Foto: Ubistvo hirurga još pod velom tajne
Sarajevo - Monstruozan zločin nad uglednim hirurgom sarajevske bolnice “Koševo”, profesorom doktorom Milutinom Najdanovićem, ostao je pod velom tajne i nerazriješen i poslije 20 godina.
Vrsni hirurg Najdanović ubijen je 14. avgusta 1992. godine, a do danas za to niko nije odgovarao.
Njegova supruga Rikica Najdanović u više navrata pokušavala je da dođe do informacija ko je i zašto ubio njenog muža, ali dvije decenije nailazi samo na zid ćutanja.
Rikica je u svom svjedočenju, do kojeg je došao “Glas Srpske”, ispričala dešavanja iz noći 14. avgusta, kada je doktor Najdanović odveden iz njihovog stana u Sarajevu i kada ga je posljednji put vidjela živog.
- Negdje oko 21 čas ispred ulaza u zgradu pojavila su se tri naoružana čovjeka u maskirnim uniformama. Niko tada nije zagledao u njihove akreditacije i njihova lica. Kazali su da dolaze iz MUP-a i Milutinu naredili da se spremi i da ide na saslušanje. Milutin se pozdravio sa mnom i kazao da ne brinem - ispričala je Rikica i dodala da su se ova trojica raspitivala kako se može ući u zgradu poslije policijskog časa i da li su vrata zaključana.
- Ni oni, ni Milutin više se nisu pojavili. Umjesto njih, sutradan su se pojavili ljudi iz Centra službi bezbjednosti. Uredno su pokazali legitimacije i registracije i pitali kako je Milutin bio obučen kada je odveden. Pretpostavljam da su ga vidjeli još ranije ubijenog i samo došli da potvrde identifikaciju. Dvije komšinice su otišle sa njima da ga identifikuju i kasnije mi rekle da je ubijen. Ko je to učinio, zašto i zbog čega, ne znam - pričala je Rikica, takođe ljekar.
Najdanovićevi prijatelji i kolege sa Hirurgije ispričali su da se radilo o izuzetnom čovjeku, velikom kreativcu i intelektualcu, koji je imao energiju za tri čovjeka.
- Kada je pred rat 1991. godine otišao u penziju, priključio se SDS-u i kao član te stranke bio poslanik u Skupštini BiH i Skupštini Jugoslavije. Jedina njegova greška, ako se to tako može nazvati, jeste to što je pisao ćirilicom, slavio slavu i govorio ekavski. Nikakvih nacionalističkih ispada u životu nije imao. Oni koji ga pamte sjećaju se diskusija sa Abdulahom Konjicijom iz skupštinskih klupa kada je Konjiciji govorio “pa nemoj tako, mi smo prijatelji” - pričaju njegove kolege.
Za vrijeme rata, iako penzioner, javljao se u Hirurgiju da pomogne, tvrdeći da je prvo ljekar, pa sve drugo. Pomoć nisu prihvatali. Više puta bio je pretučen i maltretiran.
- Kada je ubijen, tehničar koji ga je identifikovao pričao je da je vidio strašan prizor. Cijeli život bio je idealista i dječije naivan čovjek. Radili smo skupa gotovo tri decenije i znam da je izuzetno volio život. Bio je šarmer, dobar hirurg i organizator posla. Znao je da zabavi 20 ljudi, a ubijen je na način ispod svakog dostojanstva. Znam da se pominjalo ime nekog Srne kao odgovornog za njegovo ubistvo - rekao nam je Najdanovićev prijatelj i radni kolega.
Doktor Davor Perinović rekao je da mu je Najdanović bio profesor na fakultetu i da je osnovao Torakalnu hirurgiju, da je bio izuzetan stručnjak, humanista i čovjek.
- Pričale su mi kolege da se na početku rata javljao da pomogne svojim kolegama i pacijentima i da mu nisu dali. Najdanović, od kojeg su učile mnoge generacije i koji je spasio na hiljade ljudi, svoj humanizam je platio glavom - kaže Perinović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.