u reformama obrazovanja, u kojima nas takođe "rade" kao volove... Međutim, problem nastaje onda kada se na našoj, više nego mučnoj sceni, pojave lole iz holivudskih scenarija. I kada počnu sa uspostavljanjem demokratije na način koji se nikako ne može nazvati rafiniranim. I koji ne priznaju julijanski, već isključivo svoj, gregorijanski kalendar. Ali se pri tome ponašaju kao Julije Cezar, čiji je scenario počivao na ukidanju republike i građanskih sloboda, uključujući i pravo slobodnog kretanja. I koji zato prelaze ne samo preko Rubikona, već i preko svih granica strpljenja. I koji se u svojim ulogama raznih supervizora odmah poistovjete i sa Supermenom, na kojeg djeluje samo zeleni kriptonit. Budući da je Supermen u stvarnom životu novinar Klark Kent, onda je logično da se ovakav heroj našeg doba razumije i u medije. I što ih strogo nadzire uz pomoć "transformera" i sličnih junaka, kadrih da se u tili čas preobraze u svaki željeni oblik. A rezultat ovakvih eksperimenata, u kojima ulogu Ramba obavlja Al Bandi, može da bude samo ono što se naziva efektom slona u staklariji. Zato je ovih dana tako prštalo i praštalo u staklenicima i plastenicima naših medijskih prostora. Od ovakvih "komendija" bi se moglo prsnuti u smijeh, ali kada ne bi bilo i prijetnje da će se cijeli ovaj slučaj razmotriti i pred PIC-om, to jest Savjetom za (beskonačnu) implementaciju mira. A zna se kako se PIC-ove dame i gospoda razdraže kada ih se usred implementacije mira uznemiri vijestima o ispadima u sistemu Srpske. Zbog čega postojeći bonski jelovnik može biti dopunjen i nekim novim pikanterijama koje ne bi baš "sjele" na prazan narodni želudac. Zato bi bilo potrebno da se svi, i što prije, dozovu pameti. I pobornici klanja vola radi kile mesa, i oni kojima strah od gubitka fotelje izaziva tvrdu stolicu. Ako baš ne može nikako drugačije, hajde da ukinemo i sve medije. Umjesto njih, uvedimo dobošare, koji bi nam davali na znanje šta ko, i o čemu misli. Sve dok u potpunosti ne prestanemo da mislimo, ili dok definitivno ne odemo na doboš.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.