U metu: U Borcu i Banjoj Luci, drugi put

Piše Tomo MARIĆ

RAT, i sve što ga je pratilo, nije narušio ljepotu Banje Luke, ali ostavio je dilemu - šta je sa njenom dušom i sa ljudima koji u njoj žive? U minulih 15 godina ovdje je politika, izuzev kraćih perioda, bila više od strasti, ponekad na granici kolektivnih histerija, a pojedinci i grupe, gazeći moral i prava, razarali su duhovnost i čupali dušu Banjoj Luci. Kultura i sport bili su prvi na udaru. Kao u svakom bezumlju i bezakonju, pošteni i čestiti ljudi su se sklanjali i povlačili, a na scenu izlazili paceri, bitange i nesposobnjakovići. Dođe tako vrijeme kad "pametan zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati". Posljedice takvog epiloga života osjete se i danas. Banja Luka je postala sportska provincija i kulturna palanka. Ne svojom voljom! Ovdje je kulturni događaj "oskar popularnosti", a sportski praznik kad igraju fudbaleri Borca i Jedinstva iz Crkvine! Banja Luka je po svemu grad i niko nema pravo da je ostavi bar bez nade. Niti je jezička složenica, niti mudrovanje, već istina našeg života. Da nema Republike Srpske bez Banje Luke, kao što nema ni Banje Luke bez Republike Srpske. Iako me životna svakodnevica s vremena na vrijeme demantuje, hoću da vjerujem da je vrijeme "političkih patuljaka" i ljudi velikih riječi, a malog dometa, koji bi osionošću i tvrdoglavošću htjeli da budu bitni i važni, bespovratno prošlo, ili da neumitno prolazi. Vrijeme je da konačno oni koji imaju političku moć jasno kažu da će nekad sjajno banjolučko pozorište ponovo blistati punim sjajem, da nije daleko dan kada će Banja Luka imati svoju filharmoniju, operu, balet i druge kulturne i umjetničke institucije. Ali, ovdje je sada riječ o sportu, o Borcu, o Banjoj Luci... Vrijeme je da banjolučki sport hrabro kroči na evropsku sportsku scenu. Grad koji ima ulicu "Olimpijskih pobjednika" ne može živjeti samo od prošlosti. On mora imati i budućnost. Koliko, ponekad, svojom nespretnošću, ali i u istoj mjeri i raznim zavjerama, fudbaleri Borca, i do juče košarkaši Borac Nektara, igrali su i igraju protiv seoskih i prigradskih klubova. Banja Luka ima više registrovanih fudbalera i košarkaša nego ta mjesta i naseobine stanovnika! Gradska vlast posljednjih godina vukla je hrabre poteze. Za razliku od mnogih svojih prethodnika, gradonačelnik Dragoljub Davidović odvažno je i sam angažovao se u radu klubova, čak i tamo gdje je znao da će naići na haos, nered i javašluk. Od nečega se moralo počinjati. Na toj hrabrosti Davidoviću se mora čestitati. Danas mnogo toga izgleda drugačije. Rukometaši su na putu konsolidacije, košarkaši takođe, očekuju se bolji dani za fudbal. Ipak se mnogo toga u banjolučkom sportu kreće nabolje. Optimizam širi i nagovještaj da će Gradska uprava u budžetu za narednu godinu predvidjeti posebna sredstva upravo za tri Borca - fudbalski, rukometni i košarkaški. Taj novac nosiće oznaku - razvoj vrhunskog sporta. I to je takođe za pohvalu. Na sreću, iz banjolučkog sporta polako odlaze oni za koje je bilo dovoljno razloga da davno odu. Dolaze ljudi sa novim idejama. Sve to, kao i mnogo toga drugog u životu, prolazi kroz muku i tešku borbu, ali prolazi... Vjerujem u ljude koji se danas nalaze na čelu pominjanih klubova, Milorada Janjetovića, Ranka Škrbića i Miroslava Mikeša. Vjeruje se uvijek onome koji nije iznevjerio! Uostalom, od sporta i sportista svi bez izuzetka, zašto i ne političari, moraju naučiti da se igra po strogim pravilima, ali fer i sportski. Banja Luka i Borac, ma kojeg sporta bio, upravo takvu igru čekaju više od decenije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.