U događaje u Dobrovoljačkoj stao apsurd lažnog narativa o građanskom ratu u BiH

BANjALUKA - U događaje na Skenderiji i u Dobrovoljačkoj ulici stao je sav apsurd lažnog narativa o građanskom ratu u BiH, koji se sve ove godine strateški širio s ciljem da se prikrije činjenica da je nad pripadnicima JNA u Sarajevu počinjen ratni zločin, rekao je Srni načelnik Odjeljenja za memorijalizaciju, kulturu sjećanja i pamćenja u Republičkom centru za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Miroslav Ljubojević.

- Tako se u kontekstu događaja 2. maja govori kao o pokušaju JNA da zauzme zgradu Predsjedništva BiH, dok se 3. maj predstavlja kao – incident. Jedna u nizu neistina je da je incident izazvala JNA, navodno ne poštujući dogovor i provocirajući okupljeni narod u Dobrovoljačkoj - istakao je Ljubojević.

On je dodao da je upravo iz razloga što i nakon više od tri decenije, na svaki pomen Dobrovoljačke ulice, Bošnjaci tvrde da se taj događaj koristi u političke svrhe, te da se radi o izjednačavanju žrtava i agresora, namjera Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica bila da se institucionalno, jezikom činjenica i argumenata, stavi tačka na manipulacije i proizvoljna tumačenja događaja s početka rata u BiH.

Ljubojević je pojasnio da su u knjizi "Rekonstrukcija zločina-dekonstrukcija mita", na osnovu relevantne dokumentacije i izjava sudionika događaja, detaljno razrađeni događaji od 2. i 3. maja 1992. godine.

- O zločinu u Dobrovoljačkoj ulici se, nažalost, mnogo priča, a malo zna. Mnogi miješaju dešavanja na Skenderiji i užem jezgru grada Sarajeva 2. maja, sa kasnijim napadom na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja. Na osnovu dokumentacije kojom raspolaže Centar, prilikom napada muslimanskih paravojnih formacija, jedinica Teritorijalne odbrane i tadašnjeg MUP-a RBiH na ljudstvo i objekte JNA u užem jezgru grada Sarajeva, smrtno je stradalo najmanje 19 lica. Napad je počeo između 11.00 i 12.00 časova, kada su pripadnici "Zelenih beretki" pokušali da zauzmu Dom JNA - naveo je Ljubojević.

Sva dalja kretanja jedinica JNA, kako kaže, toga dana uzrokovana su tim događajem, a napadi su zaustavljeni tek sa zadržavanjem Alije Izetbegovića u Lukavici, nakon što se vratio sa mirovnih pregovora iz Lisabona.

Iako je sutradan, 3. maja, nakon dogovora koji je postignut između komandanta 2. Vojne oblasti JNA generala Milutina Kukanjca i republičkih vlasti tadašnje BiH, uz prisustvo i garancije UNPROFOR-a, da se JNA iz Komande na Bistriku Dobrovoljačkom ulicom propusti u Lukavicu, kolona je odmah po pokretu napadnuta od muslimanskih paravojnih formacija, naveo je Ljubojević.

- Tom prilikom, na licu mjesta je ubijeno šest lica - jedno lice je ubijeno u Ulici Hamze Hume, dok su dva vojnika od posljedica ranjavanja preminula u Kliničkom centru Koševo nakon nekoliko dana. Dakle, od posljedica napada na kolonu u Dobrovoljačkoj ulici, smrtno je stradalo najmanje devet lica, odnosno za dva dana je ubijeno 28 pripadnika JNA. Prva žrtva 2. maja 1992. godine bio je Dževad Bidžo, portir u Doma JNA, koji nije želio napustiti radno mjesto. Ubili su ga pripadnici "Zelenih beretki" -  rekao je Ljubojević.

Ljubojević je istakao da, samo zahvaljujući velikoj hrabrosti nedavno preminulog kapetana JNA i VRS Milenka Inđića, porodice ubijenih vojnika na Skenderiji mogu svojim najbližima da upale svijeću na grobu.

On je rekao da je kapetan Inđić na ličnu inicijativu i uz pomoć privatnih veza, iz Lukavice otišao u mrtvačnicu na Koševu koju je tada kontrolisala jedinica Juke Prazine, i prerušen u medicinskog radnika preuzeo tijela vojnika, koja je kasnije obdukovao patolog Zoran Stanković.

- Važno je podsjetiti i na to da su napadi na pripadnike JNA podstrekivani i odobravani od najistaknutijih muslimanskih političkih, vjerskih i stranačkih predstavnika. Dokaz za to je da su još 20. aprila 1992. godine u blizini zgrade komande 2. Vojne oblasti ubijena dva mladića, Saša Urošević i Predrag Ninkov, koji su se nalazili na redovnom odsluženju vojnog roka. Njih je, dok su igrali bilijar u kafiću, u terorističkom napadu ubio pripadnik paravojne formacije "Bosne", koji je bio poznat policijskim organima. Umjesto da bude uhapšen i da mu se sudi, on je nastavio da se bori u redovima ove jedinice sve do 21. juna 1992. godine, kada je poginuo u borbama - naglasio je Ljubojević.

On je dodao da su prije majskih događaja, 22. aprila 1992. godine, osam pripadnika rezervnog sastava JNA zarobile jedinica TO, u trenutku dok su se na Dobrinji kretali u pravcu Ilidže, kako bi napravili tampon zonu u sukobu koji je uslijedio nakon pokušaja muslimana da zauzmu vrelo Bosne.

Nakon što su zarobljeni, kaže, odvedeni su u Dom milicije, a nakon toga su pobijeni i spaljeni na Darivi.

- Kada je predsjednik SDS-a Radovan Karadžić pitao šta je sa zarobljenim rezervistima, nakon mjesec dana, tačnije 21. maja 1992. godine, Štab TO poslao mu je odgovor da je `sa njima obavljen razgovor, i da su ih pitali da li žele da se vrate u JNA ili da pređu u redove TO`. Takođe su tvrdili da zarobljenici nisu pristali ni na jednu od opcija, i da su ih "pustili kućama i da o njihovoj daljoj sudbini nemaju saznanja" - naveo je Ljubojević.

On je dodao da su depešu potpisali tadašnji Komandant Štaba Teritorijalne odbrane Hasan Efendić i ministar odbrane Jerko Doko, te da je potpuno jasno da su svjesno pokušali prikriti zločin, jer su već tada znali da su vojnici pobijeni.

- Nažalost, ni 33 godine kasnije, njihovi posmrtni ostaci nisu pronađeni, izuzev djelimičnih fragmenata dva tijela. Za ovaj zločin suđeno je Draganu Vikiću, koji je pred Sudom BiH pravosnažno oslobođen krivice. Dakle, događaji od 2. i 3. maja 1992. godine u Sarajevu predstavljaju završni čin antiarmijske i antisrpske kampanje vođene mjesecima unazad od bošnjačko-hrvatskih političkih i vojnih predstavnika - zaključio je Ljubojević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.