Uzduž i poprijeko: Olimpi jada

Piše Siniša DAVIDOVIĆ

U PRVOM novogodišnjem jutru sam se probudio sa osjećajem izvjesne perspektive. Pojma nemam kakve, ali znam da ta "izvjesna perspektiva za građane BiH" jednostavno mora da postoji. Jer ju je u svom novogodišnjem, urbi et orbi obraćanju nametnuo njegova ekselencija Miroslav Lajčak, visoki predstavnik za BiH, specijalni predstavnik EU, a u slobodnom vremenu vjerovatno i počasni konzul Nikaragve. Koji u svojoj novogodišnjoj čestitki saopšti da ove godine nismo bili baš poslušni, i da će nas zbog toga evropski Djeda Mraz ponovo zaobići. Ali koji najavi i to, da nam kao utješna nagrada, od njega i njegovih patuljaka sleduju paketići taze reformi, sa sijaset šarenih laža umotanih u sjajne (bom)bonske papire. Slijedom čega visoki i specijalni Miro vjeruje "da 2008. može biti godina u kojoj će građani i narodi BiH početi uživati plodove daljeg integrisanja u zajednicu evropskih država". A može biti da to i može biti. Jer, podrazumijeva se da se u čestitkama poželi sve najbolje primaocu. Tako ispada da je za mene kao primaoca najbolje da se sve živo što prije reformiše, kako bih, koliko sutra, počeo da uživam u navedenim plodovima. Da ne radim ništa i da ne razmišljam ni o čemu, već da zalegnem na leđa, sve čekajući da sa nebesa evropskih počnu padati razni plodovi i pečene ševe. A opet, sve me neki strah da se ne pojave neke druge ševe, koje podrazumijevaju potpuno drugačije zalijeganje, i neki, ne baš blagosloveni plod čreva mojego, kojeg sam inače dužan da branim od raznoraznih nametnika, to jest parazita. No, moje sklonosti ka svakom neradu, panj Lajčak je predupredio izjavom po kojoj ćemo, alzo-dakle, "svi morati da zasučemo rukave već na početku, kada se očekuje ispunjenje obećanih zadataka iz posljednjih Mostarskih, Sarajevskih i Banjalučkih dogovora"... A zavrtanje rukava mi ne odgovara iz više razloga: Da me ne bi, kao u onom vicu, odmah i vakcinisali, i što se bojim da bih, poslije ovog zavrtanja, mogao ostati trajno kratkih rukava. Ipak, moram priznati da se čestitar Lajčak u međuvremenu dobro svještio, čak toliko da na sve balkanske igre odgovara onim olimpijskim... Jer u svojoj poslanici naglašava da, prilikom realizacije gore pomenutih dogovora, "uvijek treba imati na umu da se može više, brže i jače od trenutno postignutog, baš kao što glasi olimpijski slogan, toliko drag svima vama, a koji će odjeknuti i u novoj olimpijskoj godini"... Šta je trenutno postignuto, baš nešto i ne znam, ali znam da može i te kako da odjekne u ovoj brdovitoj zemlji seljaka i budžetskih korisnika. Tim prije što Lajčak računa i na ono drugo, a nepomenuto olimpijsko geslo, po kojem nije važno pobijediti, već učestvovati. A postoji i jedno treće, potpuno neolimpijsko, koje kaže: ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se.... Da li će se lovorovim vijencem poslije ovakvih igara zakititi gesla ili gusle, ostaje da se vidi. A poslije svih iskustava sa "evropskim principima", nimalo me ne bi iznenadilo kada bi se sutra, i opet samo za nas, postavile i neke posebne olimpijske norme, koje bi zahtijevale reformu policije i TV sistema. Jer, sve teče i sve se mijenja, osim što samo ovdje OHR ostaje, i beskonačno traje. Sve viši, brži i jači...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.