Uzduž i poprijeko: Braća po materi

Piše Siniša DAVIDOVIĆ

NE ZNAM zašto, ali u posljednje vrijeme me sve češće spopadaju sjećanja na onaj bivši, "nenarodni režim". Onaj u kojem nije bilo nikakvog viznog režima i iz kojeg su "ugnjetavani" narodi i ostali "prezreni na svijetu" mogli da u svako doba putuju gdje god i kad god im se digne. Onaj nekadašnji, u kojem je zapadna demokratija veličana kao režim "u kojem možeš predsjedniku opsovati mater, a da ti ništa ne bude"... Slijedom čega smo jedni drugima pomenuli mater, zajedničku kuću zamijenili otadžbinama i domovinama, a majke pretvorili u "matice" na koje ne možemo da se privrnemo. A umjesto vlastitih predsjednika za slobodno, demokratsko psovanje, dobismo visokog predstavnika za očuha. Pa još i sa bonskim ovlašćenjima pride, za sve one krše bonton koji nam on propiše, pripiše ili jednostavno izmisli u datom trenutku. A može mu se, jer mu je i položaj veoma visok, iznad svakog ustava, zakona i sličnih trica i kučina ispisanih po kojekakvim papirima, sa kojima možemo da uradimo uglavnom ono čemu papir najčešće i služi. Mislim, možemo te hartije pustiti da na miru trpe sve što je na njima, i bez veze napisano. Ostalo je, dakle, da visokog predstavnika posmatramo isključivo iz žablje perspektive, da se do mile volje nadimamo i o njegovom visočanstvu isprazno krekećemo. Osim ako ne nastupi situacija iz one poznate priče o kralju koji od kreketanja nije mogao zaspati, te je lokalnim seljacima podijelio štapove, kako bi žabe podvrgli neprekidnom talasanju bare i sličnim, konstantnim pritiscima. Da li su navedeni lokalci potom bili nagrađeni šargarepom, istorija ne pamti, ali je zabilježila jednu drugu izreku gore pomenutog tiranina: "Država, to sam ja"... Međutim, država kumrovečkog bravara i država visokosjedećeg itd. gospod(in)a se i te kako razlikuju: U onoj nekadašnjoj, svi naši narodi su sa štafetom, to jest sa palicom u rukama vijali Broza, kako bi svi vidjeli Tita. U ovoj današnjoj, visoki predstavnik sa palijom u rukama juri unaokolo, kako bi narodi, a naročito neki od njih, "vidjeli svoga boga". U ono vrijeme, i sam Broz je kritikovao sudije koje su imale veoma ružnu, čak i društveno opasnu naviku "da se pridržavaju zakona kao pijan plota"... Na svu sreću, danas takve sudije i takvi zakoni mogu samo da nam pljunu ispod plota, ako se, recimo, jedan Rasim Delić i tužilaštvo nagode da sankcija za sve Rasimove zulume bude dva časa društveno korisnog rada u Fondaciji "Naser Orić"... U doba Informbiroa, režim druga Valtera je vodio i nekakve "administrativne postupke" u kojima su ljudi mimo svih zakona bili smjenjivani, zatvarani i gubili sva građanska prava i isprave... A što, sa stanovišta Valtera koji brane današnje Sarajevo, predstavlja apsolutnu glupost, budući da bi se vođenjem tih postupaka nagomilavala administracija, a time i arčila sredstva poreskih obveznika. Jer, uvjerili smo se da je za tako nešto dovoljan i običan "špurijus" visokog predstavnika da "tamo neki" rade "nešto onako", a zbog čega ima da ih bukvalno nema. I da akcija štrojenja konja obuhvata i zečeve, i sve živo što se usudi da podigne glavu u trenutku kada car u svom novom ruhu obilazi Potemkinova sela. Čisto onako, radi primjera, da se zna ko bonskim ovlašćenjima kosi, a ko vodu u ustima treba da nosi. I sa obrazloženjem da to tako treba, ako hoćemo da od parcijalno raspoređenog kupusa, riže i mesa napravimo jedinstvenu i cjelovitu sarmu po evropskim standardima. A meni se sve nešto čini da smo se, umjesto puta koji vodi ka evropskoj trpezi, dohvatili lavirinta koji vodi od gulaga do gulaša i obrnuto...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.