Uzduž i poprijeko: Na parafe razbroj s' !

Piše Siniša DAVIDOVIĆ

ONO isto uzbuđenje koje sam osjetio prilikom prvog, kažu, čovjekovog stupanja na Mjesec, ponovilo mi se na dan parafiranja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH Evropskoj uniji. Jer, ono što je mali korak za BiH, predstavljeno je kao ogromni iskorak za svekoliko čovječanstvo. I što je njegova ekselencija Miroslav Lajčak izjavio da će ovaj čin imati izuzetno jako simbolično značenje. Zato sam uvjeren da, za simbolično vavedenje BiH u evropsku avliju, nimalo slučajno nije izabran baš onaj dan kada pravoslavci praznuju Vavedenje presvete Bogorodice. Zato sam za tu priliku pored voštane, pripremio i onu drugu, parafinsku svijeću. Sve Boga moleći da Havijeru Solani rastjera oblake iznad Sarajeva, kako mu evropska perspektiva BiH ni iz aviona ne bi izgledala zamagljena i puna smoga. No, čudni su putevi Gospodnji... Solana nam ipak ne siđe sa nebesa, ali nam posla poruku da na prisutnu mu četu računamo kao da je u punom sastavu. Zato sam se silno uzbudio kada sam "na malom ekranu TV prijemnika" konačno ugledao skup najmudrijih glava, i sve one ambasadore u njegovim posljednjim redovima. A kada još Oli Ren izjavi da taj dan od sada, ubuduće i na dalje ima da se slavi u BiH, od silne radosti sam se jedva stabilizovao da odmah ne istrčim napolje i pridružim se oduševljenim masama. No, kako do mene ne dopriješe nikakve ovacije, vjerovatno istrošene prilikom prijema BiH u Savjet Evrope, odlučih da se posvetim maloj kućnoj istrazi šta mu to dođe "parafiranje", i kakve nam sve dobrote nosi i priziva. Za početak prizvah pomoć Vujaklije, koji pod parafom nekog akta podrazumijeva "da je nadležni službenik imao akt u ruci, i upoznao se sa njegovom sadržinom"... I stvarno, što se ovoga akta tiče, Oli Ren ga je imao u ruci, a i nas je ukratko upoznao sa njegovom sadržinom. Tako smo saznali da pred nama i dalje stoje reforma policije, ustavna reforma, ko zna koja već reforma nečega oko televizije, plus hiljade drugih reformi i harmonizacija sa evropskim standardima. A što će našu "briselsku fazu" učiniti mnogo interesantnom i specifičnom u odnosu na sve druge. Jer, za nas će i dalje, pored evropskih standarda važiti i evropski, "ad hoc" principi... Samo mi ćemo i dalje biti jedini "kandidat" umjesto kojeg odlučuje jedna "ad hoc" međunarodna institucija, kako OHR sam sebe naziva... Pri čemu će se "parafinska rukavica" za ratne zločine i dalje, uglavnom, uzimati sa zna se koje ruke... No, nikako se ne može poreći istina da u ovom parafiranju ima i te kako dobrih, i "de facto" i "de iure" stvari: Jer se sada iz Sarajeva više ne može parafrazirati otrcana postavka po kojoj Srpska i njene institucije ne žele u Evropu... Jer je sarajevsko parafiranje uslijedilo kao rezultat saznanja da od nameta nema selameta, već da se odluke mogu i trebaju donositi uz aktivno učešće svih zainteresovanih... Jer se konačno pokazalo da Dejtonski sporazum i Ustav valja čitati, a ne posmatrati ih kao knjigu, iz koje neki od glavnih junaka odlaze da se na sve strane žale zbog činjenice da su pročitani... Zato ostaje nada da će u ovakvom raspoloženju proteći i naš definitivan ulazak u Evropu. I da u njenom dvorištu ne ostanemo samo nas i Turaka osamdeset miliona...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.