U Krnjiće kod Srebrenice Srbima nema povratka

Od četrdeset popaljenih i porušenih kuća, u Krnjićima obnovljena samo jedna... Selo još bez struje... Donatori nisu pokazali volju da pomognu Srbima da se vrate na svoja imanja

SREBRENICA - U nekad srpskom selu Krnjići nadomak Srebrenice više nema Srba... Od četrdeset popaljenih i porušenih kuća u ovom mjestu, zahvaljujući pomoći raznih darodavaca, obnovljena je samo jedna. Jedno od najstarijih sela na području ove opštine, koje se još u dubrovačkim spisima pominje kao naseobina Dinkića i Kovačevića, još nema struju, iako je elektrifikacija susjednih bošnjačkih sela završena prije nekoliko godina. Postavljanje dalekovoda prekinuto je na oko dvije stotine metara do sela. - Krnjići su, kad je u pitanju povratak, obnova kuća i infrastrukture, primjer diskriminatorskog odnosa lokalne vlasti i donatora. Iako su se mještani posljednjih godina prijavljivali na sve javne pozive za obnovu, donatori nisu pokazali volju da pomognu Srbima da se vrate na svoja imanja - istakao je predsjednik Skupštine opštine Srebrenica Radomir Pavlović, napominjući da su i srpska sela Postolje i Podrid, koja pripadaju ovoj mjesnoj zajednici, potpuno opustošena i da u njima nema povratnika. Istakao je da spomen-ploča u ovom selu, na kojoj su ispisana imena 24 mještanina, potvrđuje veliko stradanje Srba na ovom području, ali i nepravednu politiku povratka koja se vodi u Srebrenici. - Kao predsjednik opštine stalno tražim da se Srbi i Bošnjaci, kad je u pitanju obnova kuća i infrastrukture, jednako tretiraju, jer su oba naroda prognana sa svojih ognjišta. Samo primjenom istih aršina za sve povratnike, može biti zadovoljena pravda i vraćeno povjerenje među komšije u selima oko Srebrenice - naglašava Pavlović. Tragovi ratnih događaja najvidljiviji su na kućama pored glavnog puta koji vodi do Krnjića. Na zgarištima Jovanovića, Simića, Petrovića, Sekulića, Arsenovića i drugih porodica u ovom selu izraslo je drveće koje već zaklanja ruševine kuća. - Na području Srebrenice, organizovano su uništavana srpska sela, od kojih neka postoje samo na geografskim kartama. Bošnjaci su u Krnjićima, nakon masakra i progona mještana 5. jula 1992. godine sve popalili, čak i pseće kućice. Tako je bilo u Ratkovićima, Brežanima i Podravanju - rekao je Petar Petrović koji, sa suprugom Jelom, živi u ovom selu. Sinovi, Milun i Joviša sa porodicama privremeno su u Bajinoj Bašti i Rusiji gdje su, zbog rata, našli zaposlenje i utočište. - Nije dobro ovo što se radi Srbima. Za šta god se obratimo u opštinu neće da nam pomognu. Živimo u izolaciji. Ne družimo se sa komšijama Bošnjacima, jer nam takav odnos oni i njihova vlast nameću - rekao je Petrović koji strahuje da, zbog ovakvog odnosa prema Srbima u Krnjićima, neće biti obnovljena ni škola u selu, jedne od najstarijih na području Srebrenice. Mještanin Dragi Jovanović, koji živi i radi u Skelanima, podsjetio je da je škola u ovom selu otvorena krajem devetnaestog vijeka. Krnjići su prvo selo u srebreničkoj opštini koje je dobilo građansku školu. - Osmogodišnja škola u ovom selu imala je devedesetih godina prošlog vijeka od 400 do 500 đaka. Danas, nažalost, nema ni škole, ni đaka u ovom selu - potvrdio je Jovanović. Imali su Krnjići, pored škole, omladinski dom, ambulantu, mjesnu kancelariju, dvije dobro snabdjevene prodavnice, poljoprivrednu apoteku... U centru sela ostala je samo crkva Svetog proroka Ilije i stari nadgrobni spomenici da svjedoče o bitisanju Srba na ovim prostorima. - Zar ovo selo nije primjer etničkog čišćenja na području Srebrenice i zar Srbi, kao najstariji narod na ovim prostorima, nemaju pravo na obnovu i povratak na svoja vjekovna ognjišta - upitao je paroh Dimitrije Krsmanović nakon svečane liturgije koja je, povodom krsne slave hrama, okupila u porti nekoliko stotina raseljenih mještana. Obnovili su, uz pomoć privrednika, oskrnavljenu svetinju, kojoj su došli o Ilindanu ove godine da obilježe krsnu slavu i prisjete se srećnih vremena kada su se u njenoj porti, o svakom većem prazniku, okupljali na službama, krštenjima i vjenčanjima. K. ĆIRKOVIĆ UBISTVA U napadu muslimanskih snaga na Krnjiće 5. jula 1992. godine svirepo je ubijen jerej Boban Lazarević dok je služio molitvu u crkvi. Među ubijenim mještanima bio je i osamdesetogodišnji seoski učitelj Vaso Parača koji je šezdesetih godina prošlog vijeka došao u Krnjiće i tu zaradio penziju. Mještani kažu da je bio nepokretan i da su ga ubili, a potom zapalili njegovi đaci, Bošnjaci.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.